Mnogi roditelji, prije ili kasnije, suočavaju sa sa pitanjem koje ih istovremeno plaši i opterećuje osjećajem odgovornosti: Da li je moje dijete dovoljno veliko da ostane samo kod kuće nekoliko sati?
Kada je dijete spremno da ostane samo kod kuće
Odgovor – bilo da je to dobro ili loše – nije jednostavan. Ne postoji određeni uzrast koji automatski ukazuje na to da je dijete spremno za samostalnost. Stručnjaci gotovo jednoglasno ističu da je važnije posmatrati samo dijete nego gledati datum njegovog rođenja, piše Zadovoljna.hr.
Uzrast je samo jedan od kriterijuma
Roditelji često traže “magični broj”. Da li je to osam? Deset? Dvanaest? Zanimljivo je da u mnogim zemljama zakon ne određuje minimalni uzrast djeteta za ostajanje kod kuće bez nadzora. Razlog je jednostavan: djeca se razvijaju različitim tempom. Dva jedanaestogodišnjaka mogu imati veoma različit nivo zrelosti.
Američka akademija za pedijatriju upozorava da se sposobnosti kao što su procjena opasnosti, planiranje i donošenje odluka razvijaju postepeno tokom djetinjstva i adolescencije.
Zbog toga stručnjaci savjetuju roditeljima da najprije procijene da li njihovo dijete može da ostane smireno kada stvari ne idu po planu, da li umije da poštuje pravila i da li zna kako da zatraži pomoć kada je to potrebno.
Možda je važnije od pitanja uzrasta kako se dijete ponaša kada roditelj nije u blizini.
Da li mogu sami da riješe manji problem ili odmah paniče? Da li znaju šta da rade ako neko pozvoni na vrata? Hoće li se držati dogovora ili će ih radoznalost iskušati da uključe rernu, izađu napolje ili pozovu prijatelje u goste?
Roditelji poznaju svoje dijete bolje od bilo koga drugog. Upravo zato je njihov sud često vredniji od bilo koje tabele koja navodi preporučeni uzrast.
Nezavisnost se ne dešava preko noći
Ako razmišljate da prvi put ostavite dijete samo kod kuće, nemojte početi sa periodom od nekoliko sati.
Prvi korak može biti brz odlazak u prodavnicu ili kratka šetnja u trajanju od oko dvadeset minuta. Nakon toga, pokušajte sat vremena, pa malo duže. Ovo omogućava djetetu da stekne samopouzdanje i daje roditelju priliku da vidi kako se nosi sa situacijom.
Istraživanja u razvojnoj psihologiji podržavaju ovaj postepeni pristup. Djeca čijim roditeljima postepeno povjeravaju odgovornost – uz pružanje jasnih pravila i podrške – razvijaju veće samopouzdanje i bolje vještine rješavanja problema nego djeca koja nikada ne dobiju priliku da vježbaju samostalnost ili su prepuštena sama sebi bez pripreme.
Šta treba da uradite prije nego što izađete iz kuće?
Ako ste procijenili da je vaše dijete spremno, nekoliko koraka može značajno povećati bezbjednost:
Prije polaska, zajedno prođite kroz pravila. Dijete treba da zna da ne otvara vrata strancima, da ne koristi šporet osim ako se tako prethodno ne dogovorite, da uvijek nosi mobilni telefon sa sobom, kao i da zna kako da pozove roditelja ili broj hitne službe u slučaju nužde.
Takođe je dobra ideja da se unaprijed dogovorite o vremenu javljanja. Jedna SMS poruka ili kratak telefonski poziv tokom dana često pružaju veću sigurnost roditelju nego samom djetetu.
Možete unaprijed zajedno pripremiti užinu, ostaviti flašicu vode na vidnom mjestu, zapisati važne brojeve telefona i dogovoriti se šta će dijete raditi dok vas nema. Rutina djeci pruža osjećaj sigurnosti.
Prilagodite situaciju svojim okolnostima
Naravno, mnogi roditelji se bore i sa osjećajem krivice. Mnogi smatraju da nisu “dovoljno dobri” ako ne mogu da organizuju čuvanje djece tokom cijelog ljeta.
Sve je više porodica u kojima oba roditelja rade puno radno vrijeme, žive daleko od šire porodice ili jednostavno nemaju dovoljno novca da plate višenedjeljne ljetne programe.
U takvim okolnostima, nekoliko sati koje dijete provede samo kod kuće ne znači da mu bilo šta nedostaje. Ako je roditelj ispravno procijenio djetetovu spremnost, pripremio ga i ostao dostupan, to može biti sasvim bezbjedno iskustvo.
