Piše: Aleksandar Rudić
Šta se desilo?
Do prije nekoliko mjeseci je djelovalo da ništa ne moze zaustaviti Sebastijana Kurca. Neprikosnoveni vođa austrijskih konzervativaca je već po drugi put sjedio u kancelarskoj fotelji i diktirao ton austrijske politike. Opozicija nije štedjela kritiku, ali je koalicija sa daleko manjom Zelenom partijom djelovala relativno stabilno. Kurcova pozicija je bila toliko jaka da čak ni nakon intenzivnih apela sopstvenog koalicijonog partnera nije odstupao od tvrdih stavova po pitanju migracija i evropske politike.
Kula od karata je počela da se ruši početkom ove godine, a u centru svega stoji Tomas Šmit, Kurcov bliski saradnik i tadašnji direktor bogatog državnog holdinga koji kontroliše najveća austrijska javna preduzeća. Naime, Tužilastvo za ekonomski kriminal i korupciju (WKStA) je krajem zime u sasvim odvojenom slučaju pokrenulo istragu protiv Šmita još iz vremena dok je ovaj bio državni sekretar u ministarstvu finansija. U okviru istrage Tužilastvo je, izmedju ostalog, zaplijenilo i Šmitov telefon sa kojeg su bili pobrisani svi podaci. Šmitu se međutim podvukao previd u formi vremenske kapsule koja je spašavala svu komunikaciju sa njegovog telefona. Time su forenzičari dosli u posjed čak 300 000 četova koje je Šmit godinama slao i primao.
Već u maju se istraga prelila ne samo na Kurca već i na širi krug njegovih najbližih saradnika, nazvanih “pretorijancima” u austrijskim medijima, među kojima je i ministar finansija Gernot Blumel. Tužilastvo prvo pokreće istragu zbog Kurcovog navodnog lažnog svjedočenja pred parlamentarnim odborom koji se bavi rasvjetljavanjem afere “Ibica”. Našaoj javnosti je poznato da je ta afera okončala političku karijeru Hajnc-Kristijana Štrahea, dugogodišnjeg vođe desničarske slobodarske partije i vicekancelara u Kurcovom prvom kabinetu. Tužioci su uočili da Kurcovi iskazi pod zakletvom ne odgovaraju slici koja se dobija čitanjem četova sa Tomasom Šmitom.
Epilog te krize je bila ostavka Tomasa Šmita, te je nakon mnogih turbulencija sa koalicionim partnerom vlada preživjela. Ljeto je donijelo predah od pandemije, austrijska ekonomija je doživjela značajan oporavak, dok je vladajuca koalicija konacno počela da implementira zacrtane projekte. Kurc je u međuvremenu, uprkos istrazi, skoro jednoglasno reizabran za vođu konzervativaca. Sve je djelovalo normalno. Onda je uslijedio novi šok.
Šta se dešava?
Ukratko, četovi ukazuju na beskrupulozan način na koji je Kurc došao do pozicije prvog čovjeka konzervativaca, pa potom i do mjesta kancelara. Kurc je preko Šmita (tada sekretara u Ministarstvu finansija) još 2016. državnim novcem finansirao lažirane ankete i puštao ih u tabloid “Esterajh”. To je uradio kako bi ocrnio tadasnjeg vođu sopstvene partije, Rajnholda Miterlenera, a sebe predstavio kao spasioca. Tabloid je u formi inserata u vrijednosti od više stotina hiljada evra nagrađivan za ovu uslugu. Moćna i nemalo kontroverzna braća Felner, koja kontrolišu “Esterajh”, se takođe vode kao optuženi za korupciju u istrazi zajedno sa Kurcom i nekolicinom njegovih “pretorijanaca”. Za sve navedeno važi pretpostavka nevinosti.
Četovi ne otkivaju samo moguce ilegalne radnje, vec i drzak ton kojim Kurc i “pretorijanci” opisuju svoje političke oponente i saveznike. Primjera radi, već pomenuti Miterlener se u četovima naziva vulgarnom riječju za zadnjicu. To je sve osim prigodnog rječnika jednog državnika koji se sve vrijeme predstavljao kao čist i veoma uljudan.
Zelena partija, koja je često bila na meti kritika sopstvenih glasača zbog saradnje sa Kurcom, ovaj put nije mogla da pređe preko još jedne afere. Vicekancelar Verner Kogler je iznenađujuće odlučnim tonom poručio da će Zelena partija ostati u vladi samo ako konzervativci predlože zamjenu za Kurca na mjesto kancelara. Da bi pokazao da ne blefira, Kogler je odmah počeo konsultacije sa opozicijom za formiranje nove vlade, bez konzervativaca.
Malo ko je vjerovao da ce Kurc prihvatiti ovaj ultimatum, međutim u redovima konzervativaca je odjeknula uzbuna. Austrija ima devet saveznih zemalja, a šest njih kontrolišu konzervativni guverneri koji važe za partijske barone u čijim rukama leži prava moć partije. Iako su u prvi mah demonstrativno stali u odbranu svog kancelara, njihov stav se promijenio u manje od 24 sata. Uvidjevši na koji način Kurc komunicira sa svojim „pretorijancima“ neki od njih su javno izrekli jasne rijeci kritike na račun takvog ponašanja i uskratili mu podršku.
Rezultat je sada već uveliko poznat: Kurc se povukao (njegovim riječima: “stao u stranu”), a na njegovo mjesto je sasvim iznenadno došao Aleksander Šalenberg, karijerni diplomata i ministar spoljnih poslova koji nije obuhvaćen istragom.
Šta će se desiti?
Teško je precijeniti važnost koju je Kurc imao u transformaciji svoje partije. Narodna partija Austrije je jedan decentralizovani konglomerat koji predstavlja interese prije svega privrednika, seljaka i katoličkih hrišćana. Ti interesi naravno nisu unisoni i u prošlosti je nedostatak centralne kontrole bio veliki problem, jer je svako vukao na svoju stranu. Kurc je preuzeo partiju upravo pod uslovom da on preuzme kontrolu; da bira svoj tim, koalicionog partnera i izborne liste. Uvidjevši da samo veoma popularni i harzmatični Kurc moze da vrati partiju na prvo mjesto, partijski velikani su pristali i ćutali dok god je Kurc bio uspješan. Sa njim na čelu su više nego uspješno osvojili dvoje izbore.
Još uvijek se diskutuje o tome da li se Kurc povukao sam od sebe ili je na to bio prisiljen od strane guvernera. Imajući u vidu njegove ambicije, kao i činjenicu da je do samog kraja pokušavao da ostane kancelar, potonja opcija je daleko vjerovatnija. Kurc sada po prvi put u svojoj političkoj karijeri sjeda u parlamentarne klupe gdje će preuzeti funkciju šefa poslanickog kluba. Teoretski mu to pruža imunitet od krivičnog gonjenja, ali je on sam već nagovjestio da se neće kriti iza mandata. Teško je vjerovati da bi mu to partija i dozvolila.
Pitanje svih pitanja je da li je ovo samo pauza ili kraj Sebastijana Kurca? Sada već novi kancelar Šalenberg se do sada pokazao kao Kurcov pouzdan podanik i opozicija već protestuje da ce Kurc nastaviti da vlada kao kancelar iz sjenke. Konzervativci nikako ne mogu biti oduševljeni ovim razvojem događaja. Kurc politicar sa nesvakidašnjom harizmom kojeg je partija gradila godinama. Mogući naslijednik se ne naslućuje.
Međutim, partija shvata da optužbe za korupciju nisu minorne, a demonstrirana drskost, koju ni sam Kurc ne može da porekne, su postale trn u oku mnogih. Čak i oni koji ga brane ukazuju da je takvo ponasanje bilo infantilno i nedopustivo. Zapravo je Kurcov ton doveo do toga da mu partijske kolege okrenu ledja, a ne optužbe za korupciju.
Jedno je sigurno, ćak i ako se radi o pauzi, ona neće biti kratka. Zeleni su vec isključili mogucnost vraćanja Kurca na mjesto kancelara u ovom parlamentarnom sazivu. Kurc prvo mora da sačeka da li će istraga Tuzilastva dovesti do optužnice nakon čega bi slijedio sudski epilog. Medjutim, krivični procesi u Austriji traju godinama i s obzirom na veličinu i kompleksnost slučaja teško je vjerovati da će ovaj put ići brže. Osim toga, Tužilastvo još uvijek nije završilo procesuiranje svih četova Tomasa Šmita, tako da bi ovo mogle biti samo prve od mnogih istraga u budućnosti. Realna je mogućnost da bi Kurc godinama mogao boraviti po sudovima, kao što se desilo i Karl-Hajncu Graseru, bivšem ministru finansija takođe iz redova konzervativaca. Isto kao i Kurc, Graser je svojevremeno važio za mladu nadu konzervativaca, prije nego sto je optužen za pronevjeru novca.
Uprkos svemu, tesko je zamisliti da će se Sebastijan Kurc predati bez žestoke borbe. Imajući u vidu njegovu dosadašnju karijeru, ne bi bilo pametno kladiti se protiv njega.
