Internet je odavno prestao biti mjesto koje posjećujemo samo kada nam je nešto potrebno. Danas je stalno uz nas – u telefonu, satu, automobilu i drugim uređajima. Poruke, vijesti i objave društvenih mreža dostupne su praktično u svakom trenutku, zbog čega je granicu između “online” i “offline” života sve teže povući. Istraživanja o fenomenu poznatom kao FOMO (Fear of Missing Out) pokazuju da upravo strah od propuštanja može biti jedan od razloga zbog kojih ljudi imaju potrebu da ostanu stalno povezani.
“Šta ako sam nešto propustio?”
Jedan od najvažnijih razloga jeste osjećaj da se nešto važno možda događa dok mi nismo prisutni. To može biti nova poruka, vijest, fotografija prijatelja, poslovna informacija ili događaj o kojem svi drugi već razgovaraju.
FOMO se u stručnoj literaturi opisuje kao stalna zabrinutost da drugi upravo doživljavaju nešto zanimljivo ili vrijedno, dok mi to propuštamo. Zbog toga osoba može imati potrebu da neprestano provjerava društvene mreže i ostane u toku.
Istraživanje objavljeno 2026. godine dodatno ukazuje na povezanost između FOMO-a, problematičnog korištenja društvenih mreža i problematične upotrebe pametnih telefona. Naučnici su, prateći 1.596 mladih ljudi kroz pet mjerenja, pronašli uzajamnu povezanost između FOMO-a i problematičnog korištenja društvenih mreža i telefona, navodi ScienceDirect.
Telefon nam daje osjećaj da smo povezani
Potreba da budemo online nije uvijek negativna. Društvene mreže i aplikacije za komunikaciju omogućavaju ljudima da ostanu u kontaktu sa porodicom i prijateljima, posebno kada žive daleko jedni od drugih.
Internet nam takođe omogućava da brzo dođemo do informacija, učestvujemo u zajednicama koje odgovaraju našim interesovanjima i pronađemo podršku kada nam je potrebna. Pregled istraživanja o korištenju društvenih mreža kod odraslih pokazuje da njihova upotreba može imati i pozitivne efekte, posebno kada je usmjerena na stvarnu komunikaciju i društvenu podršku.
Problem nastaje kada provjeravanje telefona više nije svjestan izbor, već automatska reakcija.
Zašto telefon provjeravamo i kada nema razloga?
Dovoljno je nekoliko sekundi čekanja u redu, vožnje liftom ili pauze između dvije obaveze da posegnemo za telefonom. Vremenom takvo ponašanje može postati automatizovano.
Obavještenja, nove poruke i stalni priliv sadržaja stvaraju neprekidan niz malih razloga da ponovo provjerimo ekran. Ako pritom postoji strah da ćemo propustiti nešto važno, potreba za provjeravanjem može postati još izraženija. Novija istraživanja upravo želju za stalnom povezanošću izdvajaju kao važan dio FOMO-a i njegovu vezu sa problematičnim korištenjem društvenih mreža.
Što smo više online, to ponekad imamo još veću potrebu da budemo online
Tu nastaje svojevrsni začarani krug. Osoba provjerava telefon kako bi se informisala ili povezala sa drugima. Nakon toga vidi nove sadržaje, razgovore i događaje, što stvara nove razloge da ponovo provjeri telefon.
Velika meta-analiza koja je obuhvatila više od 252.000 učesnika iz 28 zemalja pronašla je umjerenu povezanost između problematičnog korištenja društvenih mreža i različitih oblika anksioznosti, uključujući i FOMO. To, međutim, ne znači da društvene mreže same po sebi izazivaju anksioznost kod svih korisnika – riječ je o povezanosti, a ne jednostavnom dokazu uzroka i posljedice.
Nije problem u tome koliko puta pogledamo telefon
Mnogo je važnije zašto to radimo.
Ako telefon koristimo da odgovorimo na poruku, pronađemo informaciju ili razgovaramo sa nekim, to je dio svakodnevnog života. Ali ako ga uzimamo u ruke svaki put kada osjetimo dosadu, nelagodu ili tišinu, vrijedi razmisliti o tome koliko je ponašanje postalo automatsko.
Posebno je zanimljivo što se FOMO ne odnosi samo na strah da ćemo propustiti neki događaj. Istraživanja ukazuju i na snažnu potrebu da osoba bude stalno povezana sa svojim društvenim okruženjem. Upravo je ta potreba za neprekidnom povezanošću snažno povezana sa problematičnim korištenjem društvenih mreža.
Kako znati da nam je potrebno malo odmora od interneta?
Ne postoji univerzalni broj sati nakon kojeg korištenje telefona automatski postaje problem. Mnogo korisnije je obratiti pažnju na vlastito ponašanje.
Možemo se zapitati:
- Provjeravam li telefon i kada nemam nikakvu konkretnu potrebu?
- Osjećam li nelagodu kada nemam pristup internetu?
- Imam li potrebu odmah odgovoriti na svaku poruku ili obavještenje?
- Prekidam li razgovor, obrok ili posao zbog telefona?
- Nastavljam li besciljno pregledati sadržaj iako sam prvobitno želio samo provjeriti jednu stvar?
- Osjećam li da moram znati šta se upravo događa kod drugih ljudi?
Ako su odgovori često potvrdni, možda nije problem samo u telefonu, već u navici da stalno budemo dostupni i informisani.
Sve više ljudi pokušava da se vrati stvarnom životu
Zanimljivo je da se upravo sada pojavljuje i suprotan trend. Posljednjih mjeseci sve se više govori o tzv. community-maxxing pokretu, posebno među pripadnicima generacije Z. Ideja je jednostavna – manje vremena provoditi u beskrajnom skrolovanju, a više u stvarnim aktivnostima poput druženja, planinarenja, čitalačkih klubova, kreativnih radionica ili drugih zajedničkih aktivnosti, piše The Guardian.
Možda upravo tu leži odgovor na pitanje zašto toliko teško ostajemo offline. Čovjek ne traži samo informacije. Traži kontakt, pripadnost, potvrdu i osjećaj da je dio nečega.
Internet je te potrebe učinio dostupnim 24 sata dnevno. Ali činjenica da možemo biti stalno povezani ne znači da to moramo i biti.
Ponekad je najteži korak jednostavno ostaviti telefon na stolu i dopustiti sebi da nekoliko minuta ne znamo šta se događa na internetu.
