Influenseri mogu djelovati blisko, iskreno i poznato, dok savjeti koje je generisala vještačka inteligencija mogu da izgledaju kao da ih daju stručnjaci sa odgovarajućim kvalifikacijama. Međutim, ni osjećaj bliskosti ni privid stručnosti ne govore nam da li je neka medicinska tvrdnja zaista tačna.
Sasvim je razumljivo što se ljudi za zdravstvene savjete obraćaju prijateljima i članovima porodice. Oni često poznaju naše okolnosti bolje nego što to ljekar može tokom kratkog pregleda. Mogu da pruže emocionalnu podršku i praktičnu pomoć, a njihovi savjeti su uglavnom dobronamjerni. Ali, neko može iskreno brinuti o nama, govoriti s najboljom namjerom, a ipak griješiti.
Istina i povjerenje
Istraživanja o digitalnim zdravstvenim dezinformacijama, pokazuju da povjerenje ima važnu ulogu u tome koje će tvrdnje ljudi prihvatiti kao istinite.
Povjerenje u ljekare i naučne institucije obično je povezano sa manjom podložnošću netačnim zdravstvenim informacijama. Ipak, dezinformacije se mogu širiti i kroz mreže međusobnog povjerenja, kada ih ljudi dijele jer žele da pomognu drugima ili da ih upozore.
Influenseri na društvenim mrežama mogu da stvore utisak prijateljstva, iako sa svojim pratiocima nemaju lični odnos. Obraćaju im se direktno, dijele detalje iz privatnog života i komuniciraju neformalnim stilom.
Vremenom pratioci mogu razviti ono što istraživači nazivaju parasocijalnim odnosom – jednostranim osjećajem bliskosti sa medijskom ličnošću. Nedavna metaanaliza pokazala je da takvi odnosi mogu uticati na stavove i ponašanje u vezi sa zdravljem, iako se njihov uticaj razlikuje u zavisnosti od okolnosti.
Medicinski savjeti koje je generisala vještačka inteligencija kredibilitet stiču na drugačiji način. Nalozi koji podsjećaju na prave ljekare koriste izgled i jezik medicinskog autoriteta, ali ne pružaju pouzdan način da se provjeri ko je kreirao sadržaj, kakve kvalifikacije ta osoba ima ili da li su savjeti zasnovani na naučnim dokazima.
Posebno su ubjedljive lične priče. Neko ispriča kako se razbolio, pronašao određeni tretman i ozdravio. Takvu priču je lako pratiti i često se lakše pamti nego objašnjenja zasnovana na statistici i vjerovatnoći.
Međutim, čak i potpuno istinita lična priča ne dokazuje da je upravo taj tretman doveo do oporavka, niti da će biti bezbjedan i efikasan za druge ljude. Simptomi su možda nestali prirodnim tokom bolesti. Osoba je možda istovremeno koristila više različitih terapija, dobila nesigurnu dijagnozu ili izostavila važne detalje.
Istraživanja su pokazala da lične priče mogu uticati na medicinske odluke čak i kada ljudi istovremeno dobiju ubjedljivije statističke dokaze.
Strah, nada i tačnost
Emocije mogu dodatno pojačati uticaj neke tvrdnje. Strah ili nada mogu privući pažnju i stvoriti osjećaj hitnosti. Ali emocionalni ton ne govori ništa o tome da li su informacije tačne. Istraživanja ipak ukazuju da snažne emocionalne reakcije povećavaju podložnost digitalnim zdravstvenim dezinformacijama.
Identitet takođe može oblikovati naše procjene. Savjet drugog roditelja ili pacijenta može nam djelovati uvjerljivije jer imamo utisak da ta osoba razumije naše iskustvo. Odbacivanje takvog savjeta tada može izgledati kao odbacivanje zajednice kojoj pripadamo. Sistematski pregled istraživanja pokazao je da postojeća uvjerenja, znanje, povjerenje i način razmišljanja utiču na to kako ljudi procjenjuju zdravstvene tvrdnje.
S druge strane, ljudi ponekad imaju opravdane razloge da ne vjeruju zdravstvenim institucijama. Potcjenjivanje pacijenata, diskriminacija, kratki pregledi i nedovoljno jasna objašnjenja narušavaju povjerenje.
Istraživanja pokazuju da nepovjerenje može biti racionalan odgovor na propuste institucija ili nejednak tretman. Zato pozivi pacijentima da “jednostavno vjeruju stručnjacima” ne mogu sami po sebi popraviti narušene odnose.
Kako procijeniti zdravstvenu tvrdnju, a da ne zanemarimo lično iskustvo
1. Procijenite tvrdnju odvojeno od osobe koja je iznosi
Neko može biti iskren, harizmatičan ili ubjedljiv, a da ipak nema znanje potrebno da procijeni da li neki tretman djeluje. Provjerite njegove relevantne kvalifikacije i da li se njegov identitet može nezavisno potvrditi.
2. Potražite dokaze i nezavisnu potvrdu
Da li nacionalna zdravstvena služba , odgovarajuće strukovno udruženje ili ugledna medicinska organizacija daju slične preporuke? Jedna studija rijetko daje konačan odgovor, pa ozbiljne tvrdnje treba da budu potkrijepljene širim korpusom naučnih istraživanja.
3. Provjerite da li postoji finansijski interes
Obratite pažnju da li se uz savjet nude proizvodi, partnerski linkovi, plaćene saradnje ili privatni programi liječenja. Finansijski interes predstavlja potencijalni sukob interesa o kojem čitaoci treba da budu obaviješteni.
4. Budite oprezni prema velikim obećanjima
Tvrdnje da neki tretman djeluje veoma brzo, pomaže gotovo svima ili nema nikakve značajne rizike najčešće ne odražavaju neizvjesnost i individualne razlike koje su sastavni dio medicine.
5. Prepoznajte znake upozorenja
Tvrdnje da se “istina krije od javnosti” ili savjeti da se prekine terapija koju je prepisao ljekar predstavljaju ozbiljne signale za uzbunu. Što je moguća šteta veća, to je važnije da savjet provjerite sa odgovarajuće kvalifikovanim zdravstvenim radnikom, kao što su farmaceut ili ljekar opšte prakse.
Niko od nas pojedinačno ne može sam da nosi sav teret prepoznavanja dezinformacija. Društvene mreže utiču na to koje će se tvrdnje najviše širiti, dok zdravstveni sistem utiče na to da li će se ljudi osjećati saslušano i uvaženo.
Istraživači sve češće pozivaju na sistemski pristup borbi protiv zdravstvenih dezinformacija, koji bi obuhvatio jasnije informisanje javnosti, odgovornije funkcionisanje platformi, efikasniju regulativu i pouzdaniju komunikaciju zdravstvenih radnika.
Prijatelji i članovi porodice mogu pružiti dragocenu podršku, a lična svjedočanstva mogu ukazati na iskustva koja naučna istraživanja ponekad ne obuhvataju. Ipak, procjena da li je neki tretman bezbjedan i efikasan zahtijeva dokaze koji prevazilaze iskustvo bilo kog pojedinca, piše The Convesation, prenosi rts.rs.
