Ali, ostaje mnogo otvorenih pitanja. DW je sumirao ono što se zna i ono što se ne zna.
Sadržaj teksta
Da li je ovo mir?
Potpisani dokument je formalno “memorandum o razumijevanju” koji se može razumjeti kao prvi korak i pismo o namjerama.
Tu su pobrojani okvirni uslovi pod kojima bi Iran i Sjedinjene Države u roku od dva mjeseca trebalo da dođu do konačnog sporazuma. Memorandum nije obavezujuć prema međunarodnom pravu – to bi bio tek finalni mirovni sporazum.
Tramp je u srijedu, na marginama samita G7, prijetio da će “opet bacati bombe na glave” Iranaca ako se ne budu “ponašali kako treba”.
Koje su ključne tačke?
Obje strane su objavile dokument – ali verzije u detaljima odstupaju jedna od druge, recimo u vezi sa Libanom. Memorandum ima 14 tačaka.
Na početku se jasno predviđa “momentalni i trajni prekid rata na svim frontovima, uključujući Liban“. To bi trebalo da obuhvata SAD i Iran, ali i njihove saveznike.
Jednako jasno je naveden prekid svih blokada Ormuskog moreuza, žile kucavice svjetske trgovine energentima.
Iran ima 30 dana da ukloni pomorske mine, a SAD bi trebalo da ukinu i sankcije protiv iranskog energetskog sektora.
Šta ne piše u memorandumu?
Mnogo toga ostaje nejasno. U papiru se ne pominje zahtjev Teherana da ubuduće naplaćuje prolaz kroz moreuz. Brodovi će u prvih 60 dana ići besplatno, a do tada bi Iran trebalo da vidi sa Omanom i drugim zalivskim državama kako dalje.
Nejasna je uloga Izraela, iako sporazum pominje i “saveznike” dvije strane. Teheran inače insistira da se izraelska armija povuče sa juga Libana koji je zaposjela u martu.
Početkom sedmice je izraelski ministar odbrane Izrael Kac rekao da povlačenja neće biti u dogledno vrijeme. To otvara pitanje Hezbolaha, šiitske paravojske povezane sa Iranom, koji je najavio da će pružati otpor Izraelu “do potpunog povlačenja”.
Posmatrači tu vide staklenu bradu memoranduma – ako Vašington i Teheran ne mogu da drže saveznike pod kontrolom, stvar može propasti. To važi i za izraelski rat u pojasu Gaze jer i tamošnji Hamas, koji EU i SAD smatraju terorističkom organizacijom, važi za saveznika Irana.
Stvar u Izraelu ima pečat domaće politike. Tamo slijede parlamentarni izbori i premijer Benjamin Netanjahu bi mogao da dela na svoju ruku, s obzirom na nezadovoljstvo javnosti ovim dilom.
Šta sa atomskim programom?
Iranski program obogaćivanja uranijuma gotovo da nije ni pomenut. Islamska Republika ponavlja u tekstu zvanični stav da navodno ne radi na proizvodnji atomske bombe.
Kao minimalna mjera navodi se “osiromašivanje” iranskog visoko obogaćenog uranijuma koje treba da nadgleda Međunarodna agencija za atomsku energiju. Sve ostalo treba da se utanači do potpisivanja finalnog sporazuma.
No, 60 dana djeluje kao prekratak rok. Kada su Iran i zapadne zemlje postigle atomski sporazum 2015. godine – koji je potom Tramp jednostrano prekršio – pregovori u Beču su trajali pune dvije godine.
Portal Politiko, pozivajući se na američke izvore, javlja da je Teheran ovog puta zakulisno već pristao na brojne ustupke koji nisu navedeni u memorandumu.
Šta sa iranskim raketama?
One se ne pominju, kao ni drugi ranije proglašeni ratni ciljevi SAD.
Nakon početne euforije kada je Tramp pozivao iranski narod da sruši vlast, Vašington je za ciljeve udara proglasio uništenje iranskog raketnog arsenala i mornarice, prekid podrške Teherana paravojskama u regionu i izvesnost da Iran nikada neće napraviti atomsku bombu.
Vjeruje se da su američke i izraelske bombe teško oštetile iranski arsenal i proizvodnju projektila. No, Iran je i prošle sedmice gađao Izrael.
Takođe, djeluje da su jače nego ikad veze vjerskog režima u Teheranu sa Hezbolahom u Libanu, Hutijevcima u Jemenu i šiitskim paravojskama u Iraku.
Ko je “pobijedio” u naftnom okršaju?
Do američkog i izraelskog napada krajem februara, Ormuski moreuz je funkcionisao normalno. Sada Iran, za ponovno otvaranje, može da dobije protivusluge kao što je ukidanje naftnih sankcija što znači masne prihode.
Kraj pomorske blokade će doduše obradovati skoro cijeli svijet.
Šta dalje?
Memorandum je trebalo da bude potpisan uživo u Švajcarskoj u petak, ali je nejasno da li za tim sastankom sada ima potrebe i da li će ga biti.
Ako ga ne bude, trebalo bi da uskoro otpočne prva runda pregovora, možda pod posredovanjem Pakistana, koji je i do sada bio medijator.
