“Švedska je još prije 10 godina u vrtiće uvela korišćenje laptopova i digitalnih pomagala. Tokom godina utvrđeno je na međunarodnim testovima, gdje se provjerava sposobnost čitanja sa razumijevanjem, da je učinak djece daleko ispod prosjeka u odnosu na to kako je bilo prije deset godina“, objašnjava psihološkinja Martina Kvarantan Šmitran.
Zbog toga su Šveđani odlučili da digitalni alati nisu dobri za djecu u vrtićima i nižim razredima osnovne škole.
“Najviše zbog toga što se mozak ne aktivira koliko i kada pišu, jer je to proces stvaranja. Ti si u kontroli tog procesa, promišljaš o tome šta pišeš, za razliku od toga kada samo pretražuješ i imaš gotovu informaciju. Još jedan razlog jeste što su djeca u toj dobi relaciono orijentisana, a korišćenje digitalnih alata smanjuje kontakt sa učiteljima, koji su spone i prenose to znanje“, ističe psihološkinja.
Književnik i bivši direktor Mense, Uroš Petrović, kaže da nije protivnik tehnologije i da djecu ne treba od nje izolovati, ali da se nipošto ne smije uklanjati pisanje.
“Kada rečenicu napišeš rukom, ti si je izgradio. Kada je napišeš na računaru, ti se je zabilježio. Nisu za džabe papir i knjiga najbolji izumi čovječanstva“, dodaje Petrović.
Psiholozi posljednjih godina takođe savjetuju djecu i ljude da vode dnevnik, odnosno da pišu, bilježe i procesuiraju.
“Na emotivnom planu, pisanje je promišljanje o informacijama. Neka vrsta refleksije i kritičkog razmišljanja. Zbog toga su švedska djeca bila niže rangirana nego ranije. Praktična primjena onog naučenog je bila mnogo slabija. Zanimljivo je da su i sa slabijim rezultatima bila bolja od svojih vršnjaka u Srbiji“, objašnjava Martina Kvarantan Šmitran, piše RTS.
