Evropa ponovo osjeća posljedice velikog poremećaja na svjetskom tržištu nafte. Brent je u petak završio trgovanje na 104,61 dolar po barelu, uz rast od 8,7 odsto tokom sedmice. Iako je cijena posljednjeg dana sedmice pala, ostala je iznad 100 dolara.
Situacija je posebno osjetljiva zbog problema sa transportom nafte kroz ključne pomorske pravce. Saudijska Arabija je 12. septembra privremeno zatvorila svoj važni Istočno-zapadni naftovod, koji može prevoziti oko četiri do pet miliona barela dnevno. Istovremeno su napadi na brodove povećali troškove transporta nafte.
Zbog toga se postavlja pitanje: ko će u Evropi najviše osjetiti novi talas skupih energenata?
Evropa i dalje gotovo potpuno zavisi od uvozne nafte
Prema posljednjim potpunim podacima Eurostata, Evropska unija je 2024. godine uvezla 471,3 miliona tona sirove nafte, dok je domaća proizvodnja bila samo 15,5 miliona tona. Zavisnost EU od uvoza sirove nafte iznosila je 96,6 odsto.
Najveći dobavljači bili su Sjedinjene Američke Države, Norveška i Kazahstan. SAD su EU isporučile oko 70 miliona tona, Norveška 65,9 miliona, a Kazahstan 52,4 miliona tona.
To pokazuje i važnu promjenu u odnosu na period prije nekoliko godina: evropsko snabdijevanje danas je znatno manje oslonjeno na Rusiju, ali to ne znači da je Evropa zaštićena od globalnog poremećaja.
Nafta se prodaje na svjetskom tržištu. Ako poremećaj na Bliskom istoku smanji ukupnu ponudu, poskupljenje se može preliti i na naftu koja u Evropu stiže iz Norveške, SAD ili Kazahstana.
Ko uvozi najviše?
Po samoj količini uvoza, među najvećim evropskim tržištima nalaze se Njemačka, Španija, Francuska i Italija.
Ali ovdje dolazi do važne razlike: najveći uvoznik nije automatski i najranjivija zemlja.
Holandija je, recimo, ogromno energetsko čvorište. Njene luke, rafinerije i skladišta služe i za dalju distribuciju nafte prema drugim evropskim tržištima. Zato sama količina koja ulazi u zemlju ne govori koliko će naftni šok pogoditi domaću ekonomiju.
Njemačka: veliki potrošač, ali i velika ekonomija
Prema podacima njemačkog Saveznog instituta za geonauke i prirodne resurse, Njemačka je 2024. godine uvezla oko 84 miliona tona sirove nafte, dok je oko 98 odsto njene primarne potrošnje mineralnih ulja bilo pokriveno uvozom.
Zato bi dugotrajan rast cijena posebno pogodio njemačku industriju, drumski transport i kompanije koje koriste velike količine goriva.
Ipak, Njemačka ima prednost u odnosu na manje ekonomije: njen veliki ekonomski sistem može dio povećanih troškova rasporediti kroz različite sektore.
Austrija: nafta skuplja, a inflacioni rizik raste
Guverner Austrijske narodne banke Martin Koher upozorio je da bi Evropska centralna banka mogla ponovo povećavati kamatne stope ako cijena nafte ostane oko 100 dolara po barelu do kraja godine.
Razlog je jednostavan: skuplja nafta povećava troškove goriva, transporta i proizvodnje, a time ponovo podiže inflaciju.
To znači da naftni šok za građane Austrije nije samo pitanje cijene benzina. Ako visoke cijene potraju, mogu uticati i na kredite, potrošnju i ukupne troškove života.
Hrvatska je osjetljivija nego što pokazuje njena veličina
Njena ekonomija je snažno povezana sa turizmom, drumskim i avio-saobraćajem, pa rast cijena goriva može imati veći efekat nego što bi se zaključilo samo na osnovu veličine hrvatskog tržišta.
Skuplje gorivo povećava troškove prevoza turista i robe, dok skuplje avionsko gorivo povećava troškove avio-kompanija. Istovremeno, hoteli, restorani i trgovci plaćaju više za transport i snabdijevanje.
Zato se dio energetskog šoka može na kraju preliti na cijene koje plaćaju turisti i domaći potrošači.
Mađarska ima jednu važnu prednost
Mađarska je među zemljama koje su manje zavisne od uvoza nafte nego neke velike zapadnoevropske ekonomije.
To, međutim, ne znači da je izolovana od svjetskog tržišta. Ako Brent ostane iznad 100 dolara, povećanje cijena nafte na međunarodnom tržištu i dalje predstavlja problem.
Prednost domaće ili regionalno dostupnije infrastrukture može ublažiti dio rizika, ali ne može u potpunosti zaštititi potrošače od globalne cijene sirove nafte.
Najranjivije nisu nužno najveće zemlje
Najnoviji Eurostatovi podaci o ukupnoj energetskoj zavisnosti pokazuju koliko se situacija razlikuje među članicama EU.
U 2024. godini ukupna energetska zavisnost EU od uvoza iznosila je oko 57 odsto. Najveću zavisnost imale su Malta sa 98 odsto, Luksemburg sa 91 i Kipar sa 88 odsto. Na drugom kraju bili su Estonija sa oko pet odsto, Švedska sa 27 i Letonija sa 29 odsto.
To nije isto što i zavisnost od sirove nafte, ali pokazuje zašto je pogrešno rangirati ranjivost država samo prema količini uvezene nafte.
Turističke zemlje imaju dodatni problem
Južna Evropa ima još jedan razlog za zabrinutost.
Ako nafta i avionsko gorivo ostanu skupi, posljedice se mogu osjetiti u turizmu. Avio-kompanije imaju veće troškove, transport robe postaje skuplji, a hoteli i restorani plaćaju više za snabdijevanje.
Zemlje poput Hrvatske, Grčke, Španije, Portugala, Kipra i Malte zato mogu osjetiti posredne posljedice čak i kada nisu među najvećim evropskim uvoznicima sirove nafte.
IEA upozorava na ozbiljniji poremećaj
Međunarodna agencija za energiju sada je dodatno pogoršala prognozu za 2026. godinu. Prema najnovijoj procjeni, globalna ponuda nafte mogla bi ove godine pasti za čak 5,7 miliona barela dnevno, odnosno oko šest odsto, dok se oporavak normalnih tokova očekuje tek tokom 2027. godine.
Istovremeno, IEA očekuje da će globalna potražnja ove godine pasti za 2,5 miliona barela dnevno, što donekle ublažava pritisak na tržište. Međutim, problem ostaje u tome što su poremećaji u snabdijevanju veoma veliki.
Šta ovo znači za građane Evrope?
Ako se cijena nafte brzo vrati ispod 100 dolara, dio pritiska mogao bi biti kratkotrajan.
Ali ako Brent sedmicama ili mjesecima ostane oko 100 dolara ili više, posljedice postaju ozbiljnije.
Prvo će se osjetiti na benzinu i dizelu. Zatim dolaze skuplji transport, avionske karte i proizvodnja, a tek nakon toga i širi pritisak na cijene proizvoda i usluga.
Upravo zato evropske zemlje ne treba posmatrati samo prema tome ko uvozi najviše nafte, nego prema tome koliko su zavisne od uvoza, koliko troše energiju i koliko prostora imaju da apsorbuju novi udar.
Za naš region posebno su zanimljivi Njemačka i Austrija, zbog velikog ekonomskog značaja i broja naših građana koji tamo žive, dok Hrvatska i Slovenija predstavljaju važan pokazatelj kako bi novi energetski šok mogao pogoditi zemlje neposredno uz BiH.
