„Od književnosti do učionice“: Banjalučanka otvorila svoju školu jezika u Beču

Milica Vuković je rođena u Banjaluci, studirala komparativnu književnost i živjela u Beču, gdje je radila kao novinarka. Iako je bila na putu ka akademskoj karijeri, odlučila je otvoriti školu Sprachpunkt – prostor u kojem se njemački uči stvarno, pristupačno i srdačno.

DUNAV: Milice, ti si studirala komparativnu književnost, upisala doktorat – kako si završila u školi jezika?

To nije bio zaokret, više kao logičan nastavak. Moje interesovanje za jezik, priče i strukture se uvijek kretalo između književnosti, kulture i stvarnog života. U Beču sam radila kao novinarka i paralelno se kretala kroz sistem: kursevi jezika, birokratija, svakodnevica u novom jeziku. I onda sam počela sve češće razmišljati: šta ako ovo znanje koje imam – teorijsko i praktično – mogu konkretno usmjeriti da nekome olakšam taj proces?

DUNAV: Šta te konkretno natjeralo da pokreneš svoju školu?

Ljudi. Posmatranje kako se muče. Kako uče napamet fraze, a niko ih ne pita kako im je. Kako sjede u prepunim učionicama, na kursevima koje plaća država, a izlaze sa još većim strahom od jezika. Nisam mogla više to da gledam. Počela sam da zamisljam školu koja ne liči na te “proizvodne linije”. I shvatila sam da, ako ja to mogu napraviti drugačije – onda to dugujem i sebi i drugima. Osim toga što sam gledala kako se ljudi bore u sistemu koji ih ne razumije, još više me pogađalo nešto drugo – nešto što ne govorimo često. A to je da diskriminacija ne dolazi uvijek “izvana”. Ponekad dolazi i od ljudi iz vlastite zajednice. Od onih koji su, jednom kad su se “dohvatili” funkcija, pozicija ili certifikata, zaboravili kako je to biti na početku.

Više puta sam vidjela kako neko ko je prije deset, petnaest ili dvadeset godina bio u istoj situaciji, danas gleda s visine, postavlja barijere i dodatno komplikuje proces za nove ljude. To me jako pogodilo. Jer ako mi među sobom nemamo empatiju, kako da je očekujemo od drugih? Zato sam željela da Sprachpunkt bude mjesto koje ne gleda pasoš, akcenat, ni CV – već čovjeka. Da nema “mi” i “oni”. Samo “kako da ti bude lakše”.

DUNAV: Šta je Sprachpunkt i po čemu se razlikuje od drugih škola?

Sprachpunkt je mala škola jezika u 20. bečkom okrugu, ali po sadržaju – veliki prostor za ljude. Grupe su male, komunikacija je iskrena, sve je prilagođeno ljudima koji uče jezik jer im stvarno treba, a ne zbog certifikata. Naravno, spremamo i za ispite, ali bez stresa. Ljudi dobiju pažnju, ritam koji mogu pratiti i atmosferu u kojoj se ne boje da pogriješe.

DUNAV; Tvoja škola ima snažnu integracijsku dimenziju. Kako vidiš integraciju u Austriji iznutra?

Nažalost – integracija postoji uglavnom na papiru. Imaš zakone, kurseve, brojeve, evaluacije. Ali kad vidiš stvarne učionice – ljudi sjede previše zbijeni, tempo je brutalan, predavači često preopterećeni. To nije inkluzija, to je tehničko preživljavanje. A integracija počinje tamo gdje imaš prostora da pitaš, da ne znaš, da se povežeš. Zato sam i željela školu gdje ljudi neće biti broj, već osoba.

DUNAV: Kako te ljudi doživljavaju – kao profesoricu, preduzetnicu, migrantkinju?

Sve pomalo. I volim to. Ja nisam “klasična profesorica” – jer mi nije cilj samo prenijeti znanje, nego otvoriti vrata. Nisam ni klasična preduzetnica – ne gledam ljude kao klijente, već kao zajednicu. A što se tiče migrantkinje – to mi je važno. Jer znam kako izgleda kada te neko ne razumije, i zato se trudim da Sprachpunkt bude mjesto razumijevanja. Kao neko ko je došao “sa strane”, i sama sam se godinama suočavala s birokratskim lavirintima, magistratima, pravilima koja često više zbunjuju nego što pomažu, i poslovima u kojima si stalno “na čekanju”. Znam kako je kad ne razumiješ pismo iz Magistrata, kad ti fali riječ na šalteru, a treba ti radna dozvola, kad ti se sve čini kao zatvoren sistem. Jezik je često prva i najveća prepreka da se zauzmemo za sebe – zato ga moramo osnaživati, ne samo učiti.

Upravo zato umijem da se povežem sa svojim polaznicima – ne zato što sam naučila metodiku, već zato što ih razumijem iznutra. Jer ono što se kod nas uči – nije samo jezik, već i kako da se snađeš, izboriš i ostaneš svoj u sistemu koji te često ne vidi.

(Foto: Conceptum.at)
(Foto: Conceptum.at)

DUNAV: A akademski put? Jesi li ga potpuno ostavila?

Ne, nisam. Još sam povezana s tim svijetom. Ali trenutno želim da znanje koje sam godinama gradila živi van učionica i biblioteka. Da ga koristim u direktnom radu s ljudima. I to me ispunjava. A nauka ne bježi – možda jednog dana sve to spojim. Knjige će uvijek biti dio mene i moga života.

DUNAV: U poslednje vrijeme, osim rada u školi u Beču, razvijaš i nove projekte. Možeš li nam reći nešto više o tome?

Da, osim što trenutno razvijamo online kurseve za ljude sa prostora Balkana koji planiraju doći u Austriju – kako bismo ih na vrijeme informisali i pripremili za ono što ih čeka – imamo i druge ideje koje su već u pripremi.

Planiramo organizovati i zimsku i ljetnu školu njemačkog jezika za mlade u Beču. Naša škola raspolaže sa velikim, svijetlim prostorijama i dvorištem, što je idealno za ovakve aktivnosti. Želimo mladima ponuditi kombinaciju učenja jezika, kulturne razmjene i druženja u sigurnom i podsticajnom okruženju.

To neće biti “škola” u klasičnom smislu – već iskustvo. Ujutro učimo jezik, a popodne idemo na radionice, gradske šetnje, muzeje, kvizove. Ideja je da mladi ne samo savladaju osnove jezika, već da razviju samopouzdanje, interkulturalne vještine i dobiju osjećaj pripadnosti. Jer integracija počinje mnogo prije prvog posla ili ispita – počinje u mladosti. Takođe, u planu su i razne aktivnosti i kooperacije sa udruženjima i kompanijama sa prostora Balkana.

DUNAV: Za kraj – šta bi poručila nekome ko još uvijek stoji na pola puta između “šta volim” i “što moram”?

Rekla bih: ne moraš se zauvijek odlučiti za jedno. Možeš voljeti teoriju, a raditi praktično. Možeš biti u akademiji, a istovremeno pomagati ljudima, ovdje i sada. Bitno je da ne čekaš “pravi trenutak” – jer on uglavnom ne dolazi. Nije sve crno-bijelo, ni “ili–ili” – ponekad se baš u spoju različitih puteva krije ono što je istinski tvoje.

I dodala bih – sasvim je u redu ako se ne uklapaš u današnje slike “idealnog radnika”, onog koji je stalno dostupan, digitalno umrežen, motivisan i poslušan. Postoje i drugi modeli uspjeha. Oni tiši, dugoročniji, i često mnogo ljudskiji, a i srcu mnogo topliji.

📌 Sprachpunkt – Kontakt informacije

📍 Adresa:
Engerthstraße 93/15/R1
1200 Beč (Wien)

📞 Telefon / WhatsApp:
+43 667 777 77 61

✉️ E-mail:
[email protected]

📸 Instagram:
instagram.com/sprachpunkt

📘 Facebook:
facebook.com/sprachpunkt

Pročitajte još

Popularno