“Počinješ da drhtiš”, kaže on za DW. “Nije to samo jedan dan nakon kojeg nastaviš dalje. Ima mnogo grobova koje treba posjetiti, mnogo porodica s kojima se treba sresti. Težak je to period i osjećaš ga u svom tijelu.”
Njegovo dvoje djece bilo je na muzičkom festivalu “Nova” na jugu Izraela, gdje je skoro 400 ljudi ubijeno u napadu koji su izveli Hamas i druge palestinske militantne organizacije iz Gaze. U napadu je ukupno ubijeno oko 1.200 ljudi, a oko 250 je odvedeno kao taoci.
Taj napad pokrenuo je rat u Gazi, tokom kojeg je Izrael ubio desetine hiljada Palestinaca i raselio veći dio stanovništva te teritorije.
Šalevov sin Roi ranjen je vatrenim oružjem i hospitalizovan, ali je preživio. Roijeva partnerka, Mapal Adam, ubijena je pred njegovim očima. Šalevova kćerka Lior takođe je preživjela.
Ubrzo nakon tog dana, Šalevova supruga Gavrijela je nestala. Njeno tijelo kasnije je pronađeno u izgorenom automobilu, zajedno s oproštajnim pismom. “Nije mogla da podnese tugu zbog tog dana”, kaže Šalev.
U isto vrijeme, kod njegovog sina Roija počeli su da se javljaju simptomi posttraumatskog stresa, uglavnom u vidu ekstremnih promjena raspoloženja. “Išao je na liječenje da bi meni ugodio, ali nije zaista vjerovao u to. Mislio je da je dobro, da je jak”, prisjeća se Šalev.
Dvije godine nakon Gavrijeline smrti, ni Roi više nije mogao da izdrži.
“Živ sam, ali iznutra mrtav”, napisao je Roi u oproštajnoj poruci koju je objavio na svom Instagram profilu. “Žao mi je.”
Zemlja u posttraumatskom stanju
Od oktobra 2023. godine Izrael se suočava s krizom mentalnog zdravlja nezapamćenih razmjera.
Prema izvještaju Državne kontrole Izraela iz februara 2025. godine, oko 39 odsto stanovništva te zemlje prijavilo je simptome posttraumatskog poremećaja, depresiju, anksioznost ili kombinaciju ta tri stanja, u umjerenom ili teškom obliku.
To obuhvata oko tri miliona ljudi, od kojih bi 600.000 moglo da ima ozbiljne tegobe. Ipak, izvještaj takođe pokazuje da je broj osoba koje se liječe zbog problema s mentalnim zdravljem porastao za samo jedan odsto od 7. oktobra 2023. godine, što predstavlja razliku od oko 60.000 ljudi.
Među pogođenim grupama su preživjeli napada, kao i ljudi evakuisani iz svojih domova na jugu i sjeveru Izraela zbog rata.
Noga Dagan-Buzaglo je istraživačica u centru “Adva”, organizaciji koja se bavi pitanjima nejednakosti u izraelskom društvu. Ona je napisala opsežnu studiju o izraelskom sistemu zaštite mentalnog zdravlja i izazovima s kojima se on suočava nakon 7. oktobra.
Za DW kaže da je, iako je budžet za mentalno zdravlje zbog rata povećan, to bilo nedovoljno i zakasnilo, jer se zdravstveni sistem suočavao s dugotrajnom krizom kojom se nije adekvatno upravljalo.
“Najveći izazov je privući ljude da rade u javnom sistemu zaštite mentalnog zdravlja u Izraelu, kako zbog nižih plata u poređenju s privatnim sektorom, tako i zbog preopterećenosti poslom”, navodi ona.
Sedativi često prvo rješenje
Trenutna situacija pogađa i stručnjake za mentalno zdravlje. Istraživanje Univerziteta u Haifi pokazalo je da 84 odsto terapeuta koji su liječili osobe pogođene napadom 7. oktobra i sami pokazuju simptome traume, dok oko 45 odsto njih navodi da se osjeća mentalno iscrpljeno.
Ministarstvo zdravlja Izraela više puta je isticalo da je povećalo finansiranje i broj radnih mjesta u javnom sistemu zaštite mentalnog zdravlja, ali nedostatak kadra i dalje postoji, naročito u perifernim oblastima na krajnjem sjeveru i jugu zemlje.
Zbog tih problema, u izvještaju se navodi da je vrijeme čekanja na liječenje u okviru izraelskog sistema javnog zdravstva prelazilo šest mjeseci. U nekim slučajevima, kako ističe Dagan-Buzaglo, pacijenti su morali da čekaju duže od godinu dana prije nego što su dobili pomoć.
Nevladine organizacije i volonteri koji se bave mentalnim zdravljem pokušavaju da popune te praznine, često i sami teško izlazeći na kraj s obimom posla. To takođe dovodi do povećane upotrebe lijekova koji se izdaju na recept. Neki ljudi se okreću supstancama poput alkohola i droga.
Izraelsko Ministarstvo zdravlja saopštilo je ranije ove godine da je zabilježilo porast od 13 do 17 odsto u propisivanju sedativa, lijekova za spavanje i antidepresiva.
Najteže je onima koji ne mogu sebi da priušte privatnog terapeuta. Dagan-Buzaglo ocjenjuje odgovor izraelskog sistema javnog zdravstva na ovu situaciju kao “jednostavno loš”.
Vojnici u riziku
Posebna pažnja posvećena je vojnicima koji učestvuju u borbenim dejstvima.
Statistički podaci koje su objavili izraelski parlament i Izraelske odbrambene snage (IDF) ukazuju na nagli porast broja samoubistava među rezervistima: sa najviše jednog slučaja godišnje tokom šest godina prije početka rata, na 11 slučajeva u 2024. godini, uz još devet slučajeva koji se u 2025. godini istražuju kao sumnjiva samoubistva. Ovi podaci ne obuhvataju bivše vojnike koji su izvršili samoubistvo usljed traume nakon završetka službe.
Dagan-Buzaglo navodi da, iako stručnjaci koji rade za vojsku imaju bolje plate i uslove rada, nedostatak osoblja i dalje je očigledan.
“Čak i u vojsci, dužina i kvalitet tretmana nipošto nisu na zadovoljavajućem nivou”, kaže ona.
Ona smatra da je sistemu potrebna veća podrška kako bi se problem riješio i za civile i za vojnike.
“Moramo prihvatiti činjenicu da se trauma ne završava nakon godinu dana. To podrazumijeva ulaganje novca.”
Rušenje tabua
Ronen Šalev redovno drži predavanja i vodi razgovore o važnosti mentalnog zdravlja, često pred grupama vojnika. On vjeruje da je to najbolji način da nastavi zaveštanje svog sina – borbu za život.
Šalev, kojem je i samom dijagnostikovan posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), kaže da je odlučio da živi punim plućima.
Njegova poruka glasi: tabu vezan za samoubistvo, koji i dalje postoji u izraelskom društvu, mora biti srušen.
“To se posebno odnosi na one koji za sebe kažu da su snažni. Oni su ti koji zabrinjavaju, jer je manja vjerovatnoća da će potražiti pomoć.”
Za Šaleva je javno govoriti o iskustvu njegove porodice postalo dio njegovog sopstvenog oporavka, ali i način da ohrabri druge da potraže pomoć prije nego što dođu do kritične tačke.
“Život, uprkos svom bolu, ipak je vrijedan toga da se za njega odlučimo”, zaključuje on.
