Pogrešna procjena i njene posljedice
Iranski režim se pokazao znatno tvrđim orahom nego što su Tramp i Netanjahu pretpostavljali. Njihova procjena bila je pogrešna i izgubili su kontrolu nad posljedicama. Najnovija od njih je iransko rušenje američkog helikoptera Apache, što je još jedan podsjetnik da iranski vladari i dalje mogu nanositi štetu Amerikancima te da neće odustati od svoje odlučnosti da iz ovog rata izađu kao pobjednici. Za njih pobjeda znači opstanak i jačanje sposobnosti odvraćanja, i to u obliku priznanja njihove kontrole nad Ormuskim moreuzom, jednim od najstrateškijih plovnih putova na svijetu.
Američki predsjednik i njegovi generali pokušaće uravnotežiti svoj odgovor na gubitak helikoptera kako bi jednako snažno poručili da se njima ne može manipulisati, ali istovremeno i sačuvali spor i dosad neproduktivan diplomatski proces. Posada Apachea je preživjela. Da su poginuli, odgovor bi vjerovatno bio mnogo oštriji.
Tramp je računao na dogovor s Iranom o ponovnom otvaranju Ormuskog moreuza i uslovima za dugoročnije pregovore o ključnim pitanjima, počevši od iranskih zaliha obogaćenog uranijuma i širih nuklearnih planova. Rat je nepopularan u Americi i on želi izlaz koji može predstaviti kao pobjedu, što se pokazuje kao velik izazov.
Obećanja o brzoj pobjedi
Donald Tramp i izraelski premijer Benjamin Netanjahu uče staru lekciju. Otkako su ljudi otkrili umijeće i prokletstvo ratovanja, vođe su shvatile da je rat lakše započeti nego ga okončati čistom pobjedom. Kad su posljednjeg dana februara poveli svoje zemlje u rat s Iranom, obojica su objavila video-izjave, birajući riječi koje su odražavale uvjerenje da dolazi trenutak istorijske promjene i da režim koji vlada Iranom od svrgavanja šaha 1979. odlazi s vlasti.
U ranim jutarnjim satima u Mar-a-Lagu, svom odmaralištu na Floridi, Tramp se osvrnuo na obećanje koje je u januaru dao protivnicima iranskog režima da je “pomoć na putu”.
“Velikom i ponosnom iranskom narodu večeras poručujem: kucnuo je čas vaše slobode. Sklonite se. Ne izlazite iz kuća. Vani je vrlo opasno, bombe će padati posvuda. Kad završimo, preuzmite svoju vlast. Biće vaša. Ovo bi vam mogla biti jedina prilika za naraštaje.”
Sljedećeg jutra Netanjahu je na krovu Kirije, izraelskog ministarstva odbrane u centru Tel Aviva, snimio svoje obraćanje. Poput Trampa, govorio je kao da je pobjeda sigurna.
“Ova koalicija snaga dopušta nam da učinimo ono što priželjkujem već 40 godina: da teroristički režim uništimo iz temelja. To sam obećao i to ćemo ispuniti.”
Šta je pošlo po zlu?
Tokom cijelog svog političkog života Netanjahu je tvrdio da stvarna prijetnja Izraelu dolazi od Irana, a ne od Palestinaca ili arapskih susjeda. Bezuspješno je pokušavao nagovoriti druge američke predsjednike da mu se pridruže u napadu na Iran. Tramp je bio drugačiji. Više od dvije godine, otkako je Hamas napao Izrael 7. oktibra 2023, Netanjahu je Izraelcima govorio da će snaga njihove vojske, uz podršku Amerike, poraziti neprijatelje i donijeti bogatiju i sigurniju budućnost. Sila, a ne diplomatija, bila je odgovor.
Netanjahu je ostavljao utisak čovjeka čiji je trenutak napokon došao. Suprotno tome, kada se suočio s kamerama nakon što mu je Tramp u ponedjeljak rekao da otkaže planove za napad na Bejrut, vodeći izraelski kolumnista Ben Caspit rekao je da je izgledao kao “izduvani balon”. Caspit je jedan od najglasnijih kritičara premijera, ali jasno je da je Netanjahuova strategija korištenja sile kako bi preoblikovao regiju po svojoj volji doživjela neuspjeh.
Tramp je očekivao brzu pobjedu. S oduševljenjem je posmatrao kako američka vojska otima predsjednika Venecuele i njegovu suprugu, šalje ih u zatvor u Njujorku i postavlja poslušnog nasljednika u Caracasu. Vjerovao je da je to ogledni primjer promjene režima, mnogo bolji od vječnih ratova koje su vodili njegovi prethodnici u Iraku i Avganistanu. Iran je trebalo da bude sljedeći na popisu.
Obojica se sada moraju pitati šta je pošlo po zlu. Sjedinjene Države imaju najmoćniju vojsku na svijetu, a Izrael je bliskoistočna supersila. Tramp i Netanjahu vidjeli su režim u Teheranu kako posrće pod ekonomskom krizom izazvanom sankcijama, lošim upravljanjem i korupcijom. Izrael je zadao teške udarce njegovim saveznicima, Hamasu u Gazi i Hezbolahu u Libanu. Njegov drugi ključni saveznik, Bašar al-Asad, svrgnut je s mjesta predsjednika Sirije i pobjegao je u Moskvu. U januaru je režim ugušio masovne proteste protiv sebe ubivši hiljade iranskih građana.
Potcijenili su otpornost, nemilosrdnost i lukavost islamskog režima. Vjerovali su da će ubistvo njegovog vrhovnog vođe i najbližih saradnika uzrokovati slom režima iznutra. Precijenili su učinkovitost vojne sile protiv režima koji se suočava s prijetnjama gotovo 50 godina, koji je osmišljen da preživi napad i koji je temeljno razradio koncept nacionalne bezbjednosti potkrijepljen svojim vjerskim i ideološkim uvjerenjima.
Nova iranska strategija i raskol saveznika
Zalivske naftne države, saveznice SAD, a u slučaju UAE i Bahreina i Izraela, pretrpjele su teške udarce. Ne radi se samo o izgubljenim prihodima od petrohemikalija i njihovih nusproizvoda, poput đubriva. Svoju su budućnost gradile na stvaranju oaze stabilnosti i poslovanja vrijednog milijarde dolara u Zalivu. Potencijalni investitori i turisti sada vide kako rat tu viziju pretvara u fatamorganu.
Iranski režim vjeruje da se njegov opstanak i lakoća kojom je ugušio svjetsku privredu zatvaranjem Ormuskog moreuzai napadom na svoje zalivske arapske susjede mogu pretvoriti u dugoročnu polugu odvraćanja protiv SAD i Izraela.
Ljudi koji su zamijenili staru gardu iranskih vođa ubijenih od strane Izraela i SAD-a jednako su ideološki nastrojeni kao i njihovi prethodnici, ali su znatno spremniji na rizik u onome što smatraju egzistencijalnom borbom. Vjeruju da same riječi neće spriječiti buduće napade SAD-a ili Izraela. Umjesto toga, žele pokazati da će daljnji napadi na Iran dovesti do bolnih posljedica.
Ključni dio te strategije je povezivanje rata u Libanu s ratom u Zalivu. Poruka režima Trampu jeste da se ne može nadati nikakvom dogovoru ako Izrael nastavi bombardovati Liban i pokušavati uništiti Hezbolah, miliciju i politički pokret koji je njegovao od osamdesetih kao svoju prvu liniju odbrane od Izraela.
Zatvoreni moreuz i neizvjesna budućnost
Zaustavivši izraelske planove za napad na Bejrut pod izgovorom da je dogovor blizu – što je tvrdnja koju je i ranije pogrešno iznosio – Tramp je implicitno pokazao da prihvaća vezu između događaja u Libanu i Zalivu. U ponedjeljak je Netanjahu izjavio da neće prihvatiti tu vezu, nazvavši je “nepodnošljivom i potpuno neprihvatljivom”. Njegov je problem što će Tramp vlastite interese i želju za okončanjem rata staviti ispred Netanjahuove odlučnosti da se rat nastavi sve dok ne bude mogao proglasiti da je islamski režim u Teheranu slomljen.
Netanjahu je otkazao planirani napad na Bejrut, ali izraelska vojska od tada nastavlja s vrlo snažnim udarima po južnom Libanu.
Ormuski moreuz, nekada jedan od najprometnijih plovnih putova na svijetu, zaustavljen je od februara. Kada je u martu potpuno zatvoren, pojavila su se strašna upozorenja o globalnim ekonomskim posljedicama ako tako ostane do juna. Ne samo da vitalni plovni put, koji je bio otvoren dok SAD i Izrael nisu napali Iran, ostaje zatvoren, nego je bez značajnih diplomatskih pomaka teško zamisliti da će se uskoro ponovno otvoriti, prenosi Index.
