Srbija je 2025. godinu završila, kako navodi Narodna banka Srbije (NBS), sa rekordnih 52,5 tona, Hrvatska preko Hrvatske narodne banke (HNB) posjeduje 1,8 tona zlata, dok je Slovenija završila 2025. godinu sa 4,23 tone zlatnih rezervi.
“Godine 1880. zlato unutar deviznih rezervi svih centralnih banaka činilo je 90% ukupnih deviznih rezervi, da bi 2007. godine palo na najniže nivoe u visini tek 9,1 %.
Razlog tome bio je trend ulaganja u obveznice u američkim dolarima (USD) koje su nosile prinos za razliku od zlata. Trend se u zadnjih oko 20 godina korjenito promijenio tako da se kroz proces dedolarizacije vrši zamjena imovine, odnosno prodaju se dolarske obveznice i kupuje zlato kao temelj povjerenja u monetarnu politiku.
Time zlato ne postaje samo “alat”, već dio monetarne strategije kojoj pristupaju centralne banke. Navedenom činjenicom, zlato prestaje biti relikt prošlosti i postaje garancija monetarne stabilnosti u budućnosti. HNB za vrijeme guvernera Željka Rohatinskog prodaje 13 tona zlata u zamjenu za dolare, kao odgovor na tadašnji trend većine centralnih banaka, što se u načelu nije pokazalo kao najmudrija odluka. No, lako je danas suditi o tome. Mislim da je nužno donesene odluke uvijek gledati u kontekstu vremena kada su donesene”, istakao je Vladimir Potočki, član uprave kompanije Auro domus onlajn i direktor sektora investicionog zlata.
U uslovima rata, sankcija, trgovinskih napetosti i sve izraženije podjele globalnog finansijskog sistema, zlato ponovo dobija ulogu sigurne i izrazito likvidne imovine.
“Prema podacima Svjetskog savjeta za zlato (World Gold Council), centralne banke su u 2025. godini neto kupile 863,3 tone zlata. Iako je to manje od više od 1.000 tona godišnje koliko su kupovale u prethodne tri godine, potražnja je i dalje znatno iznad dugoročnog prosjeka iz perioda 2010-2021. godine, koji iznosi 473 tone godišnje. Trend se nastavio i u 2026. godini gdje su u prvom kvartalu centralne banke i druge službene institucije kupile 243,7 tona zlata, što je 17% više nego u prethodnom kvartalu i 3% više nego u istom periodu godinu ranije. Najveći kupci u prvom kvartalu bile su Poljska, Uzbekistan i Kazahstan”, kazao je u svojoj analizi Vladimir Potočki.
Najveći prijavljeni kupci zlata u prvom tromjesečju 2026. godine:
Poljska – 31 tona
Uzbekistan – 25 tona
Kazahstan – 12 tona
Kina – 7 tona
Češka i Malezija – po 5 tona
Ovi podaci imaju i snažnu geopolitičku težinu. Poljska je zemlja na istočnom krilu NATO-a, neposredno uz prostor najveće bezbjednosne krize u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Njena kupovina zlata nije samo finansijska odluka, nego i poruka o načinu na koji države razmišljaju o bezbjednosti, rezervama i monetarnoj nezavisnosti.
“Centralne banke ne kupuju zlato zato što prate kratkoročni tržišni trend, nego zato što žele dio rezervi da drže u imovini koja nije vezana uz jednu valutu, jedan finansijski sistem ili jednu političku odluku. Uloga zlata danas je prije svega strateška jer postoje ozbiljne naznake kraja petrodolara. Činjenica je da bi rat u Persijskom zalivu i taj čuveni Ormuski moreuz mogli potpuno da promijene globalnu finansijsku arhitekturu”, zaključuje analizu Potočki, prenosi Poslovni.
