Ispred Austrije su samo Belgija, Njemačka i Francuska. Austrija bilježi ukupnu stopu opterećenja od 47,1 posto ukupnih troškova rada. To znači da od 100 evra koje poslodavac izdvoji za jednog radnika, manje od 53 evra na kraju stvarno završi kod zaposlenog.
Glavni problem nije samo klasični porez na platu, koji je u međunarodnom poređenju bliže prosjeku, već visoki doprinosi za socijalno osiguranje i takozvani dodatni troškovi rada. Radnici izdvajaju značajan dio prihoda za doprinose, dok istovremeno i poslodavci plaćaju znatno više obaveza nego što je prosjek u OECD zemljama.
Kako navodi Finanz.at, upravo ta kombinacija čini rad u Austriji skupim. Za radnike to znači manju neto platu, a za poslodavce veći trošak zapošljavanja.
Prema studiji, opterećenje je u odnosu na prethodnu godinu čak blago poraslo. Jedan od razloga je ukidanje klimatskog bonusa, koji je ranije djelimično ublažavao ukupni finansijski pritisak na građane. Bez tog efekta, radnicima na kraju ostaje manje novca.
Za prosječnog samca bez djece u Austriji to konkretno znači da oko 32,5 posto bruto plate odlazi na poreze i socijalne doprinose. U prosjeku OECD-a taj udio iznosi nešto više od 25 posto, što pokazuje koliko je razlika značajna.
Nešto povoljnija situacija je kod porodica s djecom. Austrijski sistem takve porodice rasterećuje više nego mnoge druge države, posebno kroz porodične dodatke i poreske olakšice. Ipak, ni kod porodica ukupno opterećenje rada nije nisko u međunarodnom poređenju.
Ekonomske posljedice ovakvog sistema su jasne. Visoki porezi i doprinosi smanjuju kupovnu moć građana, dok istovremeno povećavaju troškove firmama koje zapošljavaju radnike. Zbog toga se u Austriji sve češće raspravlja o potrebi smanjenja dodatnih troškova rada i reformi poreznog sistema.
Prijedlozi koji se spominju kreću se od smanjenja doprinosa i rasterećenja poslodavaca do šire reforme načina na koji se finansira socijalni sistem, prenosi GPMaljevac.
