Neke rečenice roditelji izgovaraju iz najbolje namjere, ali nastavnicima mogu poslati sasvim drugačiju poruku. Ovo su neke od njih.
“Moje dijete je posebno”
Svaki roditelj svoje dijete vidi kao posebno, ali problem nastaje kada se od nastavnika očekuje da zbog toga napravi izuzetak.
U razredu ima mnogo učenika, sa različitim sposobnostima, potrebama i karakterima. Zahtjev da jedno dijete dobije drugačiji tretman može stvoriti osjećaj nepravde i dodatno otežati rad nastavniku.
“Prethodni nastavnik je to radio drugačije”
Promjena nastavnika može biti izazovna i za dijete i za roditelje. Međutim, svaki nastavnik ima vlastiti način rada, organizacije časa i komunikacije sa učenicima.
Poređenje sa prethodnim nastavnikom samo po sebi ne mora biti problem, ali kada se koristi kao argument da novi nastavnik “ne radi kako treba”, razgovor lako prerasta u sukob.
“Moje dijete se nikada tako ne ponaša”
Jedna od najtežih situacija za nastavnika nastaje kada roditelj odbije da povjeruje da se njegovo dijete u školi ponašalo neprimjereno.
Dijete kod kuće i dijete u učionici ne mora uvijek biti isto. Nastavnik vidi ponašanje u grupi, u situacijama koje roditelj ne može da prati, pa njegovo iskustvo ne bi trebalo automatski odbaciti.
Ako roditelj i nastavnik umjesto međusobnog optuživanja pokušaju da utvrde šta se dogodilo, mnogo je veća šansa da će problem biti riješen.
“Ne slažem se sa vašim metodama”
Roditelji imaju pravo da pitaju kako se njihovo dijete obrazuje, ali postoji razlika između pitanja i pokušaja da se nastavniku diktira način rada.
Nastavnik je odgovoran za ono što se događa u učionici, dok roditelji najbolje poznaju dijete u kućnom okruženju. Upravo zbog toga saradnja može biti korisnija od pokušaja da jedna strana preuzme ulogu druge.
“Ali moje dijete je odličan učenik”
Kada dijete koje je do tada imalo dobre rezultate iznenada počne da dobija slabije ocjene, roditelji imaju razlog da se zabrinu.
Međutim, prvi korak ne bi trebalo da bude traženje krivca. Pad uspjeha može imati različite uzroke, a nastavnik može pomoći roditeljima da utvrde gdje se problem pojavio i šta može da se uradi.
Umjesto pitanja “Šta ste vi pogriješili?”, korisnije je pitati: “Kako možemo da mu pomognemo?”
“Niste mu to dobro objasnili”
Kada dijete ne razumije gradivo, lako je zaključiti da nastavnik nije dovoljno dobro objasnio lekciju.
Ipak, učenici različito usvajaju znanje. Ono što jednom djetetu bude potpuno jasno, drugom može predstavljati veliki problem. Zbog toga je saradnja između roditelja i nastavnika često važnija od traženja krivca.
“Moje dijete ne laže”
Kada dođe do sukoba među učenicima, gotovo svako dijete ima svoju verziju događaja. Roditelj prirodno želi da vjeruje svom djetetu, ali to ne znači da je njegova verzija nužno potpuna.
Prije nego što se pošalje ljutita poruka nastavniku ili zatraži razgovor sa direktorom škole, korisno je saslušati i drugu stranu. Moguće je da dijete nije namjerno slagalo, već da situaciju nije vidjelo iz iste perspektive kao nastavnik.
“Morate da promijenite ocjenu”
Zahtjev da nastavnik promijeni ocjenu jedna je od situacija koje lako prerastu u konflikt.
Roditelj može smatrati da je dijete zaslužilo više, ali ocjena nije nagrada niti kazna. Ako postoji problem sa znanjem, mnogo je korisnije razgovarati o tome šta učenik treba da popravi i kako da sljedeći put postigne bolji rezultat.
“Ne želim da sjedi pored tog učenika”
Roditelji ponekad žele da utiču i na raspored sjedenja. Neko želi da dijete bude pored prijatelja, neko pored mirnog učenika, a neko želi da ga udalji od određenog druga iz razreda.
Međutim, nastavnik raspored sjedenja obično pravi imajući u vidu cijeli razred, ponašanje učenika i organizaciju nastave. Roditelji ne vide sve okolnosti koje nastavnik uzima u obzir.
“Vaše disciplinske mjere nisu ispravne”
Roditelj može imati drugačiji pogled na kaznu ili način na koji je nastavnik reagovao na ponašanje djeteta.
Takve situacije svakako treba razjasniti, ali bez pretpostavke da nastavnik namjerno kažnjava dijete ili da ga “ne voli”. Djeca ponekad roditeljima prenesu samo dio događaja, bez konteksta koji može biti važan za razumijevanje cijele situacije.
“To pravilo ne važi za moje dijete”
Zahtjev za izuzetkom posebno je osjetljiv kada se odnosi na pravila koja važe za cijeli razred.
Ako se jednom učeniku dozvoli ono što drugima nije, nastavniku postaje mnogo teže da održi dosljednost i autoritet u učionici. Zato roditelji koji imaju primjedbu na određeno pravilo mogu pokušati da objasne razlog svog zahtjeva, umjesto da jednostavno traže da se pravilo ne primjenjuje na njihovo dijete.
I roditelji i nastavnici imaju isti cilj
Većina ovih rečenica sama po sebi ne mora predstavljati problem. Mnogo toga zavisi od tona, okolnosti i spremnosti obje strane da saslušaju onu drugu.
Roditelji najbolje poznaju svoje dijete, dok nastavnici imaju uvid u njegovo ponašanje i rad u učionici. Kada se ta dva pogleda spoje, lakše je razumjeti šta se zaista događa, prenosi Index.hr.
Umjesto pitanja ko je kriv, najkorisnije pitanje često je mnogo jednostavnije: šta zajedno možemo da uradimo da djetetu bude bolje?
