Danska ministarka kulture Zenija Stampe danas je predstavila prijedlog zakona kojim bi trebalo da bude zabranjeno dijeljenje realističnih digitalnih kopija nečijeg izgleda ili glasa bez saglasnosti te osobe. Kako prenosi Rojters, cilj je da se građanima pruži snažnija zaštita od sve uvjerljivijih dipfejkova.
Ako zakon bude usvojen, Danska bi mogla postati jedna od prvih evropskih zemalja koja će ovako direktno pokušati da zaštiti čovjekov lik i glas od neovlašćenog digitalnog kopiranja.
Kada vještačka inteligencija može napraviti “vas”
Danas više nije potrebno posebno znanje da bi se napravio uvjerljiv lažni snimak. Uz nekoliko klikova moguće je generisati fotografiju, video ili audio-zapis u kojem neka osoba izgleda kao da je rekla ili uradila nešto što se nikada nije dogodilo.
Problem je što granica između stvarnog i vještačkog postaje sve teže uočljiva.
Dansko ministarstvo kulture upozorava da manipulisan sadržaj može stvoriti potpuno pogrešnu sliku stvarnosti, posebno zato što slike i video-snimci snažno utiču na način na koji ljudi doživljavaju informacije.
“Vještačka inteligencija omogućava da se manipulisani video-snimci i slike naprave sa svega nekoliko klikova i podijele na društvenim mrežama”, navela je ministarka Stampe.
Zato prijedlog ne štiti samo poznate ličnosti. Pravila bi se odnosila na obične građane, ali i na umjetnike i izvođače čiji bi se glas, izgled ili nastup mogli digitalno kopirati.
Velike platforme morale bi brže da reaguju
Jedan od ključnih ciljeva novog zakona nije samo kažnjavanje onih koji prave dipfejkove, već i omogućavanje da se takav sadržaj što prije ukloni sa interneta.
Danska vlada želi da velike tehnološke kompanije imaju jasniju obavezu da uklone nezakonite digitalne kopije kada budu prijavljene.
To bi moglo biti važno u situacijama kada se lažni snimak proširi za nekoliko sati, a šteta za osobu čiji je identitet iskorišćen već nastane.
Evropska komisija je ranije upozoravala da dipfejkovi predstavljaju sve veći problem za povjerenje u digitalni sadržaj. Evropski parlament je danski pristup opisao kao neuobičajen pokušaj da se zaštita ličnog identiteta pojača kroz autorsko pravo.
Neće biti zabranjena svaka imitacija
Danski prijedlog ipak ne znači da će svaka digitalna imitacija neke osobe automatski biti nezakonita.
Predviđeni su izuzeci za satiru, parodiju, karikaturu i društvenu ili političku kritiku. Granica će, međutim, biti povučena tamo gdje takav sadržaj preraste u dezinformaciju koja može ozbiljno ugroziti prava ili interese drugih ljudi.
Upravo tu će vjerovatno nastati najviše rasprava.
Jer, šta je satira, a šta manipulacija? Kada je neko napravio parodiju političara, a kada mu je stavio riječi u usta? I ko treba da odluči gdje se ta granica nalazi?
To će biti jedan od najvećih izazova za zakon koji pokušava da zaštiti ljude, a da istovremeno ne ograniči slobodu izražavanja.
Ovo više nije samo problem slavnih
Do prije nekoliko godina dipfejkovi su uglavnom bili vezani za poznate osobe, političare i zabavnu industriju.
Danas je problem mnogo širi.
Neovlašćeno korišćenje nečijeg glasa može se iskoristiti za prevaru. Lažni video može nekome uništiti reputaciju. Digitalna kopija može se koristiti za ucjenu, maltretiranje ili širenje lažnih informacija.
Zbog toga danska inicijativa ide dalje od klasične rasprave o vještačkoj inteligenciji. Ona postavlja pitanje koje će se prije ili kasnije pojaviti u gotovo svakoj evropskoj zemlji:
Da li čovjek treba da ima pravo da odlučuje ko smije da koristi njegov lik i glas?
Danska je ovo najavila još prošle godine
Ovo nije potpuno nova ideja. Danska je još 2025. godine najavila promjene kojima bi ljudima trebalo da daju snažniju zaštitu od digitalnih imitacija njihovog izgleda, tijela i glasa.
Evropski parlament je kasnije danski model opisao kao novi pravni pristup kojim se pokušava proširiti zaštita ličnosti kroz autorsko pravo.
Današnji potez je važan jer prijedlog sada ulazi u konkretnu zakonodavnu proceduru. Ministarka Stampe želi da nova pravila stupe na snagu početkom 2027. godine.
Hoće li čovjek uskoro morati da “odobri” svoje lice?
Najveće pitanje tek dolazi.
Tehnologija napreduje mnogo brže nego što se mijenjaju zakoni. Ono što je prije nekoliko godina zahtijevalo profesionalni studio danas može napraviti gotovo svako ko ima računar i pristup odgovarajućem alatu.
Zato danski prijedlog može biti važan i izvan granica te zemlje. Ako se pokaže da postojeći zakoni nisu dovoljni da zaštite čovjeka od digitalne kopije njegovog identiteta, druge evropske zemlje mogle bi krenuti sličnim putem.
Jer u svijetu u kojem se nečiji glas, lice i pokreti mogu vjerno kopirati, pitanje više nije samo kako prepoznati lažni snimak.
Pitanje je i ko ima pravo da napravi vašu digitalnu kopiju – i šta može učiniti ako je neko napravi bez vašeg pristanka.
