Prema riječima supruge nestalog Vlaovića, on je za par dana trebalo da se vrati u Srbiju kako bi proveo malo vremena sa porodicom, međutim izgubio mu se svaki trag i u Austriji je u toku opsežna potraga za njim.
Milorad je, kako je za Blic ispričala njegova supruga Željka, na brodu radio od aprila do kraja godine, a period od januara do aprila provodio je god kuće u Novom Sadu, ali je ove godine zbog pandemije korona virusa brod bio usidren u Lincu, a Vlaović je ostao da radi sa još jednim kolegom kao šef kuhinje.
Kako kaže, Milorad je ove godine otišao u Austriju, pa je 10 dana proveo u karantinu jer je strani državljanin, a potom se prehladio i imao simptome korona virusa te mu je karantin bio produžen.
“Kada mu je prošao karantin otišao je da radi na četiri nedjelje. Kući je trebalo da se vrati 20. novembra, ali je ipak ostao malo duže da bi im pomogao da prave kolače. Čuli smo se svaki dan, stalno smo u kontaktu. Imamo četvoro djece i često se čujemo i oko njih”, ispričala je supruga u razgovoru za Blic.rs.
Kako dodaje sa mužem se čula u petak, pa ponovo u subotu nakon što se sa djecom vratila iz crkve.
“U subotu smo pričali oko 12.30, bio je veoma raspoložen. Kolega sa broda je taj dan obilježavao slavu. U toku dana poslao mi je slike slavskog stola. Posljednji put smo se čuli oko 15.30 i ja nisam htjela više da ga uznemiravam”, priča Željka.
Poruku za laku noć, kako kaže, poslala mu je u 21.21 sati i primjetila je da je nije otvorio, ali je pomislila da uživa sa društvom i da je nije vidio, te da će odgovoriti ujutru. Kada ga je u nedjelju pozvala a on se nije javljao, mislila je da i dalje spava.
“Slala sam mu poruke na svakih sat vremena. Posljednja je bila oko 15.30. U pitanju je bila naša interna šala kada se ovo drugo ne javlja i glasila je ‘Ok, sad zovem policiju’. Međutim, za razliku od prethodnih poruka koje nisu otvorene, ta nije ni dostavljena. Brinula sam što se ne javlja, ali sam pomislila da mu je nestalo interneta”, kaže ona.
Veća briga obuzela ju je kada ni u ponedjeljak nije bilo ni traga ni glasa od Milorada jer je on, kako kaže, “takav da bi u ponedjeljak ujutru odmah otrčao po internet”.
“Mića je nestao, u toku je potraga”
U ponedjelja je u Željkinu kuću ušao njihov komšija i prijatelj, koji nije ni u kakvoj vezi sa brodom, ni Miloradovom firmom.
“Marko je došao rekao mi da je Mića nestao. Njega je pozvao Miloradov kolega koji je ranije radio na brodu. On je od kolega sa broda saznao da je Mića nestao i da se za njim traga od nedjelje, kao i da helikopteri nadlijeću brod i da ga traže ronioci”, u nevjerici priča Željka.
Kako nije uspjela da stupi u kontakt sa firmom za koju njen suprug radi, zamolila je snaju koja govori njemački da ih pozove ona. Kako kaže, ni sekretarica, ni šef firme nisu željeli da im daju nikakve informacije već su samo dali broj inspektora koji radi na slučaju Miloradovog nestanka.
“Taj inspektor nam je iznio sumnje da se Milorad na slavi napio, izašao, skliznuo sa broda i utopio se. Nama ta priča ‘ne pije vodu’, jer se on i kada je pijan ponaša normalno, a njegove kolege su mi rekle da nije bio pijan. Druga teorija je bila da je izašao da zapali cigaru i onda pao, ali ni to ne vjerujemo jer je ostavio cigare”, priča šokirana supruga.
Ona kaže da joj je inspektor rekao da su psi tragači nanjušili trag koji vodi na izlaz sa broda.
Željka ističe da joj iz firme za koju njen suprug radi niko ništa ne javlja, a da je radnicima zabranjeno da joj daju informacije, kao i da se “sve svodi na rekla-kazala”.
“Samo želim da je živ”
Željka svog supruga opisuje kao osobu koja nije konfliktna, “pravi je drug i savjetnik” svojim kolegama.
“Ne mogu da prihvatim priču koju mi serviraju. To ne liči na mog supruga. Dok je bio u karantinu niko ga nije pitao za zdravlje, a onda je išao da radi. Možda mu i dalje nije bilo dobro. Možda mu je pozlilo, pa je krenuo napolje da se izluftira jer su im sobe na najnižem spratu broda, pošto samo tu ima grijanje. Mogao je tako smlaćen da izađe u papučama i bez dokumenata i nadam se da ga je neko odveo u bolnicu. Ništa drugo ne prihvatam kao opciju. Samo želim da bude živ. Ako firma nešto pokušava da sakrije, ja to ne mogu da dozvolim”, zaključuje Željka.
(N.S/ Dunav.at)
