Ulazak u automobil koji je satima stajao na suncu je poput otvaranja rerne. Kada je o automobilima riječ skok temperature je izuzetno brz, a zarobljeni vreli vazduh ne samo da čini boravak nepodnošljivim, već trajno oštećuje osjetljive površine poput instrument table, volana i sjedišta.
Prva i najvažnija linija odbrane: štitnici za sunce
Najefikasniji način borbe protiv pregrijavanja je štitnik za vjetrobran. Kvalitetni reflektujući modeli mogu značajno da smanje temperaturu u kabini. Njihov princip rada je jednostavan: reflektujuća, srebrna površina odbija sunčevu svjetlost i UV zrake. Ključno je da reflektujuća strana uvijek bude okrenuta ka spolja.
Tržište nudi nekoliko stilova, zavisno od potreba i budžeta. Najpopularniji su sklopivi modeli, jeftini i laki za skladištenje, ali im je kvalitet i pokrivenost često upitna.
Testovi koji su provjeravali efikasnost štitnika pokazali su da njihovo postavljanje sa unutrašnje strane vjetrobranskog stakla ima minimalni efekat.
Na primjer, dok se referentno vozilo parkirano na suncu bez štitnika zagrijalo na 53 stepena Celzijusa, automobil sa štitnikom bio je hladniji za samo 4 stepena.
Da li je važna boja automobila
Često se govori da se, na primjer, bijela vozila ili svijetla vozila manje zagrijavaju od tamnih vozila. U testu koji je sproveo Njemački auto-klub površina crnog vozila zagrijavala se značajno više od površine bijelog vozila – 65 stepeni u odnosu na samo 44.
Međutim, ovo je imalo iznenađujuće mali uticaj na temperaturu u kabini. Na testu u crnom automobilu kabina je bila samo 5 stepeni toplija.
Za bolju zaštitu, unutrašnji štitnik bi morao da prekrije cijelu površinu vjetrobranskog stakla, što je gotovo nemoguće postići.
Štitnik postavljen sa spoljne strane vjetrobranskog stakla daleko je efikasniji. Zahvaljujući takvom štitniku, unutrašnjost je bila hladnija za 8 stepeni u odnosu na referentno vozilo.
Potpuna prekrivka koja štiti cijelo vozilo od sunčevog zračenja pružila je još bolju zaštitu, održavajući unutrašnjost hladnijom za deset stepeni.
Strateško parkiranje i druge navike koje prave razliku
Najjednostavniji metod je često i najefikasniji: pametno parkiranje. Kad god je moguće, automobil ostavite u garaži, ispod nadstrešnice ili u hladu drveta i zgrada. Hladovina drastično smanjuje temperaturu i štiti lak i plastiku od propadanja.
Treba imati na umu kretanje sunca. Mjesto u hladu ujutru može biti izloženo suncu popodne. Korisna strategija je parkirati tako da je vjetrobran okrenut ka sjeveru, čime se izbjegava direktno izlaganje suncu.
Pored zaštite vjetrobrana, korisno je prekriti i površine u unutrašnjosti koje se najviše zagrijavaju. Običan peškir ili svijetla tkanina prebačena preko volana, mjenjača i sjedišta može da spriječi neprijatne, pa čak i bolne opekotine pri prvom kontaktu.
Ovo je posebno važno za vozila sa tamnim kožnim sjedištima, koja postaju izuzetno vrela. Postavljanje svijetlih presvlaka za sjedišta tokom ljeta je takođe odlično i estetski prihvatljivije rješenje, koje dugoročno štiti materijale od oštećenja usljed UV zračenja.
Često se može čuti savjet da treba ostaviti prozore blago odškrinute kako bi vazduh cirkulisao. Međutim, istraživanja pokazuju da ova metoda ima zanemarljiv efekat na smanjenje maksimalne temperature u kabini, dok istovremeno značajno povećava bezbjednosni rizik.
Otvoren prozor, čak i samo pola centimetra, predstavlja laku metu za lopove i čini vozilo ranjivim na iznenadne ljetne pljuskove. Zbog toga se ova praksa uglavnom ne preporučuje.
Brzo hlađenje: Šta uraditi prije ulaska u vreo automobil
Ako su sve mjere prevencije zakazale, postoji nekoliko trikova za brzo rashlađivanje kabine prije polaska.
Pokušaj da nam klima-uređaj ohladi automobil može trajati oko 5 minuta i ne isplati se. Umjesto toga, bolje isprobati drugi, naučno zasnovan pustupak.
Otvorite jedan od prozora na suprotnoj strani od vozačevog sjedišta, najbolje na zadnjim vratima. Zatim brzim pokretima otvarajte i zalupite vrata kod vozačevog sjedišta.
Na ovaj način, vrata djeluju kao ventilator koji aktivno izbacuje vreo vazduh iz kabine kroz otvoren prozor. Potrebna su dva ili tri, po nekima i pet pokušaja, a ista tehnika može pomoći u hlađenju prostorija u kući.
Imajte u vidu, počinjete sa temperaturom u automobilu koja može biti i 50 stepeni toplija od spoljašnjeg vazduha. Dakle, ako možete da se riješite tog prevrućeg vazduha i zamijenite ga običnim spoljašnjim vazduhom (koji je samo vruć), napravili ste jedan veliki korak ka hlađenju unutrašnjosti i pružili ste svom klima-uređaju veliku pomoć.
Kada uspijete da uđete u automobil, način da izbacite vruć vazduh iz automobila jeste da jednostavno spustite prozore tokom prvog minuta vožnje. Ako imate šiber, njegovo otvaranje je posebno korisno, jer se vruć vazduh diže, dok hladniji vazduh spušta.
Zatim uključite klima-uređaj (ako ga imate), ali ne na maksimum. Kada unutrašnjost automobila počne da se hladi od spoljašnjeg vazduha – nakon što ste spustili prozore – tek tada bi trebalo da podesite klima-uređaj na “maksimum” i da recirkuliše taj hladniji vazduh kroz sistem klimatizacije.
Konačno, važno je istaći da nijedna metoda ne čini automobil bezbjednim za djecu ili kućne ljubimce. Čak i sa štitnikom, temperatura raste do opasnih nivoa. Ostavljanje dijeteta ili životinje u vozilu, čak i na nekoliko minuta, može biti fatalno, piše caranddriver.com, prenosi rts.rs.
