Jedan video traje svega nekoliko sekundi, ali gledanje može potrajati mnogo duže nego što je korisnik planirao. Na TikToku, Instagram Reelsu i YouTube Shortsima novi snimci pojavljuju se jedan za drugim, bez jasnog završetka. Kada se tome pridruže preporuke prilagođene interesovanjima korisnika, lako se može dogoditi da nekoliko minuta preraste u znatno dužu sesiju.
Za neke ljude prekidanje takvog gledanja predstavlja veći izazov nego za druge. Na to ukazuje novo istraživanje Tehničkog univerziteta u Gracu, koje je ispitivalo kako preporučivački algoritmi kratkih video-platformi utiču na osobe s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti (ADHD).
U istraživanju je učestvovalo 302 ispitanika, a naučnici su upoređivali iskustva osoba s ADHD-om i onih bez tog poremećaja. Rezultati su pokazali da su ispitanici s ADHD-om prijavljivali izraženije teškoće u procjeni vremena provedenog uz video-sadržaje, više žaljenja nakon gledanja i veće emocionalno opterećenje.
Istraživanje, objavljeno kao naučni preprint u septembru 2026. godine, ukazuje na razlike u iskustvima ove dvije grupe korisnika. Samo po sebi, međutim, ono ne dokazuje da algoritmi uzrokuju sve opisane teškoće, prenosi ORF.
Zašto je teško prekinuti gledanje?
Kratke video-platforme osmišljene su tako da korisnicima brzo ponude novi sadržaj. Algoritmi analiziraju njihova interesovanja i ponašanje, a zatim preporučuju snimke koji bi im mogli biti privlačni. Automatsko učitavanje i beskonačno pomjeranje kroz sadržaj uklanjaju prirodne pauze koje bi korisniku mogle poslužiti kao trenutak za odluku da prestane.
Istraživači ovaj fenomen nazivaju “zamkom angažovanosti”. Riječ je o situaciji u kojoj su preporučeni sadržaji dovoljno zanimljivi da zadrže pažnju, dok korisniku istovremeno može biti teško da svjesno odluči kada će završiti gledanje.
Jedan od zanimljivih nalaza studije jeste da su učesnici s ADHD-om i oni bez tog poremećaja preporučene video-sadržaje ocjenjivali kao podjednako relevantne za svoja interesovanja. Razlike su se, dakle, više odnosile na iskustvo korišćenja i posljedice gledanja nego na samu privlačnost sadržaja.
Osobe s ADHD-om češće su prijavljivale teškoće u praćenju vremena tokom gledanja i prekidanju korišćenja aplikacije. Nakon toga češće su osjećale žaljenje i krivicu zbog vremena koje su provele uz ekran, naročito kada su zbog gledanja odložile druge obaveze ili imale utisak da vrijeme nisu iskoristile onako kako su željele.
Kakvu ulogu ima ADHD?
ADHD je neurorazvojni poremećaj koji može biti povezan s teškoćama u regulisanju pažnje, upravljanju vremenom i kontroli impulsa. Kod nekih osoba ove teškoće mogu biti izraženije u okruženju koje stalno nudi nove podražaje i podstiče nastavak aktivnosti.
Zbog toga beskonačni niz kratkih video-snimaka može predstavljati dodatni izazov za dio korisnika s ADHD-om. Ipak, iskustva se razlikuju od osobe do osobe, a rezultati ovog istraživanja ne znače da svi ljudi s tim poremećajem imaju teškoće s društvenim mrežama.
Takođe, studija ne pokazuje da gledanje kratkih video-sadržaja izaziva ADHD. Ona se bavi razlikama u iskustvima korisnika koji imaju taj poremećaj i onih koji ga nemaju.
Važno je imati u vidu i da je istraživanje zasnovano na odgovorima učesnika regrutovanih putem internet-platforme Prolific. Takav uzorak ne mora predstavljati sve korisnike kratkih video-platformi, pa rezultate treba tumačiti u okviru ograničenja studije.
Mogu li drugačije osmišljene aplikacije pomoći?
Autori istraživanja smatraju da bi digitalne platforme trebalo više pažnje da posvete potrebama različitih grupa korisnika. Umjesto da se dizajn prvenstveno usmjerava na zadržavanje pažnje, predlažu funkcije koje bi ljudima olakšale praćenje vremena i svjesno upravljanje korišćenjem aplikacija.
Među mogućim rješenjima navode se stalno vidljiv prikaz proteklog vremena i ograničavanje broja video-snimaka u jednoj sesiji. U istraživanju su učesnici pokazali interesovanje za takve oblike podrške.
To su, međutim, moguća rješenja, a ne mjere čija je djelotvornost ovim istraživanjem definitivno potvrđena.
Nalazi otvaraju šire pitanje o odgovornosti digitalnih platformi. Ako algoritmi uspješno prepoznaju sadržaje koji privlače pažnju korisnika, trebalo bi razmotriti i kako njihov dizajn može pomoći ljudima da zadrže kontrolu nad vremenom koje provode uz ekran.
Problem, prema tome, nije samo u tome koliko su kratki video-snimci zanimljivi. Važno je i da li korisnik može lako da prepozna trenutak kada želi da prestane — i da tu odluku zaista sprovede.
