Kako prenosi BIZlife, banka Credito Emiliano, poznata kao Credem, još od 1953. godine prihvata mladi parmiđano ređiano kao kolateral. Njena podružnica Magacini Đenerali del Taljate u skladištima u Ređo Emiliji i Modeni trenutno čuva više od pola miliona kolutova sira, čija ukupna vrednost premašuje 300 miliona evra.
Novac stiže dok sir još sazrijeva
Iza neobične prakse zapravo stoji vrlo praktična poslovna računica.
Parmiđano ređiano mora da sazrijeva najmanje 12 mjeseci, a često se prodaje tek poslije dvije ili tri godine. Za proizvođače to znači da značajan dio njihovog kapitala dugo ostaje praktično zarobljen u robi koja još nije spremna za tržište.
Zato proizvođači mogu unaprijed da dobiju između 60 i 80 odsto vrijednosti koluta, dok sir nastavlja da sazrijeva. Takav model posebno je značajan za male mljekare kojima je potreban novac za svakodnevno poslovanje dok čekaju da njihov proizvod dostigne potrebnu zrelost.
Tehnologija je dodatno promijenila ovaj sistem. Navodi se da zahvaljujući blokčejnu proizvođači sada mogu da koriste kolutove kao zalog čak i kada se sir nalazi u njihovim sopstvenim objektima, čime banka može da poveća kapacitet kreditiranja.
Sada se pojavio novi problem – vrućina
Ono što je decenijama funkcionisalo kao neobičan spoj prehrambene industrije i bankarstva sada osjeća posljedice ekstremnih temperatura.
Skladišta u kojima parmiđano sazrijeva zahtijevaju odgovarajuće temperaturne uslove, a tokom ovogodišnjeg toplotnog talasa njihova dnevna potrošnja električne energije porasla je za oko 30 odsto.
Zbog toga je bilo potrebno unapređivati sisteme za hlađenje i kotlove, poboljšavati izolaciju, ali i širiti proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Problem postaje još veći kada se uzme u obzir da jedan kolut može da sazrijeva čak tri godine – što znači da svako novo ekstremno toplo ljeto povećava njegove troškove mnogo prije nego što stigne do kupca.
Problem počinje još prije nego što sir stigne u skladište
Vrućina, međutim, ne pogađa samo “banke sira”.
Kada temperatura pređe 40 stepeni, krave više leže i manje jedu, što prema podacima koje preonse mediji može da smanji proizvodnju mlijeka i do 10 odsto.
Proizvodnja parmiđano ređiana pritom podleže strogim pravilima. Sir može da se proizvodi samo u pet italijanskih provincija, dok se krave hrane travom i sijenom porijeklom upravo iz tog područja. Zbog toga suša može direktno da utiče i na količinu dostupne stočne hrane.
A riječ je o ogromnom poslu. Tokom 2025. godine u Italiji je proizvedeno 4,19 miliona kolutova parmiđano ređiana, dok je promet na nivou potrošača dostigao oko četiri milijarde evra.
Tako priča koja počinje na farmi i završava se kolutom sira u bankarskom skladištu pokazuje koliko jedan toplotni talas može da prođe kroz čitav poslovni lanac – od krave i proizvođača mlijeka, preko mljekare i skladišta, sve do banke koja je taj sir prihvatila kao zalog.
