Amnesti posebno osuđuje konkretne političke lidere koji su prošle godine dominirali naslovnim stranama širom svijeta: “Šefovi država i vlada poput Trampa, Putina, Netanjahua i drugih nisu se ustručavali masovnog razaranja, ugnjetavanja i nasilja, kako bi obezbijedili ekonomsku i političku dominaciju.“
Rat u Iranu, prema mišljenju Julije Duhrov, generalne sekretarke Amnesti internešenela u Njemačkoj, predstavlja trenutno temu koja najviše uznemirava. Iako naglašava da je Amnesti zabilježio kršenja ljudskih prava u oko 140 zemalja, Duhrov u razgovoru za DW izdvaja sljedeće: “Ljudi u Iranu žive u dvostrukoj opasnosti: najprije od napada SAD i Izraela, koji krše međunarodno pravo i čiji ciljevi su civilno stanovništvo i infrastruktura, a potom i od represije sopstvene vlade, koja je već rezultirala hiljadama smrtnih slučajeva.“
Ipak, tvrdi Duhrov, režim u Teheranu može biti zamijenjen samo ako se poštuje međunarodno pravo: “Napadi koji krše međunarodno pravo, nisu doveli do poboljšanja situacije. Trenutno se pribojavamo još jačih napada iranskog rukovodstva na sopstveno stanovništvo.“
Ali nisu samo SAD, Rusija i Izrael ti koji su odavno napustili stari svjetski poredak. I mnoge druge države se sve više distanciraju od politike zasnovane na čvrstim međunarodnim pravilima, navodi se u godišnjem izvještaju Amnestija: “Svjetski poredak koji je nastao iz pepela Holokausta i neizrecivog uništenja tokom dva svjetska rata, i koji je kontinuirano, uz velike napore, nastajao proteklih 80 godina, nije nažalost dovoljno stabilan.“ A preostale države koje se zalažu za demokratiju, vladavinu prava i međunarodni kompromis, često se čine bespomoćnim i pribjegavaju popuštanju.
To je tužan bilans. Da li je prisutna i rezignacija? Da li je išta ostalo od starog svjetskog poretka? Amnesti internešenel u svom izvještaju napore diplomata i aktivista za mirniji svijet nakon 1945. opisuje čak kao “remek-djelo”: “Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i Konvencija o genocidu, usvojene 1948. godine, kao i mnogi drugi paketi pravila o kojima se raspravljalo i koji su usvojeni u narednih 80 godina, nipošto nisu iluzija.” Oni koji se sada glasno žale na kraj svijeta zasnovanog na pravilima, obično su zainteresovani samo za njihovo ukidanje: “U jedno možemo biti sigurni: izvještaji o nestanku ovog međunarodnog sistema zasnovanog na pravilima su preuveličani“, ocjenjuju u Amnestiju.
Kritika Rubiovih vizija budućnosti
Amnesti internešenel posebno kritikuje dvije vlade – u SAD i Izraelu. Što se tiče Sjedinjenih Država pod predsjednikom Donaldom Trampom, u izvještaju se navodi da je u januaru 2026. ministar spoljnih poslova Marko Rubio predstavio viziju novog svjetskog poretka sa zapadnom alijansom hrišćanskih civilizacija – viziju koja je jednostavno ignorisala važne istorijske činjenice. Rubio je govorio o ponosu tih država zbog njihovog nasljeđa: “Nasljeđe koje je on u svom govoru dosljedno romantizovao. Ali te njegove riječi ne mogu da zasjene činjenice – to zajedničko nasljeđe obilježeno je hegemonijom, kolonijalizmom, ropstvom i genocidom.“
Primjedbe o izraelskim akcijama protiv susjednih država u sukobu na Bliskom istoku podjednako su oštre: “Međunarodni mehanizmi zaštite zakazali su za milione ljudi, kao u slučaju Palestinaca, koji doživljavaju genocid, aparthejd i okupaciju od strane izraelske vlade.”
A što se tiče ruskog predshednika Vladimira Putina, u izvheštaju se navodi: “Rusija nastavlja da u Ukrajini čini zločine protiv čovječnosti.”
Nada u angažman civilnog stanovništva
Sve to zvuči kao razvoj događaja koji nezaustavljivo napreduje i koji će dovesti do dalje eskalacije. Ali u ratu SAD i Izraela protiv Irana, neke države EU su posebno pokazale jasne znakove distanciranja, navodi se u izvještaju: “Početkom 2026. godine, neke evropske države su izgleda postale svjesnije globalne prijetnje: odbile su da se pridruže američkim i izraelskim napadima na Iran i izjasnile za zaštitu nacionalnog suvereniteta.“
I Julija Duhrov još uvijek pronalazi dovoljno primjera koji mogu da ponude nadu u svijetu koji je, čini se, iskočio iz kolosijeka: “U Iranu su ljudi izašli na ulice iako su znali da su im životi u opasnosti. U Mađarskoj je nehumana politika Viktora Orbana upravo poražena. I stalno se iz zatvora oslobađaju ljudi, poput Marije Kolesnikove u Bjelorusiji, za koju smo se zalagali.“ Marija Kolesnikova, poznata bjeloruska muzičarka i aktivistkinja za ljudska prava, oslobođena je nakon pet godina provedenih u zatvoru, u decembru 2025. godine.
