Ove nedjelje, Belorusija učestvuje u nuklearnim ratnim vježbama koje predvodi Rusija, a prošle nedjelje, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski javno je izrazio zabrinutost zbog mogućnosti da se Bjelorusija pridruži ratu sa sjevera u znak podrške Rusiji.
Takav razvoj događaja ne bi bio iznenađujući, piše Kijev Independent u svojoj analizi. Bjelorusija je ranije preduzela provokativne korake koji su sugerisali da bi se mogla pridružiti ratu na strani Rusije, a najznačajnije 2024. godine, kada je navodno mobilisala trećinu svojih kopnenih snaga prema ukrajinskoj granici.
Uloga Minska u ruskoj agresiji
Podrška Bjelorusije Rusiji od početka invazije 2022. godine bila je ključna za vojne operacije Moskve. Tokom prvih nedjelja rata, glavni ruski pokušaj zauzimanja Kijeva i svrgavanja ukrajinske vlade pokrenut je sa bjeloruske teritorije. Upravo iz Bjelorusije je ruska vojska napredovala ka mjestima koja su danas poznata po nekim od najgorih ratnih zločina, uključujući Buču i Irpinj.
Putin: “Svi zadaci su u potpunosti izvršeni”
Bjelorusija je takođe optužena za učešće u otmici ukrajinske djece. Čak i danas, ruski dronovi i rakete koriste bjeloruski vazdušni prostor za bezbjedan prolaz kako bi napadali ciljeve duboko u zapadnoj Ukrajini prije nego što ih ukrajinski sistemi protivvazdušne odbrane mogu presresti.
Lukašenkovi rizici i slaba vojska
Uprkos zveckanju topova iz Moskve i Minska, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko mora znati da bi invazija na Ukrajinu bila izuzetno nepopularna kod kuće. Takav potez bi mogao učiniti njegovu već nesigurnu vladavinu još nestabilnijom.
To bi takođe bio smrtonosan poduhvat za bjelorusku vojsku, čije trupe nemaju značajno borbeno iskustvo, a Rusija je posljednjih godina koristila veliki dio njihove najbolje opreme kako bi nadoknadila sopstvene borbene gubitke u Ukrajini.
S druge strane, suočile bi se sa ukrajinskim oružanim snagama, koje nisu samo motivisane da brane svoju domovinu, već su i među vojskama s najvećom borbenom iskusnošću na svijetu. Učeći iz lekcija iz 2022. godine, Ukrajina je posljednjih godina takođe izgradila utvrđenja duž svoje sjeverne granice sa Bjelorusijom. Svaki pokušaj bjeloruske invazije bi stoga vjerovatno bio katastrofalan i smrtonosan za bjelorusku vojsku.
Ali Lukašenko takođe zna da zavisi od Kremlja da bi ostao na vlasti. Moguće je da bi ruski predsjednik Vladimir Putin mogao da izvrši dovoljan pritisak na njega da se direktno uključi u rat.
Dva moguća scenarija invazije
Ako se to dogodi, vjerovatna su dva scenarija. Prvi bi bio bjeloruski napad u pravcu Kijeva. Malo je vjerovatno, ako ne i nemoguće, da bi Bjelorusija mogla da postigne 2026. godine ono što Rusija nije uspjela da postigne 2022. godine sa više trupa i boljim vojnim sposobnostima. Nema sumnje da bi Kijev ostao u ukrajinskim rukama.
Međutim, sama prijetnja prijestonici bila bi dovoljna da primora Ukrajinu da preusmjeri snage sa linija fronta, gdje su one prijeko potrebne u oblastima poput Donjecka, i da ih premjesti na odbranu Kijeva. To bi Rusiji dalo više mogućnosti na drugim dijelovima fronta.
Drugi scenario predviđa da Bjelorusija potpuno zaobiđe područje glavnog grada i umjesto toga napadne zapadnu Ukrajinu u pokušaju da presiječe ili barem poremeti ključne zapadne linije snabdijevanja iz Poljske koje pomažu u održavanju ratnih napora Ukrajine.
To bi takođe predstavljalo logistički izazov za Ukrajinu i zahtijevalo bi premještanje desetina hiljada ukrajinskih vojnika sa važnih položaja na frontu. U oba scenarija, čak i ako Bjelorusija ne uspije da zauzme i drži ukrajinsku teritoriju, sama invazija bi bila dovoljna da oslabi ukrajinsku odbranu na drugim mjestima i stvori mogućnosti za Rusiju.
Kako Zapad može da odgovori
Kao odgovor na nedavnu zabrinutost u vezi sa Bjelorusijom, postoje tri neposredna koraka koja zapadni partneri Ukrajine mogu preduzeti. Prvo, trebalo bi da nastave da dijele obavještajne podatke o aktivnostima bjeloruske vojske i namjerama bjeloruskog političkog rukovodstva. Što prije Ukrajina dobije upozorenje, biće bolje pripremljena ako Bjelorusija uđe u rat sa sjevera.
Drugo, NATO bi trebalo da iskoristi ovu priliku da sprovede iznenadne vojne vježbe u Poljskoj, Litvaniji i Letoniji – zemljama koje se graniče sa Bjelorusijom. Cilj ne bi bio da se prijeti Bjelorusiji, već da se demonstrira snaga i podsjeti Minsk da geopolitički događaji mogu brzo da izmaknu kontroli. To bi takođe pokazalo da je snažan NATO u blizini i spreman da brani svoju teritoriju ako je potrebno. Takva vježba bi mogla pomoći Lukašenku da ubijedi Kremlj da mora da zadrži svoje snage kod kuće, umjesto da ih šalje u Ukrajinu.
Konačno, vojni planeri i logističari među zapadnim partnerima Ukrajine moraju da izgrade veću otpornost i rezervne kapacitete u postojećim rutama snabdijevanja. Ako rute iz Poljske dovedu do poremećaja ili prelaza, alternativne rute iz Rumunije postaće još važnije. Rezervni planovi za povećanje kapaciteta na tim alternativnim rutama potrebni su sada, a ne nakon što kriza počne.
Mogućnost da Lukašenko pošalje svoje snage u Ukrajinu može djelovati malo vjerovatno. Međutim, u ovom trenutku, nakon više od četiri godine rata i dok Rusija sve više očajnički želi da preokrene tok događaja na bojnom polju, ništa se ne može isključiti. Ukrajina i njeni partneri moraju se pripremiti za neočekivano, zaključuje Kijev Independent, prenosi Index.
