Evolucija ljudi je ubrzala
Međutim, jedno novo veliko istraživanje, objavljeno u časopisu Nature pokazalo je da to nije tačno, da ljudska evolucija ne samo da nije stala, nego se u posljednjih 10.000 godina vjerovatno i ubrzala.
Nakon što su moderni ljudi prije oko 50.000 godina stigli u Evropu, kroz brojne generacije živjeli su u malim grupama kao lovci i sakupljači. Prelomni trenutak dogodio se prije oko 10.000 godina, kada su počeli obrađivati zemlju i trajno se naseljavati.
Oko 5.000 godina kasnije stočari sa stepskih područja Evroazije donijeli su nove tehnologije kao što su točak, metalni alati i oružje, čime je završilo kameno doba i započelo bronzano. Od nastanka prvih gradova i carstava do današnjeg doba koje je obilježeno tehnologijom i vještačkom inteligencijom, promjene u ljudskoj okolini samo su se ubrzavale.
Prema novoj studiji, upravo su takve društvene i tehnološke promjene imale snažan uticaj na ljudsku biologiju.
Prikupljeni geni hiljada drevnih i suvremenih ljudi
Autori su u svom radu analizirali drevni i suvremeni DNK gotovo 16.000 ljudi iz zapadne Evroazije, upoređujući uzorke ljudi iz davnih vremena međusobno, kao i s onima savremenima. Na taj način istražili su genetske promjene koje su se događale kroz razdoblje od 18.000 godina. Rezultati su pokazali da su u ljudskoj DNK u relativno kratkom vremenu nastale stotine promjena.
“Često se pretpostavlja da je ono kako danas izgledamo i ono što jesmo konačan rezultat, vrhunac evolucije”, rekao je antropolog Michael Berthaume s londonskog King’s Collegea. “Ali kao živi organizam, čovjek će se nastaviti razvijati”, dodao je.
Dosad su mnogi naučnici smatrali da se nakon pojave modernog čovjeka u Africi prije oko 300.000 godina evolucija znatno usporila. Takav zaključak zasnivao se uglavnom na proučavanju DNK današnjih populacija, koje su ostale međusobno relativno slične, iako su se populacije razišle. Međutim, nova studija pokazuje da takav pristup propušta ključne signale.
“Evolucija čovjeka nije usporila, samo nismo vidjeli signal”, rekao je genetičar s Harvarda Ali Akbari, jedan od autora istraživanja.
Stotine promjena u genima
Tim naučnika je sedam godina prikupljao i analizirao hiljade uzoraka drevnog DNK, uključujući gotovo 10.000 dosad neobjavljenih genoma. Autori su za potrebe studije, između ostalog, razvili i novu računarsku metodu kojom su uspjeli razlikovati stvarne učinke prirodne selekcije od drugih, tzv. ometajućih faktora, kao što su migracije. U analiziranim genomima identifikovali su 479 genetskih varijanti koje su bile pod uticajem takozvane usmjerene selekcije, procesa u kojem određeni aleli postaju sve češći jer povećavaju šanse za preživljavanje ili za razmnožavanje.
Akbari ističe da je ljudski genom u posljednjih 10.000 godina bio pod snažnim selekcijskim pritiskom. “Promijenilo se sve u načinu na koji živimo, i to se vidi u našem genomu koji pokušava pratiti te promjene”, dodao je.
Za razliku od ranijih istraživanja, rezultati pokazuju da se tempo evolucije zapravo ubrzao nakon prelaska s lovačko-sakupljačkog načina života na poljoprivredu.
Svjetlija put, crvena kosa, ćelavost, alkohol
Statistički genetičar Alexander Young rekao je za Science da “ima smisla da je pojava poljoprivrede stvorila selekcijski pritisak za različite osobine”.
Na primjer, varijante gena povezane s otpornošću na tuberkulozu postale su češće prije oko 6.000 godina, a zatim su se u novijem razdoblju ponovno smanjile. Geni povezani s većim količinama tjelesne masti postepeno su nestajali, vjerovatno zato što je stabilnije snabdijevanje hranom smanjilo potrebu za skladištenjem energije.
S druge strane, neki od alela koje je prirodna selekcija snažno favorizovala povezani su s osobinama poput svjetlije puti, crvene kose, povećanog rizika od celijakije, manjom vjerovatnošću muške ćelavosti i manjim rizikom od alkoholizma. Mnoge od tih varijanti nastaju promjenom samo jedne jedinice DNK, prenosi index.hr.
