U sjevernom Atlantiku, južno od Grenlanda i Islanda, nalazi se područje koje naučnici nazivaju “hladna mrlja” ili “rupa u zagrijavanju”. Riječ je o neobičnoj oblasti u kojoj se, za razliku od većeg dijela planete, bilježi dugoročno hlađenje.
Kako piše CNN, temperatura ovog područja smanjila se za oko jedan stepen Celzijusa od 19. vijeka, dok su se globalne temperature u istom periodu značajno povećale.
Nova studija, objavljena u časopisu Geophysical Research Letters, pokušala je da odgovori na pitanje zbog čega se “hladna mrlja” hladi. Autori su analizirali podatke o temperaturi i sadržaju toplote u okeanu, zajedno sa podacima o razmjeni toplote na površini mora.
Zaključili su da se promjene u sadržaju toplote u ovoj oblasti bolje objašnjavaju promjenama u prenosu toplote kroz okean nego promjenama gubitka toplote preko površine mora. Drugim riječima, rezultati ukazuju da je slabiji dotok toplote putem okeanskih struja važniji faktor od samog povećanog gubitka toplote u atmosferu.
Šta je AMOC?
Atlantska meridionalna prevratna cirkulacija, poznata kao AMOC, predstavlja veliki sistem okeanskih struja koji prenosi toplotu kroz Atlantik.
Topla voda kreće se prema sjeveru, gdje se hladi, postaje gušća i tone, nakon čega se hladnije dubinske vode vraćaju prema jugu. Ovaj sistem ima važnu ulogu u raspodjeli toplote između tropskih i sjevernih područja Atlantika.
Kako navode autori nove studije, područje “hladne mrlje” upravo je oblast u kojoj AMOC donosi veliku količinu toplote. Zbog toga slabljenje prenosa toplote može da se odrazi i na temperaturu tog dijela Atlantika.
Stefan Rahmstorf, jedan od autora studije i naučnik sa Potsdamskog instituta za istraživanje uticaja klimatskih promjena, rekao je da se mijenja način na koji okean prenosi toplotu, što dovodi do hlađenja ove oblasti.
Hlađenje nije samo površinska pojava
Jedan od važnih nalaza nove studije jeste da se promjene ne ograničavaju samo na površinu okeana.
Kako navode autori istraživanja, smanjenje sadržaja toplote zahvata veći dio vodenog stuba, a promjene su naročito izražene u gornjih oko 1.000 metara. Analiza podataka pokazala je da se dugoročne promjene sadržaja toplote u ovoj oblasti bolje poklapaju sa promjenama u okeanskom transportu toplote nego sa promjenama površinskog toplotnog fluksa.
Zbog toga autori zaključuju da “hladna mrlja” nije samo površinski fenomen izazvan vremenskim prilikama, već da u njemu važnu ulogu imaju promjene u samom okeanskom sistemu.
Da li je AMOC pred tačkom preokreta?
Upravo ovaj dio istraživanja izaziva najveću zabrinutost.
Postoje brojna istraživanja koja ukazuju na dugoročno slabljenje AMOC-a, a nova studija “hladnu mrlju” tumači kao jedan od pokazatelja tog procesa. Autori navode da postoji značajna količina dokaza o slabljenju AMOC-a nezavisno od promjena temperature u ovoj oblasti.
Međutim, to ne znači da je kolaps AMOC-a neposredan niti da je njegova tačna vremenska linija poznata.
Kako navode autori, klimatski modeli ukazuju na mogućnost dostizanja prelomne tačke u dijelu scenarija budućeg zagrijavanja, ali istovremeno postoji velika neizvjesnost u pogledu toga koliko je sistem zaista blizu takvoj tački.
Zbog toga je preciznije govoriti o riziku od dostizanja prelomne tačke, a ne o izvjesnom ili neizbježnom kolapsu.
Posljedice bi mogle biti velike
AMOC ima važnu ulogu u klimatskom sistemu, pa bi njegovo značajno slabljenje moglo uticati na raspodjelu toplote, nivo mora i vremenske obrasce u različitim dijelovima svijeta.
Autori studije upozoravaju da bi dalje slabljenje atlantskog prenosa toplote moglo imati ozbiljne posljedice po klimu i vremenske prilike u Evropi i drugim dijelovima svijeta.
Ipak, posljedice potpunog prestanka cirkulacije ne treba predstavljati kao neposrednu prognozu. Naučna literatura govori o mogućim posljedicama različitog stepena slabljenja AMOC-a, dok je pitanje kada i da li bi došlo do potpunog kolapsa i dalje predmet istraživanja.
Naučnici upozoravaju na oprez
Nova studija predstavlja važan doprinos razumijevanju “hladne mrlje”, ali ne zatvara raspravu o njenom uzroku.
Ranija istraživanja pokazala su da klimatski modeli nisu uvijek saglasni oko toga koji procesi imaju najveći uticaj na nastanak ovog fenomena. Jedna analiza modela, na primjer, pokazala je da se među različitim modelima razlikuje procjena uloge okeanskog transporta toplote i atmosferskih procesa.
Zbog toga se zaključak nove studije može sažeti ovako: postoji snažan dokaz da promjene u okeanskom transportu toplote imaju ključnu ulogu u dugoročnom hlađenju “hladne mrlje”, a rezultati su u skladu sa idejom da slabljenje AMOC-a doprinosi tom fenomenu.
To je ozbiljan signal za klimatske naučnike, ali nije dokaz da će se atlantski sistem struja uskoro urušiti.
“To je zabrinjavajuće jer bi dalje slabljenje atlantskog prenosa toplote moglo imati ozbiljne posljedice”, navode autori studije, uz napomenu da i dalje postoji značajna neizvjesnost o tome koliko je sistem udaljen od moguće prelomne tačke.
