Jedan od tih talasa, kako se čini, otputovao je do Zemljinog jezgra, odbio se nazad na površinu i pritom trajno pomakao dijelove Japana nekoliko milimetara prema istoku, otkrili su naučnici u novoj studiji. Ovo je prvi put da je takav fenomen zabilježen, piše ScienceAlert.
Misteriozni pomak nakon razornog potresa
Potres u Tohokuu 2011. godine bio je jedan od najsnažnijih ikad zabilježenih i izazvao je katastrofalan cunami koji je doveo do nuklearne nesreće u Fukušimi. Dogodio se kada se Pacifička ploča naglo podvukla pod ploču na kojoj leži sjeverni Japan, oslobađajući veliku energiju i šaljući seizmičke talase širom svijeta.
Zbog svoje razorne snage, ovaj potres je i danas jedna od najdetaljnije proučavanih prirodnih katastrofa, a naučnici još uvijek analiziraju velike količine podataka koje je proizveo.
Upravo su u tim podacima uočili nešto neobično. GPS mjerenja iz vremena potresa pokazala su da su se, nakon prolaska glavnih seizmičkih talasa, dijelovi Japana pomaknuli prema istoku za pet do šest milimetara.
Tragom talasa odbijenog od jezgra
Tim seizmologa predvođen Sunyoung Park sa Univerziteta u Čikagu vjeruje da je taj pomak izazvao seizmički talas koji se vratio iz dubine Zemlje. Riječ je o takozvanom ScS talasu, vrsti posmičnog vala (S) koji putuje kroz Zemljin plašt, odbija se od granice s tekućim spoljašnjim jezgrom (c) i vraća se na površinu kao posmični talas (S).
Događaj u Tohokuu bio je toliko snažan da je proizveo neuobičajeno jasan ScS signal, zabilježen u japanskom sistemu za posmatranje Zemlje (GEONET). Amplituda tog povratnog talasa bila je toliko velika da je detektovan čak i u Kini.
Istraživači su, analizirajući te podatke, primijetili da se zagonetni pomak Japana prema istoku dogodio upravo u trenutku kada se ScS talas vratio na površinu. Isprva su pomislili da je riječ o grešci u obradi podataka, ali pomak je ostao vidljiv i nakon svih korekcija.
Nije se mogao objasniti ni drugim mogućim uzrocima, poput velikih podmorskih klizišta.
Suptilno klizanje s velikom energijom
Kako bi objasnili opaženi fenomen, naučnici su razvili računarske modele. Model koji se najbolje poklopio s podacima sugeriše da je povratni posmični talas pokrenuo široko rasprostranjeno, ali suptilno klizanje duž rasjeda na spoju dvije tektonske ploče. To nije bio novi lom, već blagi pomak na velikom području.
Istraživači smatraju da je povratni talas djelovao kao nježan, ali sinhronizovan podsticaj na rasjede koji su već bili pod ogromnim naprezanjem od glavnog potresa. Iako je ScS talas bio znatno slabiji od izvornog udara, stigao je na veliki dio Japana gotovo istovremeno.
Taj sinhronizovani puls, tvrdi tim, bio je dovoljan da pokrene malu količinu pomaka duž već napregnutih granica ploča. Taj pomak na dubini od nekoliko milimetara do centimetara rezultirao je uočenim pomacima od nekoliko milimetara na površini. Iako je događaj bio suptilan, naučnici procjenjuju da je oslobodio ukupnu energiju jednaku potresu magnitude 7,5.
Nova spoznaja o seizmičkoj opasnosti
Ako je ovo tumačenje tačno, bio bi to prvi poznati primjer da je seizmički talas odbijen od Zemljinog jezgra pokrenuo klizanje rasjeda. Za potvrdu će vjerovatno biti potrebna buduća opažanja velikih potresa, ali ovo otkriće upućuje na to da potresi možda imaju skrivenu složenost koju smo do sada previdjeli.
“Ovo opažanje naglašava važnost uzimanja u obzir ovog dosad neprepoznatog izvora seizmičke opasnosti, odnosno moguće ponovne aktivacije područja glavnog udara i okolne regije, čak i desetak minuta nakon glavnog udara”, napisali su istraživači u studiji.
Nalazi su objavljeni u časopisu Science.
