Kako vidite političku situaciju u BiH? S vremena na vrijeme, pored nacionalističke retorike, vidimo neke poteze političara kao što su Milorad Dodik i Dragan Čović orjentirane ka podrivanju države. Ima li šanse da se dobije kandidatski status sljedeće godine u ovoj situaciji?
Situacija je proturječna. Proteklih godina postignuti su napreci i privreda raste, samo su uspjesi premalo osjetni i kroz retoriku bivaju osujećeni. Pomenuti akteri, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i član Državnog predsjedništva Dragan Čović su, uprkos svemu, demokratski legitimni. Stoji, da je prije svega njihova retorika jako nacionalistički kodirana.
Moja bi želja bila, da u prvom planu bude briga o činjeničnim pitanjima, da se postižu kompromisi i rezultati, kao naprimjer. dogovor o izbornom zakonodavstvu ili, aktuelno i ekstremno važno, o reformi Zakona o krivičnom postupku. Tu je i poboljšanje privredne klime i perspektiva za mlade ljude i njihovu budućnost u zemlji. Sljedeći koraci u procesu približavanja Evropskoj uniji, dakle avis i u daljem nastavku kandidatski status za pridruživanje, zavise od političke volje nositelja odlučivanja, da odrade jasno definiranu reformsku agendu. Austrija je svakako jako zainteresirana da BiH nadoknadi zaostatak i ja sam ubijeđena da to može uspjeti.
Kako biste opisali trenutne odnose između Austrije i Bosne i Hercegovine? Gdje vidite prostor da se poboljšaju?
Naši bilateralni odnosi su izrazito bliski, raznovrsni i intenzivni, na svim razinama i u svim oblastima. To je tako na temelju zajedničke i kratke ali još pozitivno djelujuće historije, jakog prisustva austrijskih preduzeća u BiH i, ne na koncu, zbog jake bosanskohercegovačke dijaspore u Austriji. Stoga i u vlastitom interesu Austrija je bila i jeste advokat integracije u Evropsku uniju za Bosnu i Hercegovinu i Region. Graditi i poboljšati odnose uvijek se može, na jesen ćemo u Sarajevu otvoriti kulturni forum. Kultura je važan faktor za gradnju mostova, između država i ljudi, kao i unutar društava.
Vijeće Evropske unije je odlučilo da se uspostave pristanišne platforme u trećim zemljama. Kako bi trebalo da funkcioniraju takve platforme u praksi? Kakve efekte bi takvi centri imali na region Jugoistočne Evrope?
Prilikom susreta šefova država i vlada došlo je do promjene trenda. Rezultat pokazuje da su se sve države članice složile, da postoji nužnost uspostavljanja djelotvorne zaštite vanjske granice. Nadalje, postignuta je saglasnost o uspostavljanju pristanišnih platformi. Tamo bi se trebala, po mogućnosti još izvan Evrope, u brzim postupcima, napraviti razlika između onih kojima je potrebna zaštita i ekonomskih migrantica i migranata.
Na ovaj način se kriminalnim organizacijama krijumčara može oduzeti osnova za „posao“ i osigurati da ljudi kojima je potrebna pomoć ne rizikuju svoj život prilikom vožnje preko Sredozemnog mora. Naravno, ovo se može desiti samo u kooperaciji sa dotičnim trećim zemljama. U smislu prvog koraka se, međutim, moraju razjasniti praktični i pravni detalji, zajedno sa organizacijama kao što su UNHCR i IOM. Špekulacije o tome „kako i gdje“ su, stoga, u ovom trenutku preuranjene.
Tačno je, da od početka ove godine, opet, više izbjeglica dolazi preko balkanske rute, iako istovremeno situacija nije usporediva sa onom iz 2015. godine. U Turskoj trenutno ima 3,6 miliona izbjeglica. U Grčkoj polazimo od 56.000. To su zabrinjavajuće brojke. Mi ne želimo da nas, kao 2015. godine, iznenade događanja.
U tu svrhu blisko sarađujemo i usaglašavamo se sa našim partnerima unutar Evropske unije, ali i sa državama Jugoistočne Evrope. Naročito jačamo našu kooperaciju u oblasti upravljanja granicom i zaštite granice. Ali to ne mijenja ništa u vezi sa činjenicom da moramo dalje slijediti zajednički cilj, a to je efektivna zaštita vanjske granice. Samo tako može biti osigurana sloboda kretanja u Šengenskom prostoru.
Da li jača utjecaj Turske i Saudijske Arabije na Zapadnom Balkanu, naročito u Bosni? Kako komentirate ulogu Kine i Rusije?
Izvjesni utjecaj aktera kao što su Turska ili Saudijska Arabija, ali i Kina i Rusija, u Bosni i Hercegovini vidim kao činjenicu. U svakom slučaju su Evropska unija, susjedne zemlje i također Austrija kao najvažniji strani investitor i dalje daleko najvažniji partner. S druge strane niko ne može ozbiljno očekivati, da Sarajevo odbija investicije i podršku. Jasno je i da Bosna i Hercegovina jasno slijedi evropski usmjerenu vanjsku politiku, što se opet dokazalo uprkos svim unutarpolitičkim problemima, ne na koncu i podnošenjem zahtjeva za pristupanje Evropskoj uniji 2016. godine i uprkos polaganom napretku u pogledu Reformske agende.
