Imala je 13 godina, ali je imala mentalnu starost malog djeteta i nakon temeljnih pregleda, stručnjaci su izjavili da je to najteži slučaj zlostavljanja djece. Djevojčica je bila nijema i nije mogla da žvaće, već je držala hranu u ustima sve dok nije mogla da je proguta uz pomoć pljuvačke. Bez obzira na to gdje se nalazila, neprestano je pljuvala i njuškala sve oko sebe.
Džini se povremeno intimno dodirivala bez obzira na to ko se nalazi u blizini, i uprkos tome što se uzrujala i ljutila, nikada nije plakala.
Trinaestogodišnjakinja je razumijela samo svoje ime i dvije fraze – “prestani” i “ne više”. Bila je nenormalno blijeda i pothranjena i nosila je pelene.
Slučaj “divljeg djeteta” postao je poznat svijetu kao jedan od najstrašnijih primjera zlostavljanja i zanemarivanja djece ikada otkrivenih u Sjedinjenim Državama.
Njen otac Klark Vajli je sumnjao da je mentalno hendikepirana. Bio je to čovjek koji je volio sve da kontroliše, mrzio je buku i nije želio da ima djecu. Noći je provodila na žičanom krevetu, a hranili su je samo tečnošću. Klark je režao i lajao na svoju kćerku kao pas, a kada bi napravila buku, tukao ju je štapom.
Džini je spasena 1970. godine, a istražitelji su otkrili da Klark nije uopšte pričao sa kćerkom, a isto je naredio i supruzi Ireni i sinu Džonu.
Irena, uplašena i slabovida, napokon je 1970. pobjegla iz kuće užasa. Zbog katarakte, greškom je ušla u pogrešnu kancelariju za socijalni rad tražeći invalidsku penziju, a socijalni radnik je uočio Džini. Stajala je nestabilno na nogama, trzali su joj se udovi i držala je ruke ispred tijela kao zec. Tada je otkrivena užasna sudbina ove djevojčice.
Klark Vajli optužen je za zanemarivanje djeteta, ali se ubio na dan suđenja. Ostavio je poruku sljedeće sadržine: “Svijet nikada neće razujmeti”. Ova priča proširila se cijelim svijetom, a snimljen je i dokumentarni film “Tajna divljeg djeteta” koji je osvojio nagradu Emi.
Nakon dugog boravka u bolnici, djevojčica je prošla kroz niz hraniteljskih porodica, a stručnjaci su nastavili da prate njen rast i ponašanje. Te porodice su je maltretirale i zlostavljale. U jednoj od njih su je surovo kažnjavali zbog povraćanja, pa je razvila strah od otvaranja usta i ponovo prestala da govori.
Tokom 2016. godine pojavila se informacija da Džini živi u državnoj ustanovi za njegu. Danas nije poznato gdje se nalazi.
(Blic)
