Međutim, ova kratka interakcija ima mnogo važniju funkciju nego što se to na prvi pogled čini.
“Osmijeh i pozdrav koji dobijete na vratima aviona vjerovatno su jedna od najrigoroznijih ‘procjena’ s kojima ćete se ikada susresti. U tih nekoliko sekundi procjenjujemo mnogo stvari, i koliko god zvučalo neobično, to ocjenjivanje je dio našeg posla”, ističe Džej Robert, iskusni stjuard i osnivač platforme A Fly Guy Travels u razgovoru za HuffPost.
Svrha, međutim, nije kritika putnika, već isključivo bezbjednost
“Pozdravljanje putnika na vratima je prva linija odbrane za prepoznavanje potencijalnih prijetnji koje bi mogle da uđu u avion. Bilo da se radi o bolesti, alkoholisanosti ili nekome ko unosi zabranjene opasne predmete, neprestano pratimo sve što bi moglo da omete let ili stvori opasnost”, objašnjava on.
Naravno, postoji i dimenzija brige o putnicima
“To je prva prilika da poželimo dobrodošlicu i stvorimo pozitivnu atmosferu pred let. Istovremeno, to je ključan trenutak za posadu. Stjuardese vrše početne bezbjednosne i operativne procjene koje mogu pomoći u otkrivanju potencijalnih problema prije polijetanja”, navodi Juvrat Data, stručnjak iz turističke tehnološke kompanije Fareportal.
Kako ističe, stjuardese počinju sa procjenom situacije u kabini od trenutka kada i same uđu u avion.
“Ovaj pozdrav je zapravo procjena ponašanja. Društveni pristup je namjeran. Putnici se ponašaju prirodnije kada vjeruju da im posada samo želi dobrodošlicu. Osoblje je obučeno da u tom kratkom kontaktu posmatra svaku osobu: njenu orijentaciju, stabilnost i sve što bi moglo da preraste u rizik u zatvorenom prostoru hiljadama metara iznad zemlje”, kaže Anton Rančenko, osnivač kompanije AirAdvisor.
U vrijeme kada raste broj incidenata sa neposlušnim putnicima i napadima na posadu, avio-kompanije su opreznije nego ikad. Mnogi od ovih incidenata usko su povezani sa konzumacijom alkohola.
“Stjuardese tokom ukrcavanja procjenjuju da li su putnici trijezni. Ako primijete nekoga ko je vidno pijan ili pod dejstvom supstanci, mogu tražiti da pogledaju njegovu kartu pod izgovorom da će ga odvesti do sjedišta, ali je prava svrha da obavijeste posadu u tom dijelu aviona kako bi pratila situaciju”, objašnjava Henri Harteveld, vazduhoplovni analitičar.
Pored toga, prate se i znakovi bolesti. “Tražim simptome poput blijedog ili znojavog lica, prekomjernog znojenja ili vidljivih prelaznih kožnih oboljenja zbog kojih bi putnik mogao biti udaljen sa leta prije zatvaranja vrata”, dodaje Robert.
Procjenjuje se i način na koji putnici reaguju na pozdrav – nerazgovjetan govor, zbunjenost, gubitak ravnoteže ili miris alkohola jasni su signali.
Takođe, stjuardese krišom provjeravaju ručni prtljag kako bi se uvjerile da odgovara propisima i da ne sadrži ništa sumnjivo.
Osim što traže potencijalne rizike, članovi posade skeniraju putnike tražeći one koji bi mogli da budu od pomoći u hitnim slučajevima. “Uvijek primećujemo putnike koji bi mogli da nam pomognu u vanrednim situacijama, posebno kada sjede blizu izlaza za slučaj opasnosti”, objašnjava Paula Adams, bivša stjuardesa kompanije Etihad Airways. Ovi putnici su u avijaciji poznati kao “sposobni putnici pomagači” (ABP).
Ipak, uprkos svim bezbjednosnim provjerama, stjuardese naglašavaju da doček putnika ostaje ljudski trenutak, te da jedno obično “dobar dan” na kraju zaista može uljepšati let, prenosi Euronews.rs.
