Vrijeme fizički ne prolazi brže kako starimo. Ono što se mijenja jeste način na koji ga doživljavamo i, posebno, kako se kasnije prisjećamo proteklih perioda.
Jedno od većih istraživanja ovog fenomena obuhvatilo je 1.865 osoba uzrasta od 16 do 80 godina. Psiholozi Vilijam Fridman i Stiv Jansen ispitivali su koliko brzo ljudima djeluje da vrijeme prolazi u različitim periodima života.
Rezultati su bili zanimljivi: ljudi svih generacija uglavnom smatraju da vrijeme prolazi brzo, dok su razlike između mlađih i starijih bile relativno male. Veća razlika pojavila se kada su ispitanici procjenjivali kako im je prošlo posljednjih deset godina. Istraživanje je objavljeno u časopisu “Acta Psychologica”.
Zašto nam djetinjstvo djeluje duže?
Jedno od mogućih objašnjenja povezuje ovaj osjećaj sa količinom novih iskustava.
Djetinjstvo i mladost obično su ispunjeni prvim iskustvima – prvim danom škole, novim prijateljstvima, putovanjima, promjenama mjesta stanovanja, prvim poslom i brojnim drugim događajima.
U odraslom dobu svakodnevica često postaje predvidljivija. Posao, kućne obaveze i ustaljene navike mogu učiniti da se veliki broj sličnih dana u našem sjećanju spoji u jednu cjelinu.
Ipak, nauka upozorava da ni ovo nije potpuno objašnjenje.
Istraživanje objavljeno u časopisu “Personality and Social Psychology Bulletin”, koje je obuhvatilo više od 1.900 ispitanika kroz nekoliko studija, nije pronašlo dosljedan dokaz da se osjećaj brzine proteklog vremena može jednostavno objasniti brojem uspomena koje imamo iz određenog perioda.
Vrijeme i osjećaj da stalno žurimo
Drugi važan faktor može biti osjećaj vremenskog pritiska.
Fridman i Jansen su u svom istraživanju utvrdili da je osjećaj da nemamo dovoljno vremena povezan sa procjenom da vrijeme prolazi brže. Kada smo stalno zauzeti i pokušavamo da stignemo sve obaveze, dani mogu djelovati kao da jednostavno “lete”.
Slično su pokazali i istraživači koji su proučavali doživljaj vremena u svakodnevnom životu. U tri studije sa ukupno gotovo 1.400 učesnika utvrđeno je da starije osobe svakodnevne aktivnosti u prosjeku doživljavaju kao da prolaze nešto brže nego mlađe osobe.
Autori su u časopisu “Applied Cognitive Psychology” naveli da na taj osjećaj može uticati i svijest o tome koliko nam je vremena preostalo u životu.
Nova istraživanja mijenjaju sliku
Zanimljivo je da novija istraživanja dovode u pitanje neke ranije popularne pretpostavke.
Studija objavljena 2026. godine u časopisu “Acta Psychologica”, koja je obuhvatila 120 osoba uzrasta od 20 do 91 godine, potvrdila je da stariji ljudi posljednju deceniju češće doživljavaju kao da je prošla brže.
Međutim, istraživači nisu pronašli značajnu vezu između tog osjećaja i samog broja ili važnosti autobiografskih uspomena.
Umjesto toga, rezultati su ukazali na moguću vezu sa sposobnošću stvaranja novih sjećanja. Drugim riječima, način na koji naš mozak registruje nova iskustva mogao bi biti važniji nego što se ranije mislilo.
Zato godine mogu djelovati kao da “lete”
Ne postoji jedno objašnjenje koje može odgovoriti na pitanje zašto nam vrijeme s godinama djeluje brže.
U igri su način na koji pamtimo događaje, količina novih iskustava, svakodnevna rutina, osjećaj vremenskog pritiska, ali i naš odnos prema budućnosti.
Najzanimljivije je što se ne mijenja sam protok vremena. Mijenja se naš doživljaj vremena.
Zato godina provedena u istoj rutini može, kada se osvrnemo na nju, djelovati kao da je proletjela. Period pun novih ljudi, mjesta i iskustava često ostavlja mnogo više tragova u sjećanju – pa nam se kasnije može činiti dužim.
