Upravo zato radnici sa istom bruto platom u različitim državama mogu kući odnijeti potpuno različite iznose, što pokazuje koliko je važan poreski sistem, piše Euronews, prenosi Poslovni dnevnik.
Prema izvještaju “Taxing Wages 2026”, najveći porez na dohodak među evropskim državama za samce bez djece plaća se u Danskoj, gdje stopa dostiže 35,3 odsto. Na drugom kraju ljestvice nalazi se Poljska sa svega 6,6 odsto, što pokazuje velike razlike u oporezivanju plata.
Prosjek za 22 članice Evropska unija uključene u analizu iznosi 17,2 odsto, dok je prosjek OECD-a nešto niži. Uz Dansku, među državama sa visokim porezima izdvajaju se Belgija, Finska i Irska, dok su među zemljama sa nižim stopama i Češka te Slovačka, što otkriva velike razlike u poreskom opterećenju.
Posebno je zanimljivo koliko djeca mogu uticati na visinu poreza. U gotovo svim državama porodice sa djecom plaćaju manje nego samci bez djece, a u nekim slučajevima razlika je izrazito velika. Na primjer, u Slovačkoj poreska stopa za porodicu sa jednim zaposlenim i dvoje djece pada ispod nule, što znači da država kroz poreske olakšice praktično vraća dio novca, čime se podstiče podrška porodicama.
Velike poreske razlike za roditelje vidljive su i u Njemačkoj, Luksemburgu i Belgiji, gdje porodice imaju znatno manje poresko opterećenje nego samci. S druge strane, u državama poput Estonije, Švedske i Holandije gotovo da nema razlike u porezu između samaca i porodica sa djecom, što pokazuje drugačiji model socijalne politike.
Kod domaćinstava u kojima rade oba roditelja poresko opterećenje uglavnom je nešto niže nego kod samaca bez djece, ali više nego kod porodica sa jednim zaposlenim roditeljem. Ekonomisti objašnjavaju da progresivni poreski sistemi češće povećavaju poresku obavezu domaćinstvima sa dva prihoda, što dodatno naglašava značaj progresivnog oporezivanja.
Stručnjaci upozoravaju da porez na dohodak ne daje potpunu sliku ukupnog opterećenja rada. U mnogim državama veliki dio troška otpada na doprinose za socijalno osiguranje koje plaćaju i radnici i poslodavci. Tako, na primjer, Danska ima veoma visok porez na dohodak, ali relativno niske doprinose, dok Francuska ima umjereniji porez uz znatno veće socijalne doprinose, što utiče na neto primanja radnika.
Analitičari ističu da svaka država ima drugačiji pristup kombinaciji poreza i socijalnih davanja. Neke zemlje veći naglasak stavljaju na PDV ili poreze na kapital, dok druge više opterećuju rad. Upravo zato poređenje samih stopa poreza na dohodak ne pokazuje cijelu sliku stvarnog troška života i rada u pojedinoj državi, već otvara šire pitanje modela finansiranja države.
