Psihologinja objašnjava da takve izjave često zvuče razumno, ali im je stvarna svrha prebaciti krivicu na drugu osobu i podstaknuti osjećaj nesigurnosti. Ističe da niko ne bi trebalo da ostane u vezi s partnerom koji vlastitu udobnost stavlja ispred tuđih osjećaja ili sistematski narušava partnerovo samopouzdanje. Svaka osoba, kaže, zaslužuje nekoga ko je spreman na kompromis i zajednički rad na odnosu.
U nastavku donosimo pet fraza koje Romanoff smatra znakovima upozorenja, kao i prijedloge kako na njih odgovoriti, prema CNBC-u.
Sadržaj teksta
1. “Ja sam jednostavno takav/takva”
Ova rečenica često pokazuje da partner ne želi raditi na sebi. Jedno je priznati vlastitu manu, na primjer da izbjegavate sukobe, a sasvim drugo koristiti osobnost kao izgovor da se ništa ne promijeni.
Na taj način se odgovornost prebacuje na drugu osobu, od koje se očekuje da takvo ponašanje jednostavno prihvati. Romanoff predlaže miran odgovor: “Ne tražim da postaneš druga osoba, nego da promijeniš ovaj konkretan obrazac ponašanja.”
2. “Previše si osjetljiv/a”
Ovom frazom partner umanjuje vaše osjećaje i skreće pažnju sa vlastitog postupka. Umjesto da razgovarate o onome što vas je povrijedilo, rasprava se odjednom vodi o tome jeste li “pretjerano osjetljivi”.
Kako biste razgovor vratili na pravi problem, psihologinja predlaže odgovor: “Možemo razgovarati o mojoj reakciji, ali tek nakon što riješimo ono što se dogodilo.” Tako se izbjegava zamjena teza i odgovornost ostaje tamo gdje treba da bude.
3. “Već sam se ispričao/ispričala”
Partner koji često koristi ovu rečenicu obično želi što prije da završi raspravu, a ne da riješi problem. Izvinjenje sama po sebi nije dovoljno ako iza nje ne slijedi promjena ponašanja.
Zato Romanoff savjetuje odgovor: “Drago mi je da ti je žao, ali zanima me šta ćeš sljedeći put napraviti drugačije.” Bez konkretne promjene postoji velika vjerovatnost da će se ista situacija ponovno dogoditi.
4. “Ali toliko toga radim za tebe”
Ovom se izjavom pažnja pokušava skrenuti sa trenutnog problema na sve ono dobro što je partner učinio u prošlosti. Često se pritom upoređuje sa drugima i govori kako su “drugi partneri puno gori”.
Ali, dobra djela ne brišu ono što se događa sada. Zato psihologinja preporučuje da razgovor vratite na konkretnu situaciju i mirno kažete: “Ne zbrajam ko je šta učinio. Govorim o ovome što se događa sada i što me povrijedilo.”
5. “Uvijek to radiš”
Kada neko koristi riječi poput “uvijek” ili “nikad”, problem se više ne odnosi na jednu situaciju nego na vašu ličnost. Tako se stvara utisak da ste vi problem, a ne partnerovo ponašanje.
Romanoff savjetuje da odgovorite: “Možemo li prvo razgovarati o onome što se dogodilo danas, a tek onda o uopštenim obrascima ponašanja?” Na taj način razgovor ostaje usmjeren na konkretan problem, umjesto da preraste u međusobno optuživanje.
Na kraju psihologinja naglašava da cilj nije analizirati svaku partnerovu riječ niti zaključiti da je veza gotova nakon jedne svađe. Svako ponekad kaže nešto zbog čega poslije požali.
Važno je obratiti pažnju na to šta se događa nakon takvih izjava. Ako partner pokaže spremnost da razmisli o svom ponašanju, preuzme odgovornost i pokuša nešto promijeniti, to je dobar znak. Ali, ako se iste fraze stalno ponavljaju, a razgovori ne vode nigdje, možda je vrijeme da se zapitate ima li taj odnos budućnost.
