Roditeljstvo je puno situacija u kojima treba postaviti granicu i ostati dosledan, čak i kada dijete zbog toga nije srećno. Međutim, postoje i trenuci u kojima nije potrebno insistirati na tome da roditelj bude u pravu. Stručnjakinja otkriva tri područja u kojima je dobro pustiti dijete da odluči, jer mu upravo time pomažemo da izraste u samopouzdanu i samostalnu osobu. Neke roditeljske bitke jednostavno treba voditi. Na primjer, kada dijete već nekoliko dana odbija da skine svoje “srećne” čarape. Ali postoje i situacije u kojima je najbolje odustati od borbe i pustiti dijete da bude po njegovom.
Kerol Kim, bračna i porodična terapeutkinja te terapeutkinja igrom, izdvojila je tri takve situacije. Kako objašnjava, dopuštajući djeci da u njima imaju posljednju riječ, roditelji mogu da pomognu u izgradnji njihovog samopouzdanja, otpornosti i samostalnosti.
1. Dozvolite mu da izrazi svoje mišljenje i osjećanja
Prvo područje u kojem bi roditelji trebalo da puste dijete da bude po njegovom odnosi se na ono što misli i osjeća. Mogućnost da otvoreno govori o svojim mislima i osjećanjima važna je za emocionalni razvoj djeteta, ali i razvoj njegove slike o sebi.
“Tako osjećaju da ih cijenimo, a istovremeno im jačamo samopouzdanje”, objasnila je Kim za Yourtango. Roditelji bi zato trebalo da izbjegavaju da ućutkuju dijete kada im se povjeri, čak i kada se ne slažu s onim što govori. Rečenice poput “To nije istina” ili “Ne znaš o čemu govoriš” mogu dovesti do toga da se dijete više ne ojseća sigurno kada treba da pokaže svoju ranjivost. Kim savjetuje da umjesto osuđivanja pokažemo znatiželju i pokušamo da razumijemo kako je dijete došlo do određenog zaključka. “To je zanimljiv način razmišljanja. Možeš li mi objasniti zašto tako misliš?”
S njom se slaže i lajfkouč za djecu i tinejdžere Vil Eliot, koji naglašava važnost postavljanja otvorenih pitanja kada s djecom razgovaramo o osjećanjima. Takva pitanja mogu im pomoći da sama bolje razumiju svoje emocije, umjesto da im odrasli govore kako bi “trebalo” da se osjećaju. Eliot objašnjava da na taj način djeci pokazujemo da smo uz njih čak i kada nam je teško da čujemo ono što govore. Roditelju to istovremeno pomaže da shvati šta dijete u tom trenutku zapravo treba. “Žele li samo prostor u kojem mogu da se izjadaju ili zaista žele vaš savjet i usmjeravanje?”, kaže Eliot. Kada odgovaraju na otvorena pitanja, djeca uče da prepoznaju, smjeste i objasne sopstvene emocije, što Eliot opisuje kao neprocjenjiv dio njihovog razvoja.
2. Dozvolite mu da postavi svoje granice
Postavljanje granica nije uvijek jednostavno ni odraslima, a djeci može biti još teže. Upravo zato važno je da ih odmalena učimo da imaju pravo na lični prostor. “Davanje privatnosti djeci i poštovanje njihovog ličnog prostora uči ih granicama i poštovanju. Pomaže im da se osjećaju sigurno i samostalno”, kaže Kim. To se posebno odnosi na granice vezane za sopstveno tijelo. Ako dijete ne želi zagrljaj ili dodir, važno je poštovati njegovu odluku. Insistiranje na fizičkom kontaktu kada ga dijete ne želi prelazi njegovu granicu i može mu poslati poruku da drugi ljudi imaju pravo da odlučuju šta će se događati s njegovim tijelom. Dopuštajući djetetu da samo odredi takve granice, roditelji ga na vrlo konkretan i njegovom uzrastu primjeren način uče šta znači pristanak.
3. Pustite ga da samo bira svoje interese i hobije
Roditelji često imaju određenu sliku o tome čime bi njihovo dijete trebalo da se bavi. Problem nastaje kada se djetetove želje potpuno razlikuju od roditeljskih. Kim ističe da je važno dati djeci dovoljno prostora da sama otkrivaju šta ih zanima. “To im omogućava da istražuju svoje strasti, stiču nove vještine i osjećaju ispunjenost”, kaže. Možda bi roditelj radije da dijete svira klavir nego igra video-igre, ali prisiljavanje na aktivnost koja ga ne zanima neće nužno donijeti željeni rezultat. Umjesto toga, roditelj može pokušati da pronađe načine da interese djeteta poveže s učenjem novih vještina. Ako dijete, na primjer, obožava video-igre, možda će ga zainteresovati programiranje ili dizajn video-igara.
Ne moramo pobijediti u svakoj roditeljskoj borbi
Kim naglašava da dozvoljavanje djeci da u ovim situacijama imaju pravo glasa ne znači odustajanje od roditeljske uloge. Upravo suprotno – na taj način im pomažemo da postanu samopouzdani, samostalni i obzirni prema drugima.
“Uče da se nose sa svijetom snagom i ljubaznošću”, kaže terapeutkinja. Davanje slobode da odlučuju kako će provoditi dio svog slobodnog vremena ili da otvoreno govore o svojim osjećanjima može istovremeno ojačati odnos između roditelja i djeteta. Jedan od važnijih zadataka roditelja jeste da pruži djetetu dovoljno sigurno okruženje da može otkrivati ko je. Taj proces neće uvijek biti savršen i uključivaće greške, predomišljanja i pokušaje, prenosi Miss7.hr.
