Prema podacima Eurostata, u Evropskoj uniji je 2025. bilo 76,1 milion domaćinstava u kojima je živjela jedna odrasla osoba bez djece. Njihov broj porastao je za 19,2 odsto u odnosu na 2016. godinu.
To, naravno, ne znači da su svi ti ljudi svjesno izabrali život bez partnera. Neki su razvedeni ili su ostali sami nakon gubitka partnera, dok drugi još nisu zasnovali zajedničko domaćinstvo. Ipak, podaci pokazuju da jednočlana domaćinstva postaju sve prisutniji dio evropske svakodnevice.
Više slobode, ali i više odgovornosti
Za dio ljudi život bez partnera može biti svjestan izbor. Samostalnost omogućava veću kontrolu nad vremenom, novcem, stanovanjem i svakodnevnim navikama.
Osoba koja živi sama ne mora usklađivati raspored s partnerom, a odluke o poslu, putovanjima, slobodnom vremenu ili načinu života donosi samostalno.
Takav način života može odgovarati ljudima koji žele više prostora za karijeru, hobije, putovanja ili vlastite interese.
S druge strane, samostalan život nosi i dodatne troškove. Najamnina, računi i druge svakodnevne obaveze padaju na jednu osobu, dok nema ni partnera s kojim bi se dijelile finansijske i druge obaveze.
Partnerstvo se sve češće odgađa
Promjena se vidi i u tome što ljudi sve kasnije stupaju u brak. Prema podacima Eurostata, prosječna dob pri prvom braku u zemljama Evropske unije značajno je porasla u odnosu na početak ovog vijeka.
Evropska komisija i njen Zajednički istraživački centar navode da na formiranje domaćinstava utiču i kasnije zasnivanje partnerstava, niža stopa rađanja i problemi povezani sa dostupnošću stanovanja.
Za dio mladih zato zajednički život i osnivanje porodice dolaze kasnije nego što je to bilo uobičajeno prethodnim generacijama.
Nije isto biti sam i biti usamljen
Važno je razlikovati život bez partnera od usamljenosti.
Osoba može živjeti sama i imati bogat društveni život, bliske prijatelje i snažnu vezu s porodicom. Isto tako, neko može biti u vezi ili braku, a osjećati se usamljeno.
Zbog toga povećanje broja jednočlanih domaćinstava samo po sebi ne znači da ljudi više ne žele bliske odnose. Prije pokazuje da se mijenja način na koji ljudi organizuju svoj život i donose odluke o partnerstvu.
Promjena koja utiče i na gradove
Sve veći broj ljudi koji žive sami mijenja i potrebe društva. Više jednočlanih domaćinstava znači veću potražnju za manjim stanovima, ali i dodatni pritisak na troškove stanovanja, posebno u velikim gradovima.
Evropska komisija upozorava da će demografske promjene imati posljedice i na tržište stanovanja, socijalne usluge i način planiranja gradova.
Zato pitanje nije samo zašto sve više ljudi živi bez partnera. Važno je i kako će se evropsko društvo prilagoditi činjenici da klasično domaćinstvo s partnerom i djecom više nije jedini dominantni obrazac.
