Pravo vlasnika da zabrani ulazak
Zabrana ulaska znači da je osobi zabranjen pristup određenim prostorima, poput supermarketa, diskonta, drogerija ili trgovačkih centara. Pravna osnova za to je kućno pravo, koje vlasnicima i upravnicima trgovina omogućuje da samostalno odlučuju ko smije ući u njihov prostor. U praksi to znači da kupac koji iznova krši kućni red ili ometa poslovanje može biti udaljen iz objekta i može mu biti zabranjen budući ulazak.
Od verbalnog sukoba do sudske odluke
Zabrana ulaska najčešće se izriče zbog kršenja kućnog reda trgovine. Razlozi mogu biti vrijeđanje ili uznemiravanje drugih kupaca, krađa, oštećenje imovine, agresivno ponašanje prema zaposlenima ili ponovno ometanje rada trgovine.
Konkretan primjer nedavno je razmatran pred Opštinskim sudom u Minhenu. Uprava trgovine navela je da je jedna žena redovno uznemiravala druge osobe u trgovini i ostavljala robu po policama, zbog čega joj je izrečena zabrana ulaska.
Žena se branila tvrdnjom da o tom supermarketu zavisi zbog zdravstvenih razloga i blizine stanovanja. Sud je uprkos tome potvrdio zabranu i istakao da u blizini postoje i druge trgovine do kojih se može doći pješke.
Zabrana pristupa i za privatni posjed
Pravo na uskraćivanje pristupa nije ograničeno samo na trgovine. I privatne osobe mogu u svakom trenutku i bez navođenja razloga izreći zabranu ulaska u svoj stan ili kuću. To vrijedi za sve, uključujući podstanare, majstore ili druge posjetioce.
Trajanje zabrane
Zabrana ulaska u načelu vrijedi neograničeno. Ipak, može biti i vremenski ograničena, a može se i ukinuti. Promjenom vlasnika ili najmoprimca trgovine zabrana obično prestaje da vrijedi, ali novi vlasnik može je ponovno izreći.
