Istraživanje Regionalnog ureda SZO za Evropu obuhvatilo je više od 26.000 ljudi između 18 i 30 godina iz evropskih zemalja. Učesnici su odgovarali na pitanja o devet vrsta negativnih iskustava iz djetinjstva, uključujući nasilje, zlostavljanje, zanemarivanje, probleme mentalnog zdravlja u porodici, zavisnost, razvod ili smrt roditelja i svjedočenje nasilju u porodici.
Prema rezultatima, jedna od pet mladih osoba doživjela je četiri ili više takvih iskustava.
Najčešći su gubitak roditelja i nasilje u porodici
Među iskustvima koja su mladi najčešće navodili bili su razvod ili smrt roditelja, svjedočenje nasilju u porodici i emocionalno zlostavljanje.
Direktorica SZO za Evropu za zdravstvene sisteme Nataša Aciopardi-Maskat upozorila je da posljedice takvih iskustava ne ostaju nužno u djetinjstvu.
Kada dijete odrasta u okruženju nasilja ili ozbiljnih porodičnih problema, posljedice se mogu pojaviti mnogo kasnije – u školi, na poslu, u partnerskim odnosima i svakodnevnom životu.
Zbog toga SZO naglašava da se o negativnim iskustvima iz djetinjstva ne može govoriti isključivo kao o pitanju mentalnog zdravlja.
“Riječ je o društvenom i ekonomskom problemu koji zahtijeva angažman svih sektora, a ne samo zdravstvenih službi”, navela je Aciopardi-Maskat.
Što je iskustava više, posljedice su ozbiljnije
Istraživanje pokazuje posebno izraženu razliku kod mladih koji su u djetinjstvu doživjeli četiri ili više negativnih iskustava.
Čak 76,3 odsto njih reklo je da im je tokom prethodne godine bila potrebna stručna pomoć zbog mentalnog zdravlja.
Kod mladih koji nisu prijavili nijedno takvo iskustvo taj udio bio je 36,7 odsto.
Razlika je vidljiva i u svakodnevnom životu. Mladi sa većim brojem teških iskustava češće prijavljuju fizičke bolove, poteškoće sa učenjem ili radom, probleme sa kretanjem i teškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
Posebno zabrinjava podatak da upravo oni koji su bili najviše izloženi negativnim iskustvima češće navode da nisu dobili pomoć koja im je bila potrebna.
Stres iz djetinjstva ne nestaje uvijek odrastanjem
Autori istraživanja navode da dugotrajna izloženost stresu tokom ranog razvoja može uticati na razvoj mozga, regulaciju emocija i način na koji organizam reaguje na stres.
To ne znači da će osoba koja je doživjela traumu nužno imati probleme tokom cijelog života. Naprotiv, istraživanje naglašava da se posljedice mogu ublažiti odgovarajućom podrškom.
Ali što je iskustava više, veći je i rizik od problema kasnije u životu.
Mark Belis sa Univerziteta Liverpul Džon Murs, koji je vodio istraživanje, kaže da su rezultati “jasni i dosljedni”: negativna iskustva iz djetinjstva povezana su sa lošijim zdravstvenim, društvenim i ekonomskim ishodima među mladima širom Evrope.
Problem koji može da se prenese na sljedeću generaciju
SZO upozorava i na još jedan aspekt problema – mogućnost međugeneracijskog prenosa.
Odrasla osoba koja je odrastala u nasilju, siromaštvu, zanemarivanju ili porodici sa ozbiljnim problemima mentalnog zdravlja može kasnije imati veći rizik da se i sama suoči sa finansijskim pritiscima, narušenim odnosima ili problemima mentalnog zdravlja.
To ne znači da se takvi obrasci moraju ponoviti. Upravo suprotno, rana pomoć i podrška mogu prekinuti taj krug.
Zato autori istraživanja insistiraju na prevenciji, sigurnijem porodičnom okruženju i dostupnijoj pomoći djeci i mladima.
Nije kasno da se posljedice ublaže
Jedna od važnih poruka izvještaja nije samo koliko je problem veliki, već i da negativna iskustva iz djetinjstva ne određuju nečiji život unaprijed.
Uz odgovarajuću podršku moguće je ublažiti njihove posljedice i pomoći ljudima da izgrade stabilniji život.
Zbog toga SZO poziva države da ulaganje u sigurno i zdravo djetinjstvo ne posmatraju samo kao pitanje zdravstvene politike.
Ako više od dvije trećine mladih u Evropi odrasta sa barem jednim ozbiljnim negativnim iskustvom, posljedice se prije ili kasnije mogu pojaviti u školama, na radnim mjestima, u porodicama i zdravstvenim sistemima.
Kako prenosi Euronews, poruka novog istraživanja zato je šira od same statistike: ulaganje u sigurnije djetinjstvo nije samo ulaganje u zdravlje djece, već i u budućnost cijelog društva.
