Kako prenosi BIRN, u oktobru 2016. godine tim građevinskih radnika koji je radio na obnovi mosta u Knjaževcu, krenuo je na 40 kilometara dug put nazad ka obližnjem Zaječaru. Vozač kombija u kojem su se nalazili radnici tokom puta je iznenada izgubio kontrolu nad vozilom i udario u betonsku cijev. Ispostavilo se da radnici zaposleni u PZP Zaječar, putarskoj firmi u vlasništvu austrijskog Strabaga, nisu bili jedini u kombiju.
Nebojša Buđelan, šef sigurnosti na radu u PZP Zaječar u tom periodu, prisjetio se da je primio iznenadan poziv od šefa gradilišta oko 19 sati tog dana. Dežurni poslovođa mu je saopštio da su zajedno s redovno zaposlenim radnicima na rekonstrukciji mosta u Knjaževcu radili i osuđenici Okružnog zatvora u Zaječaru, kao i da su neki od njih povrijeđeni u saobraćajnoj nesreći.
“Samo što nisam doživio infarkt kad sam to čuo“, kaže Buđelan te ističe da on uopšte nije znao da zatvorenici rade na toj lokaciji zajedno s redovno zaposlenim i kvalifikovanim građevinskim radnicima PZP Zaječar.
On je kazao i kako su ponekad angažovali zatvorenike i prije toga, ali samo za sakupljanje otpada kraj puta ili pranje saobraćajnih znakova.
“Ovo je bio prvi put da rade isti posao kao i pravi građevinski radnici“, kaže Buđelan.
Okružni zatvor u Zaječaru je za sat rada jednog osuđenika od Strabaga dobijao samo 120 dinara, otkriva BIRN. Po zakonu koji je važio u to vrijeme, osuđenici su imali pravo na 20 posto od te sume, odnosno 24 dinara po satu. Također, Strabag za njihov angažman nije plaćao poreze i doprinose, što je i predviđeno Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija.
“Njihova jedina kvalifikacija je to što su radili za 1.000 dinara cijeli dan, koliko god to sati bilo“, ističe bivši šef sigurnosti na radu u podružnici Strabaga.
Austrijska kompanija je u pisanoj izjavi za BIRN potvrdila da je angažovala zatvorenike, ali navode da je sve provedeno u skladu sa zakonima u Srbiji.
(SB/dunav.at)
