Film Island prati priče terminalno bolesnih pacijenata 12 mjeseci između 2015. i 2016. godine u hospiciju Earl Mountbatten Hospice u engleskom Newportu. Jedna od priča je i o Alanu Hardyju, koji je radio kao menadžer transporta u Londonu.
Smrt je Eeatwood opisao mirnom, a publika je navodno očekivala nešto više, navodi The Guardian. “Ono što je zanimljivo je da nema slike. Ne možete vidjeti umiranje. Mislim da je to fascinantno jer razgovaramo o tome kako film prikazuje moment smrti, a ja ne znam kad je taj moment”, rekao je redatelj te dodao kako je gledam film iznova i iznova.
Eastwood je za Hardyja, čija smrt je snimljena na početku filma, imao samo lijepe riječi. Hardy je bio pušač od 16. godine, a snimljen je i kako puši u bolničkom krevetu.
“Alan puši od 16. godine i pušio je ovdje, sestra mu je zapalila cigaretu. No nije umirao od raka povezanog s pušenjem. To je dio palijativne skrbi – pomažete nekome da puši dok ne umre”, rekao je Eastwood za BBC.
Kad je Hardy preminuo, Eastwood je spavao, s obzirom na to da je prije toga radio 38 sati u komadu. “Jasno sam vidio da je njegova smrt bila vrlo brižna i bezbolna. Njegova je smrt bila dobra koliko se to moglo tražiti”, kaže.
Film dalje prati posljednje dane Mary, Roya i Jamie – koji su svi živjeli u istom hospiciju. Jamie je bila u 40-im godinama kad joj je dijagnosticiran rak želuca. Eastwood kaže kako ga je njezina smrt najviše potresla.
Eastwood je upravo počeo s volontiranjem u lokalnom hospiciju u istočnom Londonu kad je Fabrica, galerija u Brightonu, naručila film o kraju života. “Shvatio sam da nema puno filmova o kraju života. Pomislio sam: ‘Kako čudno da su opisi nečega prirodnog kao što je smrt toliko loši, nečega što se događa na ulici”, kaže redatelj.
Eastwood vjeruje kako bi hospiciji trebali biti više vidljivi u zajednici kako bi se maknula stigma s terminalno bolesnih, a smrt bila manje zastrašujuća, piše Daily Mail.
(Index.hr)
