Virus je skršio ekonomije i doveo zdravstvene sustave zemalja pred kolaps, napunio bolnice i ispraznio javne prostore. Odvojio je od njihovih kolega s posla i prijatelja. Narušio je moderno društvo u mjeri kojoj još nitko nikada nije svjedočio. Uskoro će svatko u Americi znati barem nekoga tko je inficiran. Baš kao i Drugi svjetski rat ili teroristički napad 11. rujna, ova je pandemija ostavila dubokog traga u psihi ljudi, piše za portal The Atlantic poznati znanstveni novinar Ed Yong.
Globalna pandemija ovih razmjera bila je neizbježna. Posljednjih godina, stotine medicinskih stručnjaka napisali su knjige, znanstvene radove i razna upozorenja da bi se ovako nešto moglo dogoditi. Bill Gates je govorio svima koji su željeli slušati, uključujući i 18 milijuna ljudi koji su poslušali njegov govor na TED Talku. 2018. napisao sam da Amerika nije spremna za pandemiju koja će se prije ili kasnije pojaviti. U listopadu je Centar za zdravstvenu sigurnost Johns Hopkins opisao što bi se moglo dogoditi ako bi novi koronavirus poharao svijet. A onda se dogodilo upravo to. Hipoteza je postala realnost. ‘Što ako?’ je postalo ‘Što sada?’
Dakle, što sada? U posljednjim satima prošle srijede, što se sad čini kao daleka prošlost, Yong je razgovarao o pandemiji sa svojom trudnom prijateljicom kojoj se bližio datum poroda. Shvatili su da bi njezino dijete moglo biti prvo među onima rođenima u svijetu bitno izmijenjenom virusom COVID-19. Odlučili su ih nazvati Generacija C.
Kao što ćemo uskoro vidjeti, životi generacije C bit će oblikovani odlukama koje ćemo donijeti u narednim tjednima i gubicima koje ćemo pretrpjeti. No prije svega, malo računanja.
Američka iluzija
Po Indeksu globalne zdravstvene sigurnosti koji rangira sve zemlje svijeta s obzirom na njihovu spremnost da se suoče s pandemijom, SAD su dobile 83,5 bodova što je najbolji rezultat na svijetu. Bogata, snažna, razvijena Amerika trebala je biti najspremnija od svih nacija. No, ta je iluzija nestala. Unatoč mjesecima upozoravanja dok se virus širio drugim zemljama, kad je Ameriku COVID-19 napokon testirao, ona je na testu pala.
‘Bez obzira na sve, virusi poput ovog ispitat će otpornost čak i najopremljenijih zdravstvenih sustava’, kazao je Nahid Bhadelia, infektolog sa Sveučilišta Boston. Mnogo zarazniji i smrtonosniji od uobičajenih sezonskih influenza, novi koronavirus pokazao se i mnogo otpornijim te se širi s jednog domaćina na drugog i po nekoliko dana prije nego izazove prve simptome. Da bi se obuzdao ovakav patogen, zemlje moraju razviti testove kojima će identificirati zaražene, izolirati ih i pratiti s kime su došli u kontakt. To je ono što su Južna Koreja, Singapur i Hong Kong učinili uz odlične rezultate. I to je ono što Amerika nije učinila, piše Yong za The Atlantic.
Kao što su već pisali Yongovi kolege Alexis Madrigal i Robinson Mayer, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti u veljači je razvio i distribuirao neispravne testove za koronavirus. Neovisni laboratoriji proizveli su alternative, no zakočila ih je birokracije FDA (Food and Drug Administration). U kritičnim mjesecima kad je slučajeva bilo već nekoliko desetaka tisuća, testirano je svega nekoliko stotina ljudi.
Da će biomedicinska supersila poput SAD-a tako nevjerojatno podbaciti u izradi jednostavnog dijagnostičkog testa, bilo je, doslovno, nezamislivo.
“Ne znam postoje li kakve simulacije koje smo ja ili netko od mojih kolega proveli, a u kojem smo predvidjeli propast testiranja”, rekla je Alexandra Phelan sa Sveučilišta Georgetown koja radi na pravnim pitanjima kad je riječ o infektivnim bolestima.
Fijasko s testovima
Fijasko testiranja izvorni je grijeh američkog pandemijskog neuspjeha, jedna jedinstvena greška koja je potkopala sve druge protumjere. Da je zemlja točno pratila širenje virusa, bolnice su mogle provesti svoje pandemijske planove, organizirati posebne prostorije za tretman oboljelih, naručiti dodatnu opremu, osigurati osoblje ili odrediti koje će se institucije baviti oboljelima od koronavirusa. Ništa od toga se nije dogodilo. Umjesto toga, zdravstveni sustav koji ionako radi skoro punim kapacitetom i koji je ionako bio opterećen teškom sezonom gripe, iznenada se suočio s virusom koji se nekontrolirano širio čitavom zemljom. Preopterećene bolnice to nisu mogle podnijeti. Nedostajalo je osnovne zaštitne oprema poput maski, odijela i rukavica. Uskoro će nedostajati kreveta, kao i respiratora koji bi omogućili disanje onima čija je pluća napao koronavirus.
S malo mogućnosti da se održi na površini, američki zdravstveni sustav funkcionira uz pretpostavku da će da će manje pogođene države pomoći onima u većim problemima. Tako nešto funkcionira kod lokaliziranih katastrofa poput uragana ili požara, ali ne kod pandemije koja je zahvatila 50 država. Umjesto suradnje pojavilo se natjecanje. Neke zabrinutije bolnice nabavile su ogromne količine opreme baš kao što su i neki ljudi pokupovali sav WC papir.
Dijelom je to zbog toga što je Bijela kuća ‘kuća duhova’ kad je riječ o znanstvenoj ekspertizi. Ured za kontrolu pandemija koji je bio dio Nacionalnog vijeća sigurnosti, razriješen je 2018.
28. siječnja je Luciano Borio, koji je bio član tog tima, pozvao vladu da ‘djeluje odmah kako bi spriječila pandemiju u Americi’ i u suradnji s privatnim sektorom naprave pouzdane testove. No uz zatvoren ured, ta su upozorenja objavljena u Wall Street Journalu umjesto da se o tim pitanjima razgovara s predsjednikom osobno. Umjesto da odmah krene u akciju, Amerika je sjedila besposlena.
Nepristojna, zaslijepljena, letargična i nekoordinirana Amerika je COVID-19 krivo procijenila i to značajno više nego se bilo koji zdravstveni radnik s kojim sam razgovarao usudio prognozirati. “Mnogo gore”, rekao je Ron Klain, koji je koordinirao američki odgovor na zapadnoafričku epidemiju ebole 2014. “Ovo je bilo ispod svih očekivanja koja smo imali”, rekla je Lauren Sauer, koja se bavi pripremama za katastrofe u Centru Johns Hopkins. “Kao Amerikanac, užasnut sam”, rekao je Seth Berkley, voditelj Gavija, Saveza za cjepivo. “SAD može završiti s najgorom epidemijom u industrijaliziranom svijetu.”
Sljedeći mjeseci
S obzirom na zaostatak, SAD-u će biti teško – ali ne i nemoguće – uhvatiti korak. Bliska budućnost je do neke mjere određena jer je COVID-19 sporo i dugo oboljenje. Osobe koje su bile zaražene prije nekoliko dana, simptome će početi pokazivati tek sada, čak i ako su se u međuvremenu izolirali. Neki od tih ljudi ući će u odjel intenzivne njege početkom travnja. Od prošlog vikenda, država je imala 17.000 potvrđenih slučajeva, ali stvarni broj je vjerojatno negdje između 60.000 i 245.000. Broj se sada počinje eksponencijalno povećavati: Od četvrtka navečer, službeni broj slučajeva iznosio je 83.507, dok stvarni broj slučajeva nije poznat. Zdravstveni radnici već primjećuju zabrinjavajuće znakove: nedostatak opreme, sve veći broj pacijenata te liječnika i medicinskih sestara koji su se i sami zarazili.
Italija i Španjolska nude mračna upozorenja o budućnosti. U bolnicama nema dovoljno mjesta, zaliha i osoblja. Ne mogavši liječiti i spasiti sve, liječnici su bili prisiljeni na nezamislivo: racionalizirati i skrbiti o pacijentima koji imaju veće šanse preživjeti, a druge ostaviti da umru. SAD ima manje bolničkih kreveta po glavi stanovnika nego Italija. Studija koju je objavio tim na Imperial College u Londonu zaključila je da će se, ako pandemija ostane bez nadzora, ti kreveti popuniti do kraja travnja. Do kraja lipnja, za svaki raspoloživi krevet na intenzivnoj njezi bit će otprilike 15 pacijenata s COVID-19 kojima je potreban jedan. Do kraja ljeta pandemija će izravno ubiti 2,2 milijuna Amerikanaca, ne računajući sve one koji će biti neizravne žrtve jer bolnice nisu u stanju brinuti se za uobičajeni bolesti poput srčanog i moždanog udara ili automobilske nesreće. To je najgori scenarij. Da bi se to spriječilo, moraju se dogoditi četiri stvari i to brzo.
Prvo i najvažnije je brza izrada maski, rukavica i druge osobne zaštitne opreme. Ako zdravstveni radnici ne mogu ostati zdravi, ostatak odgovora će propasti. Na nekim mjestima zalihe su već toliko niske da liječnici ponovno koriste već korištene maske, traže donacije od javnosti ili šivaju vlastite domaće alternative. Do ovih nestašica dolazi zbog toga što su medicinske potrepštine izrađene po narudžbi i ovise o međunarodnim lancima opskrbe koji se trenutno napregnuti i pucaju. Provincija Hubei u Kini, epicentar pandemije, bila je i proizvodni centar medicinskih maski.
U SAD-u su Nacionalne strateške zalihe – skladište medicinska oprema – već isporučile pošiljke najteže pogođenim državama. Skladište nije neiscrpno, ali može kupiti nešto vremena. Donald Trump mogao bi iskoristiti to vrijeme za aktiviranje Zakona o proizvodnji obrambenih proizvoda, te tako pokrenuti proizvođače ratne opreme da prijeđu na izradu one medicinske. No nakon što je aktivirao taj zakon prošle srijede, Trump ga zapravo nije iskoristio, navodno zbog lobiranja američke Gospodarske komore i čelnika velikih korporacija.
Neki su se proizvođači već bacili na posao, ali njihovi su napori neravnomjerno raspoređeni. “Jednog dana probudit ćemo se o pričama o liječnicima u gradu X koji operiraju s maramama i ormaru u gradu Y u kojem su nagomilane maske”, kaže Ali Khan, voditelj Odjela javnog zdravstva na Sveučilištu Nebraska.
„Širom zemlje sada je potrebna masovna logistička operacija nabave opreme“, kaže Thomas Inglesby iz škole javnog zdravlja Johns Hopkins Bloomberg. Time ne mogu upravljati mali i neiskusni timovi raštrkani po Bijeloj kući. Rješenje je, kaže, u Obrambenoj logističkoj agenciji – grupi od 26 000 ljudi koja priprema američku vojsku za prekomorske operacije i koja je pomogla u prošlim javnozdravstvenim krizama, uključujući izbijanje ebole 2014. godine.
Distribucija testova
Ova agencija također može koordinirati drugu hitnu potrebu: distribuciju ogromnog broja testova za COVID-19. Ti su testovi sporo pristizali zbog pet zasebnih manjkova: maski koje štite ljude koji obavljaju testove; nazofaringealnih briseva za prikupljanje uzoraka virusa; ekstrakcijskih setova za vađenje genetskog materijala virusa iz uzoraka; kemijskih reagensa koji su dio tih kompleta; i obučenih ljudi koji mogu provoditi testove. Mnogi od ovih manjkova su, opet, posljedica naprezanja lanaca opskrbe. Amerika se oslanja na tri proizvođača za ekstrakcijske reagense, osiguravajući višak u slučaju da bilo koji od njih uspije – ali svi su propali zbog globalne potražnje bez presedana. U međuvremenu, Lombardija u Italiji, najteže pogođeno mjesto u Europi, dom je jednog od najvećih proizvođača nazofaringealnih briseva.
Neki manjkovi se ipak rješavaju. FDA sada brzo kreće u odobravanje testova razvijenih u privatnim laboratorijima. Barem jedan od njih može dati rezultate za manje od jednog sata, što potencijalno omogućuje liječnicima da saznaju ima li pacijent pred njima COVID-19. Zemlja “svakodnevno povećava kapacitet”, kaže Kelly Wroblewski iz Udruge laboratorija za javno zdravstvo.
Trump je 6. ožujka rekao da “svatko tko želi test može dobiti test.” No je bila ( i još uvijek jest) neistina, a njegovi su vlastiti dužnosnici brzo to ispravili. Bez obzira na to, zabrinuti ljudi su preplavili bolnice, tražeći testove koji nisu postojali. „Ljudi su htjeli biti testirani iako nisu imali simptoma ili ako bi sjedili pored nekoga tko kašlje“, kaže Saskia Popescu sa sveučilišta George Mason, koja radi na pripremi bolnica za pandemije. Drugi su bili samo prehlađeni, ali liječnici su i dalje morali koristiti maske kako bi ih pregledali, koristeći zalihe koje su ionako već na izdisaju. „Sustav zdravstvene skrbi je stvarno pod stresom“, kaže Popescu. Čak i sada, kako se kapacitet povećava, testovi se moraju pažljivo koristiti. Prioritet, kaže Marc Lipsitch s Harvarda, je testiranje zdravstvenih radnika i hospitaliziranih pacijenata, što omogućuje bolnicama da ugase sve požare koji su u tijeku. Tek kasnije, nakon što se neposredna kriza uspori, testovi bi trebali biti raspoređeni na širu populaciju. “Neće to biti samo: Idemo tamo raditi testove!”, kaže Inglesby.
Za te će mjere trebati vremena tijekom kojih će se pandemija ili ubrzati iznad kapaciteta zdravstvenog sustava ili usporiti do prihvatljive razine. Njezin tijek – i sudbina nacije – sada ovisi o trećoj stvari, a to je socijalno distanciranje. Razmislite na ovaj način: Sada postoje samo dvije skupine Amerikanaca. Grupa A uključuje sve koji su uključeni u medicinski odgovor, bilo da se radi o pacijentima, testiranju ili proizvodnom materijalu. U skupini B spadaju svi ostali, a njihov je posao kupiti više vremena grupi A. Skupina B sada mora “izravnati krivulju” fizičkim izoliranjem od drugih ljudi kako bi presjekla lance prijenosa. Ovi naizgled drastični koraci moraju se poduzeti odmah, prije nego što se učine proporcionalnim, i oni se moraju nastaviti nekoliko tjedana.
Uvjeriti zemlju da dobrovoljno ostane kod kuće nije lako, a bez jasnih smjernica Bijele kuće, gradonačelnici, guverneri i vlasnici tvrtki bili su prisiljeni poduzeti vlastite korake. Neke su države zabranile velika okupljanja ili zatvorile škole i restorane. Najmanje 21 ih je sada uvelo neki oblik obvezne karantene, prisiljavajući ljude da ostanu kod kuće. A ipak, mnogi građani i dalje se guraju u javne prostore.
U tim trenucima, kada dobrobit svih ovisi o žrtvama mnogih, jasna koordinacija je četvrta hitna potreba. Važnost društvenog distanciranja mora biti objašnjena javnosti koja također mora biti uvjerena i informirana. Umjesto toga, Trump je u više navrata ublažavao problem, govoreći Americi da „mi to sve imamo pod kontrolom“, iako nemamo, i da će broj slučajeva „biti blizo nule“ dok se, zapravo, povećava. U nekim slučajevima, kao i kod tvrdnje o sveprisutnim testiranjima, njegovi su gafovi produbili krizu. Čak je zagovarao i neprovjerene lijekove.
No podalje od novinara iz Bijele kuće, Trump je, očito, slušao Anthonyja Faucija, direktora Nacionalnog instituta za alergiju i zarazne bolesti. Fauci je savjetovao svakog predsjednika od Ronalda Reagana na ovamo, o novim epidemijama, a sada sjedi na čelu radne skupine za COVID-19 koja se otprilike svaki drugi dan susreće s Trumpom. “Ima svoj stil, pustimo sad to,” rekao mi je Fauci, “ali bilo kakvu preporuku koju sam do sada dao, suštinu svega, on je slušao.”
Ali Trump se, čini se, već koleba. Posljednjih je dana nagovijestio da je spreman povući politiku socijalnog distanciranja u nastojanju da zaštiti ekonomiju. Učeni ljudi i poslovni lideri koristili su sličnu retoriku, tvrdeći da bi se ljudi visokog rizika, poput starijih osoba, mogli zaštititi, dok se ljudima s nižim rizikom dopušta povratak na posao. Takvo razmišljanje je primamljivo, ali manjkavo. Precjenjuje našu sposobnost da procijenimo nečiji rizik i da se na neki način uklonimo s “rizičnim” ljudima iz ostatka društva. Podcjenjuje koliko jako virus može pogoditi skupine s malim rizikom i koliko će bolnice biti pretrpane ako se razbole mlađe demografske skupine.
Nedavna analiza sa Sveučilišta u Pennsylvaniji procijenila je da čak i kad bi mjere društvenog distanciranja mogle smanjiti stopu infekcije za 95 posto, 960.000 Amerikanaca će i dalje trebati intenzivnu njegu. U SAD-u postoji samo oko 180.000 respiratora te dovoljno terapeuta i osoblja intenzivne njege da bez problema mogu skrbiti samo o 100.000 ventiliranih pacijenata. Napustiti socijalno distanciranje bilo bi glupo. Odustajanje od njega, kad su testovi i zaštitna oprema još uvijek oskudni, bilo bi katastrofalno.
Ako Trump ostane na istom putu, ako se Amerikanci budu pridržavali socijalnog distanciranja, ako se testiranja krenu provoditi i ako se može proizvesti dovoljno maski, postoji šansa da zemlja ipak uspije spriječiti najgora predviđanja o COVID-19 i barem privremeno stavi pandemiju pod kontrolu. Nitko ne zna koliko će to trajati, ali neće brzo. “To bi moglo biti od četiri do šest tjedana do najviše tri mjeseca,” rekao je Fauci, “ali nemam veliko povjerenje u taj raspon.”
Završna igra
Čak ni savršen odgovor neće završiti pandemiju. Sve dok virus negdje postoji, postoji šansa da jedan zaraženi putnik ponovo zapali svježe iskre u zemljama koje su već ugasile vatru. To se već događa u Kini, Singapuru i drugim azijskim zemljama za koje se nakratko činilo da imaju virus pod kontrolom. U tim uvjetima postoje tri moguća scenarija: jedan koji je vrlo malo vjerojatan, jedan koji je vrlo opasan i jedan koji je vrlo dugotrajan.
Prvi je da svaka nacija uspije istodobno obuzdati virus, kao i izvorni SARS 2003. S obzirom na to koliko je široka pandemija koronavirusa i kojom brzinom zemlji napreduju, izgledi za svjetsku sinkroniziranu kontrolu izgledaju poprilično slabašno.
Drugi je da virus čini ono što su radile pandemije gripe: žari i pali svijetom i ostavlja iza sebe dovoljno imunoloških preživjelih te se na kraju bori za pronalazak održivih domaćina. Ovaj scenarij „imuniteta stada“ bio bi brz, a time i primamljiv. Ali moglo bi imati strašnu cijenu: SARS-CoV-2 zarazniji je i pogubniji od gripe i vjerojatno će iza sebe ostaviti mnogo milijuna leševa i devastiran zdravstveni sustav. Činilo se da je Velika Britanija u početku pribjegla ovoj strategiji, prije nego što je, uspoređujući modele, otkrila strašne posljedice. Čini se da SAD također razmišlja u tom smjeru.
Treći je scenarij da svijet igra dugu igru mačke i miša s virusom, uništavajući epidemiju ovdje i ondje dok se ne proizvede cjepivo. Ovo je najbolja opcija, ali i najduža i najkompliciranija.
Za početak, ovisi o proizvodnji cjepiva. Da se radi o pandemiji gripe, bilo bi lakše. Svijet ima iskustva u izradi cjepiva protiv gripe i to čini svake godine. Ali ne postoje cjepiva protiv koronavirusa – do sada se činilo da ti virusi uzrokuju blage ili rijetke bolesti – tako da istraživači moraju početi ispočetka. Prvi koraci bili su impresivno brzi. Prošlog ponedjeljka je moguće cjepivo koje su stvorili Moderna i Nacionalni instituti za zdravstvo poslano u klinička ispitivanja. To znači da je postojao jaz od tek 63 dana između znanstvenika koji prvi put prate gene virusa i liječnika koji ubrizgavaju moguće cjepivo u nečiju ruku. “Ovo je svjetski rekord,” rekao je Fauci.
Ali to je i najbrži korak među mnogim kasnijim sporima. Početno ispitivanje istraživačima će jednostavno reći je li cjepivo sigurni i može li mobilizirati imunološki sustav. Potom će istraživači morati provjeriti da li doista sprečava infekciju SARS-CoV-2. Trebat će napraviti ispitivanja na životinjama i velika ispitivanja kako bi osigurali da cjepivo ne uzrokuje teške nuspojave. Morat će odrediti koja je doza potrebna, koliko puta treba jednog čovjeka cijepiti, djeluje li kod starijih ljudi i jesu li potrebne druge kemikalije za povećanje učinkovitosti.
Cjepivo
“Čak i ako uspije, nema jednostavnog načina da se cjepivo proizvede u masovnim razmjerima”, rekao je Seth Berkley iz Gavija. To je zato što Moderna koristi novi pristup cijepljenju. Postojeća cjepiva djeluju tako što nude tijelu neaktivne ili fragmentirane viruse, omogućujući imunološkom sustavu da unaprijed pripremi obranu. Suprotno tome, Moderino cjepivo sadrži dio genetskog materijala SARS-CoV-2 – njegovu RNK. Ideja je da tijelo pomoću toga izgradi vlastite virusne fragmente koji će tada činiti bazu priprema imunološkog sustava. Ovaj pristup djeluje na životinjama, ali još nije dokazan kod ljudi. Suprotno tome, francuski znanstvenici pokušavaju modificirati postojeće cjepivo protiv ospica koristeći fragmente novog koronavirusa. “Prednost je u tome što ako nam sutra budu potrebne stotine doza, puno laboratorija u svijetu zna kako to učiniti”, rekao je Berkley. Bez obzira koja strategija je brža, Berkley i drugi procjenjuju da će trebati 12 do 18 mjeseci da se razvije dokazano cjepivo, a zatim još više vremena da se proizvede u dovoljnoj količini, dopremi i ubrizga u nečiju ruku.
Vjerojatno je, dakle, da će novi koronavirus barem nekoliko godina ostati dijelom života Amerikanaca, ako ne i mnogo duže. Ako trenutna runda mjera socijalnog distanciranja uspije, pandemija može nestati na dovoljno dugo da se vrati privid normalnosti. U uredima i barovima opet bi moglo biti ljudi. Škole bi se mogle ponovo otvoriti i prijatelji bi ponovno mogli biti zajedno. No kad se status quo vrati, vratit će se i virus. To ne znači da društvo mora biti neprekidno zatvoreno do 2022. godine, ali “moramo biti spremni na više razdoblja društvene udaljenosti”, kaže Stephen Kissler s Harvarda.
Mnoge stvari u godinama koje dolaze, uključujući učestalost, trajanje i vrijeme društvenih previranja, ovisi o dva svojstva virusa, koja su trenutno nepoznata. Prvo: sezonalnost. Koronavirusi imaju tendenciju zimske infekcije koja ljeti nestaje ili nestaje. To također može biti slučaj i sa SARS-CoV-2, ali sezonske varijacije virus možda neće usporiti dovoljno ako ima jako mnogo imunološki naivnih domaćina koje mogu. „Veliki dio svijeta s nestrpljenjem čeka da vidi što će se – ako će se išta uopće – s virusom dogoditi kad na sjevernoj hemisferi počne ljeto“, kaže Maia Majumder s Harvarda.
Drugo: trajanje imuniteta Kada se ljudi zaraze blažim ljudskim koronavirusima koji izazivaju simptome nalik prehladi, oni ostaju imuni manje od godinu dana. Suprotno tome, rijetki koji su bili zaraženi izvornim virusom SARS-a, koji je bio mnogo teži, ostali su imuni mnogo duže. Pod pretpostavkom da SARS-CoV-2 leži negdje u sredini, ljudi koji se oporavljaju od svojih bolesti mogli bi biti zaštićeni nekoliko godina. Da bi to potvrdili, znanstvenici će morati razviti točne testove koji traže protutijela koja daju imunitet. Oni će također trebati potvrditi da takva antitijela zapravo sprečavaju ljude da dobiju ili šire virus. Ako je to slučaj, imuni građani mogu se vratiti na posao, brinuti se za ranjive i ojačati ekonomiju za vrijeme socijalnih distanciranja.
Znanstvenici mogu koristiti razdoblja između tih napada kako bi razvili antivirusne lijekove – iako su takvi lijekovi rijetko panaceja i često dolaze s mogućim nuspojavama i rizikom rezistencije. Bolnice mogu skladištiti potrebne zalihe. Kompleti za testiranje mogu se široko distribuirati kako bi se povratak virusa zaustavio što je brže moguće. Nema razloga da SAD pusti SARS-CoV-2 da kola tako dugo te stoga neće biti ni razloga da se mjere socijalnog distanciranja budu tako stroge i dugotrajne kao sada. Kao što su Aaron E. Carroll i Ashish Jha nedavno napisali: „Možemo držati škole i tvrtke koliko je to moguće otvorenima te ih brzo zatvoriti ako suzbijanje ne uspije, a zatim ih ponovno otvoriti nakon što se identificiraju i izoliraju zaraženi. Umjesto da igramo obranu, mogli bismo igrati više napada.”
Bilo zahvaljujući imunitetu stada ili dugo očekivanom cjepivu, virusu će se biti sve teže i teže širiti. No malo je vjerojatno da će potpuno nestati. Cjepivo će možda trebati ažurirati kako se virus mijenja, a ljudi će možda trebati redovito docjepljivati, kao što se to trenutno čini s gripom. Modeli sugeriraju da virus može harati svijetom, izazivajući epidemije svakih nekoliko godina. “Nadam se i očekujem da će ozbiljnost ove bolesti opadati i da će biti manje društvenih preokreta”, kaže Kissler. U ovoj bi budućnosti COVID-19 mogao postati poput gripe te se ponavljati svake zime. Možda će s vremenom postati toliko uobičajen da, iako postoji cjepivo, mnogi se pripadnici generacije C neće cijepiti, zaboravljajući kakvu je dramu svijet proživljavao radi njegova nepostojanja.
Rasplet
Troškovi dolaženja do te točke, uz što je moguće manje smrtnih slučajeva, bit će ogromni. Kao što je napisala Annie Lowrey, ekonomija proživljava šok “iznenadniji i ozbiljniji nego što je itko živ doživio”. Otprilike svaki peti čovjek Sjedinjenih Država izgubio je radno vrijeme ili posao. Hoteli su prazni. Zrakoplovne tvrtke su prizemljile letove. Restorani i druga mala poduzeća se zatvaraju. Nejednakosti će se proširiti: Ljudi s malim primanjima najteže će biti pogođeni mjerama socijalnog distanciranja, a najvjerojatnije će imati kronična zdravstvena stanja koja povećavaju rizik od teških infekcija. Bolesti su više puta destabilizirale gradove i društva, „ali to se nije dogodilo u ovoj zemlji jako dugo vremena, ili u većoj mjeri u kojoj sada vidimo“, kaže Elena Conis, povjesničarka medicine s UC Berkeley , “Mi smo daleko urbaniji i naši su gradovi veći. Imamo više ljudi koji putuju na velike udaljenosti i žive daleko od obitelji i posla.”
Nakon što infekcije počnu jenjati, uslijedit će sekundarna pandemija problema mentalnog zdravlja. U trenutku duboke strepnje i neizvjesnosti ljudi su lišeni umirujućeg ljudskog kontakta. Zagrljaji, stisak ruke i drugi društveni rituali sada su opasni. Ljudi s anksioznošću ili opsesivno-kompulzivnim poremećajem su u problemu. Starije ljude, koji su već isključeni iz većeg dijela javnog života, traži se da se još više distanciraju te tako prodube svoju usamljenost. Azijci trpe rasističke uvrede, a potiče ih sam predsjednik koji inzistira da se novi koronavirus označi kao “kineski virus”. Incidenti nasilja u obitelji i zlostavljanja djece vjerojatno će porasti jer su ljudi prisiljeni boraviti u nesigurnim domovima. Djeca, čija su tijela uglavnom pošteđena virusa, mogla bi biti izložena mentalnim traumama koje će ostati s njima do odrasle dobi.
Nakon pandemije, ljudi koji se oporavljaju od COVID-19 mogli bi biti stigmatizirani, kao što su bili oni koji su preživjeli ebolu, SARS i HIV. Zdravstvenim radnicima će trebati vremena da se izliječe: Jedna do dvije godine nakon što je SARS pogodio Toronto, ljudi koji se bave epidemijama još uvijek su manje produktivni i vjerojatnije je da će doživjeti izgaranje (burnout) i post-traumatični stres. Ljudi koji su prošli kroz duge karantene nosit će ožiljke svog iskustva. “Moji kolege u Wuhanu primjećuju da neki ljudi tamo odbijaju napustiti svoje domove i razvili su agorafobiju”, kaže Steven Taylor sa Sveučilišta u British Columbia, koji je napisao “Psychology of Pandemics”.
Ali “postoji i potencijal za puno bolji svijet nakon što prođemo kroz ovu traumu”, kaže Richard Danzig iz Centra za novu američku sigurnost. Već sada zajednice pronalaze nove načine zbližavanja, čak i kad moraju ostati razdvojene. Stav prema zdravlju također se može promijeniti na bolje. Porast HIV-a i AIDS-a „potpuno je promijenio seksualno ponašanje među mladima koji su u jeku epidemije dolazili u doba spolne zrelosti“, kaže Conis. “Upotreba kondoma postala je normalizirana. Testiranje na spolno prenosive bolesti postalo je uobičajeno.” Slično tome, pranje ruku u trajanju od 20 sekundi, navika koju je povijesno bilo teško steći čak i u bolnicama, “možda je jedno od onih ponašanja na koja smo se toliko navikli tijekom ove epidemije da o njima ne razmišljamo“, dodaje Conis.
Katalizator promjena?
Pandemije također mogu biti katalizatori društvenih promjena. Ljudi, tvrtke i institucije nevjerojatno brzo usvajaju ili pozivaju na postupke koje bi jednom mogli postati uobičajeni, uključujući rad od kuće, konferencijski poziv kako bi se olakšalo osobama s invaliditetom, odgovarajuće bolovanje i fleksibilni aranžmani o dječjoj skrbi. “Ovo je prvi put u mom životu da sam čuo nekoga kako govori:” Oh, ako ste bolesni, ostanite kod kuće “, kaže Adia Benton, antropologinja sa Sveučilišta Northwestern. Možda će nacija naučiti da se pripremljenost ne odnosi samo na maske, cjepiva i testove, već i na politiku poštenog rada i stabilnog i za sve jednakog zdravstvenog sustava. Možda će shvatiti da zdravstveni radnici i specijalisti za javno zdravstvo čine američki socijalni imunološki sustav i da je taj sustav potisnut.
Neki aspekti američkog identiteta možda će trebati ponovno promišljanje nakon COVID-19. Čini se da su mnoge vrijednosti u zemlji djelovale protiv njega tijekom pandemije. Individualizam, ekskluzivnost i sklonost da činimo što god želimo i to smatramo činom otpora, doveli su do toga da su neki ljudi kad je došlo vrijeme da se spašavaju životi ostajanjem kod kuće, pobjegli u barove i klubove. Nakon što su usvojili godine protuterorističkog slanja poruka nakon 11. rujna, Amerikanci su odlučili da ne žive u strahu. Ali SARS-CoV-2 ne zanima njihov strah, već samo njihove stanice.
Godine izolacionističke retorike imale su i posljedice. Građani koji su Kinu vidjeli kao daleko, drugačije mjesto, u kojem su šišmiši jestivi i autoritarnost je prihvatljiva, nisu razmišljali da će oni sami biti sljedeći ili da neće biti spremni. (Odgovor Kine na ovu krizu imao je svojih problema, ali to je neki drugi put.) “Ljudi su vjerovali da će retorika koja podržava zatvaranje djelovati”, kaže Wendy Parmet, koja studira pravo i javno zdravstvo na Sveučilištu Northeastern. “Držimo te druge vani i bit će nam dobro. Kad imate politička tijela koji se uklapaju u te ideje izolacionizma i etnonacionalizma, posebno ste ranjivi kada dođe do pandemije. ”
Veterani proteklih epidemija odavno upozoravaju da je američko društvo zarobljeno u ciklusu panike i zanemarivanja. Nakon svake krize – antraks, SARS, gripa, ebola – posvećuje se veća pažnja i investira se. Ali nakon kratkog razdoblja mira, sjećanja blijede i proračuni propadaju. Ovaj trend nadilazi crvenu i plavu upravu. Kad se se ustabili novo normalno, nenormalno još jednom postane nezamislivo. Ali ima razloga misliti da bi COVID-19 mogao biti katastrofa koja vodi do radikalnijih i trajnijih promjena.
Prijašnje velike epidemije posljednjih desetljeća ili su jedva utjecale na SAD (SARS, MERS, ebola), bile su blaže nego što se očekivalo (gripa H1N1 u 2009.) ili su uglavnom bile ograničene na određene skupine ljudi (Zika, HIV). Pandemija COVID-19 izravno utječe na sve, mijenjajući prirodu njihove svakodnevice. To ga razlikuje ne samo od drugih bolesti, već i od ostalih sistemskih izazova našeg vremena. Kada vlast ometa klimatske promjene, učinci se neće osjetiti godinama, pa čak i tada će ih biti teško analizirati. Drugačije je kada predsjednik kaže da svatko može dobiti test, a dan kasnije svi ipak ne mogu. Pandemije su demokratizirajuća iskustva. Ljudi čija bi ih privilegija i moć obično štitili od krize, suočeni su s karantenom, testiraju pozitivnost i gube voljene osobe. Senatori se razbole. Posljedice obrane javnozdravstvenih agencija, gubitka stručnosti i rastezanja bolnica više se ne manifestiraju kao gnjevni dijelovi mišljenja, već kao propadanje pluća.
Promjena fokusa
Nakon 11. rujna svijet se usredotočio na antiterorizam. Nakon COVID-19, pažnja se može preusmjeriti na javno zdravstvo. Očekujte da dođe do skoka u financiranju virologije i vakcinologije, povećanju broja studenata koji se prijavljuju na javnozdravstvene programe i više domaće proizvodnje medicinskih potrepština. Očekujte da će pandemije biti na prvom mjestu dnevnog reda Generalne skupštine Ujedinjenih naroda. Anthony Fauci sada je poznato ime. “Obični ljudi koji ne razmišljaju ni o tome što radi policajac ili vatrogasac, sada znaju što radi epidemiolog”, kaže Monica Schoch-Spana, medicinska antropologinja iz Centra za zdravstveno osiguranje Johns Hopkins.
Takve promjene same po sebi mogu zaštititi svijet od sljedeće neizbježne bolesti. “Zemlje koje su proživjele SARS imali su svijest o tome što im je omogućilo da krenu u akciju”, rekao je Ron Klain, bivši “car Ebole”. “Trenutno najčešće izgovorena rečenica u Americi je:” Nikada prije nisam vidjela nešto takvo. To nije bila rečenica koju je netko iz Hong Konga izgovorio. ” Za SAD i za svijet jasno je što pandemija može učiniti.
Koje će lekcije Amerika izvući iz ovog iskustva teško je predvidjeti, posebno u vrijeme kada internetski algoritmi i stranački televizijski servisi nude samo vijesti koje se poklapaju s predrasudama njihove publike. Takva dinamika bit će središnja u sljedećim mjesecima, kaže Ilan Goldenberg, stručnjak za vanjsku politiku Centra za novu američku sigurnost. “Tranzicije poslije Drugog svjetskog rata ili 11. rujna nisu se temeljile na novim idejama”, kaže on. “Ideje su vani, ali rasprave će biti oštrije tijekom sljedećih nekoliko mjeseci zbog fluidnosti trenutka i spremnosti američke javnosti da prihvati velike, masovne promjene.”
Moglo bi se lako zamisliti svijet u kojem većina nacije vjeruje da je Amerika pobijedila COVID-19. Unatoč brojnim promašajima, Trumpov je rejting porastao. Zamislite da uspije prebaciti krivicu za krizu na Kinu, proglašavajući je negativcem, a Ameriku otpornim junakom. Tijekom drugog mandata svog predsjedništva, SAD se okreće još više prema unutra i povlači se iz NATO-a i drugih međunarodnih saveza, gradi stvarne i figurativne zidove i smanjuje investicije u druge nacije. Kako je generacija C odrastala, strane kuge zamjenjuju komuniste i teroriste kao novu generacijsku prijetnju.
Moglo bi se zamisliti i budućnost u kojoj će Amerika naučiti drugačiju lekciju. Zajednički duh, ironično rođen socijalnim distanciranjem, tjera ljude da se okrenu prema van, prema stranim i domaćim susjedima. Izbori u studenom 2020. pokazuju da je ljudima odbojna politika “Amerika prva”. Narod se okreće, kao i nakon Drugog svjetskog rata, od izolacionizma prema međunarodnoj suradnji. Zaokupljeni stalnim ulaganjima i priljevom najsjajnijih umova, radna snaga u zdravstvu raste. Djeca iz generacije C pišu školske eseje o tome kako žele postati epidemiolozi. Javno zdravstvo postaje središnje mjesto vanjske politike. SAD vodi novo globalno partnerstvo usredotočeno na rješavanje izazova poput pandemije i klimatskih promjena.
2030. godine SARS-CoV-3 pojavi se niotkuda i biva pobijeđen u roku od mjesec dana, zaključuje se u tekstu portala The Atlantic.
(Jutarnji.hr)
