Francusko Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je da je do podneva na ulicama bilo 86.000 demonstranata, ne računajući Pariz, dok se prema procjenama francuskih medija očekuje između 150.000 i 200.000 učesnika tokom dana. U Parizu bi moglo marširati do 40.000 ljudi.
Istovremeno su izbili prvi ozbiljniji neredi. U Lionu su demonstranti zapalili materijal na ulici i blokirali saobraćaj, dok je u Strazburu došlo do sukoba sa policijom. Reuters javlja da su demonstranti tamo bacali petarde prema policajcima.
🚨🇫🇷Breaking: Protests started in France at diffrent locations right now.
A massive protest call has been given by the #Students today.
Tough day for #France Police
📍Live Lyon 2 blockade
https://t.co/BEjxHL6lum— World_Breaking_News03 (@Breaking2003) October 6, 2026
Sve je počelo zbog škola
Pokret je počeo 17. septembra u pariskom predgrađu Kretej, gdje su učenici i nastavnici protestovali zbog nedostatka osoblja u jednoj srednjoj školi.
Za nekoliko sedmica nezadovoljstvo se proširilo širom Francuske.
Učenici traže više nastavnika, manje prenatrpane učionice, obnovu škola i bolje uslove za nastavu. Ukazuju i na duge školske dane, nejednakost među školama i probleme koji su godinama ostajali neriješeni.
Jedan od glavnih zahtjeva sadašnjih organizatora jeste otvaranje 150.000 novih mjesta u visokom obrazovanju, izdvajanje 10 milijardi evra za hitnu obnovu škola i masovno zapošljavanje nastavnika.
Prema podacima učeničkog sindikata Union Syndicale Lycéenne, danas je blokirano ili zatvoreno oko 1.800 srednjih škola, dok sindikat tvrdi da je obuhvaćen i veliki broj univerziteta. Te brojke treba uzeti s rezervom jer se razlikuju od podataka državnih institucija.
France is facing very big protest ! https://t.co/79wcLBHedH
— Maxwell Alexander (@MaxwellA26517) October 6, 2026
Sindikati se pridružili učenicima
Ono što današnji dan razlikuje od ranijih protesta jeste uključivanje odraslih.
Veliki sindikati pozvali su svoje članove da izađu na ulice i podrže srednjoškolce. Time je pitanje stanja u školama postalo dio šireg socijalnog nezadovoljstva.
U Parizu je gradonačelnik Emanuel Gregoar pozvao vlasti i policiju da daju prednost dijalogu i najavio otvaranje gradskih vijećnica kako bi mladi mogli organizovati svoj pokret.
Gradonačelnik Sen Denija Beli Bagajoko poručio je da je potreban politički, a ne policijski odgovor, upozoravajući da je država predugo ignorisala nezadovoljstvo.
Prvi ozbiljni sukobi
Iako je veliki dio demonstracija miran, na pojedinim mjestima situacija je eskalirala.
U Lionu je zapaljena vatra na ulici, dok su u Strazburu demonstranti bacali petarde na policiju. U Parizu je policija intervenisala kako bi uklonila blokade saobraćajnica.
Snimci iz Strazbura pokazuju policiju u opremi za razbijanje nereda kako potiskuje demonstrante.
Francuske vlasti već su se suočile sa hiljadama hapšenja tokom protesta. Ministar pravde Žerald Darmanen rekao je da je reakcija pravosuđa bila “čvrsta, ali odmjerena”. Prema njegovim riječima, uhapšeno je više od 5.000 ljudi, među kojima više od 4.400 maloljetnika, ali je samo 14 osoba nakon podizanja optužnica zadržano u pritvoru.
Vlada strahuje od šire eskalacije
Vlasti sada pokušavaju da razdvoje opravdano nezadovoljstvo učenika od nasilja i uništavanja imovine.
To postaje sve teže jer se protest širi izvan škola i uključuje sve veći broj odraslih.
Istovremeno, vlada optužuje radikalnu ljevicu, posebno Žan-Lika Melanšona i njegovu stranku Nepokorena Francuska, da politički podstiču proteste. Melanšon podržava učenike, ali poziva na nenasilje.
Demonstranti, međutim, insistiraju da je njihov pokret prije svega reakcija na svakodnevne probleme u obrazovanju.
Zašto je ovo važno?
Ono što je počelo kao lokalni protest zbog nedostatka nastavnika pretvorilo se za nekoliko sedmica u pokret koji je zahvatio cijelu Francusku.
Danas se na ulicama više ne govori samo o tome koliko učenika sjedi u jednoj učionici ili koliko nastavnika nedostaje. U pozadini protesta nalaze se i pitanja javnog novca, kvaliteta javnih usluga, položaja mladih i povjerenja u vlast.
Zbog toga bi današnji protest mogao biti mnogo važniji od običnog učeničkog bunta.
Ako broj demonstranata nastavi da raste, francuska vlada mogla bi se suočiti sa novim velikim društvenim pokretom u trenutku kada je zemlja već duboko politički podijeljena.
