Na pitanje koliko je ABA liga iz njegovog vremena bila fizički i mentalno zahtjevnija u odnosu na današnju košarku, on ocjenjuje da fizični nije bila zahtjevnija.
Treninzi bili zahtjevniji
“Jer, jesmo dosta više trenirali mi tada, nego današnja djeca. Zahtjevniji su bili treninzi, naporniji, ali mislim da ovo današnje vrijeme ima mnogo više utakmica, mnogo manji je odmor i sve što je došlo, kada je u pitanju Evroliga, i što donose da ne smije više od četiri nedjelje da se trenira, da je to problem, po meni“, kaže Radivojević.
Jer taj pripremni period je, dodaje, bio nešto najvažnije i ako se igrači dobro spreme u tom periodu, iznesu cijelu sezonu.
“A mislim da sada sa manjim brojem treninga, a većim brojem utakmica dolazi do većeg broja povreda”, poručuje Radivojević.
Smatra da današnji mladi košarkaši ovakav tempo ne mogu da izdrže i da im to ne treba nametati.
Moramo da se mijenjamo
“Jer mi smo trenirali po sedam-osam sati, tako smo naučeni. Danas se to primijenilo i mislim da svi moramo da se mijenjamo i navikavamo na nove generacije jer oni sigurno to ne mogu ni psihički ni fizički da izdrže. Tako da mislim da moraju da se mijenjaju i klubovi i treneri”, ocjenjuje Radivojević.
Prisjećajući se njegovih igračkih početaka, priznaje nam – osjetio je razliku kako su godine prolazile.
Ozbiljna košarka
“Recimo, kakav sam bio sa 19 i 20 godina i onda u 25. i 26. sam počeo da shvatam i da sam se malo primirio i tek sam tada počeo da igram ozbiljnu košarku i tu poziciju plejmejkera. Po meni je i dobro što se ta granica sada malo pomjerila, jer mislim da prije 24- 25. godine nisi svjestan skroz i tek tada počinješ da se formiraš kao prava ličnost i kao igrač”, rekao je Radivojević.
Otkrio nam je koji trener je najviše uticao na njega i kao plejmejkera i kao čovjeka.
Izgubila se pedagogija trenera
“Najveći uticaj je imao vjerovatno Zmago Sagadin u tom nekom periodu, jer me je on izbacio u tu vrhunsku košarku. Mislim, najzahvalniji sam Aci Janjiću sa kojim sam prošao mlađe generacije, jer tada smo se formirali kao ličnosti i kao djeca. Danas se izgubila ta neka pedagogija tih trenera. Jer tu je to formiranje ličnosti i taj neki dječiji rast. A, kao što sam rekao, poslije 25. – 26. godine shvataš i razumiješ i košarku i život”, naveo je Radivojević za InfoBijeljinu.
Koje utakmice pamti
Na pitanje da li mu je ostala neka utakmica koju i danas “vrti” u glavi i misli: “To je bio moj najbolji meč“?, on kaže da se više pamte one izgubljene.
“Najviše ti ostane žal za nekim utakmica što si izgubio. Meni je najviše žao one utakmice što smo izgubili od Grka kada smo bili prva reprezentacija Srbije. To mi je nekako ostalo u sjećanju – da je trebalo da pobijedimo. Kada su nas pokrali, svi to znamo. Prvu utakmicu su izgubili od Rusije i Rusija je osvojila to prvenstvo. Mislim da smo imali stvarno dobar tim. I ona utakmica protiv Partizana, kada smo bili Pera, Gurović i ja, izgubili trojkom Drobnjaka”, prisjeća se Radivojević.
Osvrćući se na najbolje utakmice, kaže da je to je sigurno uspomena na kup u Novom Sadu.
“To je prva godina seniorske košarke u Zvezdi kada sam dao onu trojku za produžetak i osvojili smo turnir, ona tri produžetka, da kažem da mi je to ostalo najupečatljivije”, otkriva nam Radivojević.
Šta nedostaje mladima
Upitan šta danas najviše nedostaje mladim košarkašima, talenat, disciplina ili karakter, on daje direktan odgovor.
“Pa najviše mislim da su karakter i disciplina, talenta ima”, poručuje Rdivojević.
Dodaje da ima talenta, ali problem je što se sada promijenilo vrijeme i sve to utiče dosta na djecu i roditelje.
“Mislim da su se roditelji izmijenili dosta, jer svako dijete sada ima svog agenta. Da li sa 11 ili 12 godina – svi razmišljaju, te koledž, te NBA, mnogo se promijenilo. Vidim ja i po svojoj djeci, drugo je vrijeme, druga mišljenja, najviše fali te discipline u odnosu na ono naše vrijeme. Mislim da bi s tim imali mnogo više i sigurno bi bili bolji karakteri. Sada ako se nađe pravi karakter, to će biti sigurno zvijezda”, otkriva sagovornik InfoBijeljine.
