Ali, nameće se pitanje – postoji li ipak razlika između lubenice i dinje kada je riječ o šećeru u krvi? Prema stručnjacima, jedna od njih ima malu prednost, ali razlika nije toliko velika koliko se često misli, piše EatingWell.
Kako lubenica djeluje na šećer u krvi
Lubenica sadrži prirodne šećere i ugljikohidrate koji se brzo razgrađuju u organizmu, zbog čega može dovesti do porasta nivoa glukoze u krvi. Ipak, njen je sastav važan za razumijevanje ukupnog učinka.
Jedna šoljica narezane lubenice sastoji se od oko 91 posto vode i sadrži približno 11 grama ugljikohidrata. Zbog toga, iako ima visok glikemijski indeks (GI), koji pokazuje koliko brzo neka namirnica može povisiti šećer u krvi, njeno glikemijsko opterećenje (GL) ostaje nisko jer uzima u obzir i količinu ugljikohidrata koju zapravo pojedemo.
Drugim riječima, lubenica može brzo uticati na šećer ako se posmatra samo GI, ali u uobičajenoj porciji njen ukupni učinak je prilično malen.
Osim toga, lubenica je bogata likopenom – antioksidansom koji joj daje prepoznatljivu crvenu boju. Jedna šoljica sadrži oko 6.890 mikrograma likopena. Neka istraživanja sugerišu da bi veći unos tog spoja mogao biti povezan s boljom regulacijom šećera natašte i povoljnijim vrijednostima hemoglobina A1c kod osoba s dijabetesom. Naučnici još istražuju tačne mehanizme, ali pretpostavlja se da likopen može imati ulogu u smanjenju upalnih procesa i poboljšanju osjetljivosti na inzulin.
Dinja i njen uticaj na glukozu
Ni dinja nije bez prirodnih šećera, ali njen sastav takođe ide u prilog stabilnijem porastu šećera u krvi. Jedna šoljica narezane dinje sadrži oko 93 posto vode, približno 12 grama ugljikohidrata i oko 1,5 grama vlakana.
Upravo vlakna mogu usporiti probavu i pomoći da se glukoza postupnije otpušta u krvotok. Iako dinja ima srednji glikemijski indeks, zbog velike količine vode i relativno male količine ugljikohidrata u porciji njeno je glikemijsko opterećenje nisko.
Dinja je takođe odličan izvor vitamina C. Jedna šoljica obezbjeđuje oko 57 miligrama tog vitamina, odnosno više od polovine preporučenog dnevnog unosa za odrasle. Istraživanja pokazuju da je dovoljan unos vitamina C povezan s boljim vrijednostima hemoglobina A1c i zdravijim metabolizmom glukoze, iako sam vitamin C nije lijek niti direktno snižava šećer u krvi.
Je li bolja lubenica ili dinja?
Ako se gleda isključivo sastav, dinja bi mogla imati malu prednost jer sadrži gotovo dvostruko više vlakana od lubenice. Međutim, stručnjaci naglašavaju da razlika nije dovoljno velika da bi jednu namirnicu proglasili “boljim” izborom za sve.
Dijetetičarka Brittany Poulson objašnjava da lubenica ima nešto viši glikemijski indeks, ali da ta razlika za većinu ljudi nema velik značaj. Na nivo šećera u krvi puno više utiču veličina porcije, ukupna prehrana i namirnice koje jedemo uz voće.
Veći problem od samog izbora između lubenice i dinje često je potpuno izbjegavanje voća zbog straha od šećera. Stručnjaci ističu da istraživanja pokazuju kako konzumacija cijelog voća može biti dio prehrane koja pridonosi boljoj kontroli šećera u krvi i povezuje se s manjim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2.
“Ne postoji razlog da se voće poput lubenice ili dinje izbacuje iz prehrane. Važno je obratiti pažnju na količinu, raznolikost i način na koji ga kombinujemo s drugim namirnicama”, ističe Poulson.
Kako jesti lubenicu i dinju bez naglih skokova šećera
Najvažnije je voće uklopiti u uravnotežen obrok. Kombinacija s proteinima, zdravim mastima ili dodatnim vlaknima može usporiti probavu i pomoći stabilnijem porastu šećera u krvi.
Umjesto da ih jedete same u velikim količinama, lubenicu i dinju možete kombinovati s grčkim jogurtom, svježim sirom, jajima ili orašastim plodovima poput badema i pistacija. Takođe ih možete dodati doručku, na primjer zobene kaše, ili poslužiti kao osvježavajući prilog uz obrok bogat proteinima.
Preporučena količina je otprilike jedna šoljica narezane lubenice ili dinje, odnosno porcija koja sadrži manje od 15 grama ugljikohidrata.
Zaključak stručnjaka
I lubenica i dinja mogu biti dio zdrave prehrane, uključujući onu kojoj je cilj održavanje stabilnog nivoa šećera u krvi. Dinja zbog nešto većeg udjela vlakana možda ima malu prednost, ali puno važniji faktori su veličina porcije, cjelokupan kvalitet prehrane i individualna reakcija organizma.
Kako svako tijelo drugačije reaguje na ugljikohidrate, važno je pratiti vlastite reakcije i ne izbacivati voće samo zbog prirodnih šećera. Umjerenost i pravilno kombinovanje namirnica ključni su za uživanje u ljetnom voću bez nepotrebnog straha, prenosi Index.hr.
