Istraživanje Emme K. Grigg i njenih saradnika sa Univerziteta Kalifornija u Davisu pokazalo je da čak i uobičajeni zvukovi iz domaćinstva mogu kod pasa izazvati znakove straha i anksioznosti. Među zvukovima koje su istraživači pratili bili su i glasni ljudski glasovi.
Sadržaj teksta
Nije problem samo u buci
Istraživanje, objavljeno u časopisu Frontiers in Veterinary Science, obuhvatilo je 386 vlasnika pasa, dok su istraživači analizirali i 62 video-snimka pasa koji su reagovali na različite zvukove u domaćinstvu.
Pokazalo se da su psi reagovali na različite svakodnevne i povremene zvukove, a jače reakcije bile su povezane sa zvukovima viših frekvencija koji se ponavljaju ili pojavljuju isprekidano. Autori su zaključili i da vlasnici ponekad potcjenjuju koliko su njihovi psi uplašeni.
Zato glasniji ton, vikanje ili iznenadan zvuk u kući kod nekih pasa mogu izazvati mnogo jaču reakciju nego što ljudi očekuju.
Kako prepoznati da je pas uplašen?
Reakcije zavise od toga koliko je strah jak.
Pas može spustiti uši i rep, pokušavati da se skloni ili tražiti blizinu vlasnika. Među ponašanjima koja su istraživači zabilježili bili su dahtanje, skrivanje, povlačenje, drhtanje, lajanje i pokušaji bijega.
Neki psi mogu djelovati nemirno ili stalno pratiti izvor zvuka. Takvo ponašanje nije nužno agresija – pas može pokušavati da se udalji od onoga što doživljava kao prijetnju.
Vlasnici često ne prepoznaju stres
Jedan od zanimljivijih zaključaka istraživanja jeste da ljudi ne prepoznaju uvijek strah svojih ljubimaca.
U analiziranim video-snimcima većina ljudi na reakcije pasa odgovorila je zabavom, dok su rijetko pokazivali zabrinutost za njihovu dobrobit. Autori su zbog toga naglasili koliko je važno da vlasnici bolje razumiju govor tijela pasa.
Pas koji se povlači, skriva ili drhti ne mora biti “dramatičan”. Takvo ponašanje može biti znak da mu je određeni zvuk zaista neprijatan.
Šta vlasnik može uraditi?
Najvažnije je smanjiti izvor buke i omogućiti psu mirno mjesto u kojem se osjeća sigurno.
Ako je moguće, udaljite psa od onoga što ga plaši i ostanite smireni. Možete mu ponuditi omiljenu poslasticu ili igračku kako bi situaciju povezao s nečim pozitivnim.
Kod izraženijeg straha može pomoći postepeno navikavanje na određene zvukove. Zvuk se tada uvodi veoma tiho i postepeno pojačava, ali samo dok pas ostaje miran.
Ne kažnjavajte psa zbog straha
Vikanje na psa koji je već uplašen može dodatno pogoršati njegovu reakciju.
Umjesto kazne, važno je omogućiti mu sigurno mjesto i smanjiti izloženost onome što izaziva strah. Ako pas pokušava pobjeći, treba osigurati vrata, prozore i dvorište kako se ne bi povrijedio ili izgubio.
Kada potražiti pomoć?
Ako je strah veoma izražen, često se ponavlja ili se iznenada pojavio kod psa koji ranije nije imao takve reakcije, dobro je razgovarati s veterinarom.
Iznenadna promjena ponašanja može imati različite uzroke, pa je važno utvrditi šta stoji iza nje.
Pas koji se plaši glasnog glasa ne pokušava nužno da bude neposlušan. Njegova reakcija može biti način da pokaže da mu je situacija neprijatna ili zastrašujuća. Prepoznavanje tih znakova na vrijeme može pomoći da se strah ne pogorša.