Prema istraživanju, Beč je osvojio 81,4 od ukupno 100 bodova. Ispred njega su Stokholm sa 91,8 i Pariz sa 83,5 bodova. Greenpeace je analizirao 15 evropskih gradova, pri čemu je posmatrao njihove planove za napuštanje fosilnog grijanja, ulaganja u infrastrukturu, stvarne rezultate i mjere socijalne zaštite.
Beč dobio maksimalne ocjene za planove
Posebno dobro Beč je prošao u dijelu istraživanja koji se odnosi na političko planiranje. U kategorijama politike i upravljanja i finansiranja dobio je maksimalnih 100 bodova.
Grad ima cilj da do 2040. godine potpuno pređe na klimatski neutralno grijanje. U okviru programa “Raus aus Gas” predviđeno je da se grijanje i priprema tople vode u zgradama prebace na daljinsko grijanje ili sisteme koji koriste obnovljive izvore energije, poput toplotnih pumpi i geotermalne energije.
Grad Beč navodi da bi na taj način trebalo promijeniti sistem grijanja za oko 600.000 domaćinstava, dok je za oko 260.000 uređaja koji koriste gas za kuvanje takođe predviđena zamjena.
Problem je što Beč još koristi mnogo gasa
Upravo tu nastaje razlika između ambicioznih planova i trenutnog stanja.
Prema analizi Greenpeacea, više od 60 odsto energije u bečkom sistemu daljinskog grijanja i dalje dolazi iz fosilnog prirodnog gasa. Oko trećine toplote dolazi iz termičke obrade otpada.
Zbog toga je Beč u kategoriji koja se odnosi na stvarne rezultate i emisije dobio 60 od 100 bodova.
Drugim riječima, Beč ima jedan od ambicioznijih planova među evropskim prijestonicama, ali se energetski sistem još nije dovoljno brzo promijenio.
Grad ipak već radi na smanjenju udjela gasa. Prema službenim podacima Beča, broj priključnih mjesta na gasnu mrežu između 2020. i 2024. godine smanjen je za šest odsto. Plan je da se udio prirodnog gasa u daljinskom grijanju nastavi smanjivati, a da do 2040. godine sistem bude potpuno nezavisan od fosilnih goriva.
Šta će zamijeniti gas?
Beč računa na kombinaciju više tehnologija, a ne samo na jedno rješenje.
Tamo gdje je moguće, gasne kotlove trebalo bi zamijeniti daljinskim grijanjem. U drugim dijelovima grada predviđeni su lokalni sistemi grijanja, toplotne pumpe i korištenje geotermalne energije.
Grad planira i veće korištenje industrijske otpadne toplote, energije iz otpadnih voda, površinskih voda i velikih toplotnih pumpi. Prema gradskom planu, do 2040. godine daljinsko grijanje trebalo bi pokrivati oko 56 odsto potreba Beča za grijanjem i toplom vodom.
Prelazak ipak ne ide bez problema
Da promjena neće biti jednostavna pokazuje i činjenica da u Beču i dalje postoji više od pola miliona gasnih brojila.
Kako je ranije objavio ORF, godišnje se svega oko 10.000 korisnika odjavljuje sa gasne mreže, pri čemu taj broj posljednjih godina stagnira. Istovremeno, u Austriji je u prvoj polovini ove godine prodaja toplotnih pumpi pala za četvrtinu u odnosu na isti period prethodne godine.
Problem predstavljaju i troškovi, dostupnost infrastrukture i složenost preuređenja postojećih zgrada. Zbog toga će brzina kojom Beč bude širio daljinsko grijanje i druge obnovljive sisteme biti ključna za ostvarivanje cilja do 2040. godine.
Plan postoji, sada slijedi teži dio
Rezultati Greenpeaceovog istraživanja predstavljaju potvrdu pravca kojim Beč želi da ide, ali istovremeno pokazuju gdje je najveći izazov.
Austrijska prijestonica je među evropskim gradovima sa najrazrađenijim planovima za napuštanje fosilnog grijanja. Sada ostaje teži dio posla – zamijeniti postojeću infrastrukturu i smanjiti zavisnost od gasa u stvarnom energetskom sistemu.
Prema Greenpeaceu, ključni izazov za evropske gradove više nije samo postavljanje ambicioznih ciljeva, već njihovo pretvaranje u konkretne projekte i stvarne promjene.
