Pored osamostaljenja i upoznavanja nove kulture i jezika, jedan od bitnijih razloga za ovakvu odluku je njena starija sestra Nataša, koja je u to vrijeme već studirala u Beču.
Mnoga djeca od malih nogu spoznaju da imaju afinitet ka prirodnim naukama, a Nikolina je bila jedna od njih.
“Od malena su me prirodne nauke jako fascinirale i tokom osnovne škole sam išla na republička i međunarodna takmičenja iz matematike. To me je dalje podstaklo da upišem najbolju srednju školu u Srbiji, Matematičku gimnaziju za obdarene učenike u Beogradu. Te četiri godine obrazovanja su mi pružile odličnu podlogu na polju matematike, fizike i programiranja, kao i priliku da budem polaznik u ‘Istraživačkoj stanici Petnica’. Upravo seminar primijenjene fizike i elektronike i sjajni predavači su probudili moje veliko interesovanje za oblast elektrotehnike. Zahvaljujući tome mogu da kažem da sam danas diplomirani inžinjer te struke”, rekla je ona.
Oblast elektrotehnike je jako široka, a naravno sa svakodnevnim tehničkim napretkom otvara se mnogo mogućnosti za lični napredak naučnika koji su se odlučili baviti ovim zanimanjem.
“Meni se najviše sviđa oblast automatike i upravljanje dinamičkim sistemima. Prvenstveno zato što je svuda zastupljeno i bazira se na matematici, i modelovanju realnih sistema, što mi je vrlo interesantno. Na Tehničkom univerzitetu u Beču postoji zajednički master program energetike i automatike, tako da je upravo to bila prava opcija za mene. Tokom mastera se dalje razvilo i moje interesovanje za energetsku elektroniku”, rekla je Nikolina.
Nikolina je pohađala osnovne studije na prestižnom Tehničkom univerzitetu u Beču, a najviše je za pohvalu to što je njen prosjek i na osnovnim, a i na master studijma bio 1.2, što je zaista veliki uspjeh.
“Tokom osnovnih akademskih studija elektrotehnike u Beču izučavaju se mnoge oblasti, počinjući od samih osnova preko elektronike, energetike, telekomunikacija, fotonike, automatike itd. Takav sistem obrazovanja se razlikuje od npr. onog na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Tu je konkretno prva godina opšta i zajednička svim studentima, dok posle svako bira jedan od smijerova. Meni kao mladoj osobi koja je bila tek na početku studija je tako opšti pristup u Beču jako odgovarao. Iako je sam program dosta naporan i zahtijevan, pruža široku lepezu vještina (korišćenje matematičkih softvera, sprovođenje raznih mjerenja i rad u laboratoriji) i razvija analitički način razmišljanja. Osnovne studije sam iskoristila da se do određene mjere upoznam sa svakom od gore pomenutih oblasti i odlučim šta je to tačno čime želim posle da se bavim. Master studije su dosta usmjerenije i tu konkretno od četiri ponuđena programa svako može da odabere nešto. “, priča ona.
Ova pametna i vrijedna djevojka je takođe tokom svojih studija bila i na dvije internacionalne razmjene, na kojima je, kako i sama kaže, skupila dosta iskustva, ali i upoznala divne ljude.
“Tokom studija imala sam priliku da dalje proširim svoja internacionalna iskustva. Zahvaljujući studentskoj organizaciji IAESTE provela sam šest mjeseci na praksi u firmi ABB Semiconductors u blizini Ciriha u Švajcarskoj. Pored sjajnog radnog iskustva, dobila sam i priliku da se upoznam sa novom zemljom, njenim prirodnim ljepotama kao i sličnom ali ipak drugačijom kulturom od austrijske. Već tada sam znala da želim da se vratim u ovu zemlju posle završenih studija i tu nastavim svoje dalje školovanje ili započnem karijeru. Prethodnu školsku godinu sam u sklopu Erasmus programa razmjene provela na KTH, najstarijem tehničkom univerzitetu u Stokholmu. Moj prvobitni plan je bio da ostanem samo jedan semestar. Međutim, svidjelo mi se to novo okruženje, a i profesori sa jednog instituta za energetiku su me zapazili i ponudili mi temu za master rad, kao i saradnju na jednom projektu Evropske unije. To je produžilo moj boravak u Švedskoj za još devet mjeseci. Ovo je bilo zaista jedno fantastično iskustvo za mene koje me je jako obogatilo. Pritom sam imala priliku da se družim i razmjenjujem ideje sa studentima iz cijelog svijeta. Putujući po skandinavskim zemljama upoznala sam se i sa mentalitetom i kulturom okolnih zemalja, i to naročito sa Norveškom koja mi je božanstvena. Možda nevjerovatno zvuči, ali boravak u Švedskoj me je dosta približio i indijskoj kulturi. U Stokholmu konkretno postoji veliki broj studenata iz Indije, slično broju studenata sa Balkana u Beču”, rekla je Nikolina.
Nikolinino obrazovanje se vjerovatno neće završiti na master studijima. Naime, ona planira da nastavi dalje da se usavršava na doktorskim studijima.
“Zasada želim da se dobro odmorim i napunim baterije za dalje poduhvate. Konkretno je plan da počnem sa doktorskim studijama od aprila ove godine na univerzitetu EPFL u Lozani u Švajcarskoj. Primljena sam u laboratoriju za energetsku eletroniku i jako se radujem tom narednom periodu u životu”, kazala je ona.
Takođe je bila na razmjeni u sklopu IAESTE organizacije, koja aktivno radi na razmjeni studenata, ali i omogućivanju studentima da učestvuju u različitim praksama širom svijeta, koje bi pridonijele samoj edukaciji, ali i sticanju iskustva.
“Sa IAESTE organizacijom sam došla u kontakt preko poznanika koji je u to vrijeme bio aktivni član i oduševio me je sam koncept po kojem rade. Rasprostranjeni su u više od 80 zemalja na svijetu, što za studente konkretno znači da mogu da rade plaćene prakse u svojoj struci u trajanju od 6 do 52 sedmice u bilo kojoj od tih zemalja. Radi se o jednoj vrsti razmjene studenata, jer se tokom godine prikupljaju pozicije za inostrane praktikante u Austriji da bi se na godišnjoj konferenciji krajem januara ti poslovi razmijenili za prakse u drugim zemljama. Dakle, za svakog studenta iz Austrije koji ode da radi u drugu zemlju, doći će jedan strani student da radi praksu u Austriji. Sama organizacija je neprofitna i vođena je isključivo od strane studenata. Posle jako pozitivnog iskustva u Švajcarskoj odlučila sam da im se pridružim i pomognem u radu. Između ostalog, radila sam kao projekt menadžer i bila sam u odboru zadužena za finansije. Pored organizovanja praksi i pomaganju praktikantima, IAESTE takođe organizuje sajam zapošljavanja TECONOMY, koji se održava u Freihaus-u pored TU biblioteke svake godine sredinom novembra”, rekla je Nikolina.
Nikolina je naglasila kako smatra da se rad i trud uvijek isplate, te da za takve mlade ljude ne bi trebao biti problem da pronađu zaposlenje.
“Ja vjerujem da kvalitet neće ostati neprimijećen i da se trud i rad uvijek cijene, tako da moje kolege ne bi trebalo da imaju problema da nađu stalno zaposlenje u Austriji, ako je to ono što oni žele. Naporna administracija zna da pravi probleme, ali mi nažalost nismo u svojoj zemlji, tako da moramo i to da prihvatimo. Što se tiče samog kvaliteta života, ja sam jako zadovoljna. Beč kao jedna od evropskih metropola nudi dosta sadržaja i poznato je da po tom pitanju visoko kotira. Gradski prevoz je među najboljima u svijetu i to meni lično dosta znači. Jedna nepobitna činjenica je da smo svi u inostranstvu, a ipak zbog velikog broja ljudi u Austriji sa naših krajeva ne osjećamo se kao potpuni stranci. Međutim, moram da dodam da to može da bude i mač sa dve oštrice”, kazala je ova pametna djevojka.
Za kraj, ona je poslala poruku mladim ljudima koji žele da se bave elektrotehnikom:
“Mladim ljudima koji dolaze u Beč sa namjerom da studiraju elektrotehniku ili bilo koji drugi fakultet želim da budu uporni i istrajni u svojoj odluci. Potrebni su jaka volja i dosta rada i truda da se završi fakultet na stranom jeziku ali je daleko od nemogućeg, tako da samo hrabro. Iako kao građani zemalja van Evropske unije često nailazimo na poteškoće i na ograničene uslove u poređenju sa studentima iz zemalja unutar Evropske unije, i dalje postoje mnogobrojne prilike u Austriji da u potpunosti razvijemo svoj potencijal i to svakako treba iskoristiti.”
