Vulkan na poluostrvu Metana u Grčkoj jedno je od nekoliko aktivnih vulkanskih područja u ovoj zemlji, dio je Helenskog vulkanskog luka koji obuhvata i Santorini, Milos i Nisiros.Više od 100.000 godina grčki vulkan je mirovao, tako je bar izgledalo, ali je on ipak “rastao” duboko pod zemljom. Sitni kristali pokazali su da se magma tiho stvarala između erupcija, naveo je tim istraživača u radu koji je objavljen časopisu Science Advances.
Tim vulkanologa sa ETH Cirih u Švajcarskoj, došao je do ovog otkrića mapiranjem geološke istorije vulkana Metana u blizini glavnog grada Grčke, Atine, tokom 700.000 godina.
Vulkanolozi su otkrili “cvjetanje” sitnih kristala cirkona koje se poklapa sa najdužim periodom mirovanja Metane, koji je trajao više od 100.000 godina, što ukazuje na to da se ogromne količine magme još uvijek stvaraju.
Varljivo i dugo, lažno mirovanje vulkana je problematično jer se prognoze vulkanske opasnosti zasnivaju na pretpostavci da bi neki vulkani mogli da se ugase nakon približno deset hiljada godine neaktivnosti.
Da bi ponovo procijenili vezu između eruptivne aktivnosti i akumulacije magme, istraživači su analizirali uzorke stijena sakupljene na 31 lokaciji širom vulkana. Pomenute lokacije povezane su sa drevnim erupcijama Metane – istorijom vrućih i hladnih erupcija koja traje više od pola miliona godina.
“Ono što smo saznali jeste da vulkani mogu da ‘dišu’ pod zemljom milenijumima, a da nikada ne eruptiraju na površinu“, rekao je glavni autor studije, vulkanolog Olivije Bahman sa ETH Ciriha.
Metana je najzapadnija komponenta Južnog egejskog vulkanskog luka, regiona vulkanskih žarišta nastalih tektonskim pločama koje se protežu preko grčkih ostrva. Ovaj luk uključuje vulkan Tera, za koji se smatra da je uništio minojsku civilizaciju na Santoriniju prije oko 3.600 godina.
Istraživački rad vulkanologa dodaje dokaze na činjenicu da mirovanje vulkana može da bude smrtonosno – ideja koja je tragično očigledna u mnogim ljudskim naseljima uništenim pepelom, lavom i toksičnim gasovima oslobođenim iz uspavanih, ali opasnih vulkana.
Vulkan Metana, koji je i dalje aktivan, izazvao je više od 31 erupcije, uključujući tri eksplozivna događaja, tokom proteklih stotina hiljada godina. Iako je njena hronologija slabo shvaćena, najmlađa erupcija je zabilježena prije oko 2.250 godina, a nju je zabilježio grčki istoričar Strabon.
Sitni kristali sugerišu da se magma može nakupljati pod zemljom hiljadama godina
Ovo otkriće sugeriše da neki vulkani za koje naučnici misle da su ugašeni možda to zapravo nisu, i moglo bi pomoći u prepoznavanju tihih vulkana koji bi u budućnosti mogli da eruptiraju.
“Mislim da svakako moramo početi da preispitujemo kako klasifikujemo ugašene vulkane”, rekao je Razvan Gabrijel Popa, vulkanolog sa ETH Cirih u Švajcarskoj.
Manji vulkani obično se smatraju ugašenima ako nisu eruptirali u posljednjih oko 10.000 godina. Veći vulkani mogu imati mnogo duže razmake između erupcija, jer im je potrebno više vremena da akumuliraju dovoljno magme za erupciju.
Analize zasnovane na datiranju kristala
Tim je prikupio uzorke vulkanskog kamenja i tražio cirkon, jer se ti kristali formiraju u magmatskim komorama duboko pod zemljom. Erupcije ih potom iznose na površinu. Datiranjem kristala u više od 1.250 uzoraka stijena, tim je sastavio vremensku liniju erupcija Metane dugu 700.000 godina.
Vulkan je prošao kroz dva glavna perioda erupcija, prvi koji se završio prije oko 280.000 godina i drugi koji je počeo prije oko 168.000 godina. Da je vulkan zaista bio potpuno neaktivan, tim ne bi pronašao kristale cirkona između ta dva perioda. Umjesto toga, najveća količina cirkona nastala je upravo u tom periodu mirovanja. To sugeriše da čak i kada vulkan djeluje uspavano, duboko ispod površine može biti aktivan.
Čuje se šum kao da je “gazirano piće”
“Magma zasićena vodom mogla je da bude odgovorna za početak tog dugog prekida erupcija. Pod visokim pritiscima duboko pod zemljom voda pomaže da magma ostane u rastopljenom stanju. Međutim, kako se magma podiže i pritisak opada, voda počinje da izlazi u obliku mjehurića”, naveo je istraživački tim geologa.
“To je kao gazirano piće. Otvorimo bocu i sav gas izađe. Kako vodena para izlazi, magma počinje da kristališe i očvršćava. Na kraju postaje toliko viskozna da više ne može da se uzdiže i zaustavlja se prije nego što dostigne površinu i eruptira. Vjerovatno postoje vulkani koji predstavljaju prijetnju…“, rekao je Razvan Gabrijel Popa, vulkanolog sa ETH Cirih u Švajcarskoj.
“Ovakvo ponašanje magme moglo bi da bude od pomoći da se objasni zašto vulkani eruptiraju kada eruptiraju. Većina magmi koje uđu u Zemljinu koru ne eruptira, kaže ona, pa ako i drugi vulkani pokazuju slično ponašanje kao Metana, to bi moglo podržati ideju da sadržaj vode u magmi djelimično određuje da li će vulkan eruptirati ili ne”, navela je Kari Kuper, geohemičarka sa Univerziteta Kalifornija.
Povezivanje hemije magme sa dugoročnim životnim ciklusima vulkanskih sistema moglo bi pomoći istraživačima u predviđanju vulkanskih opasnosti i odlučivanju koje vulkane treba pažljivije pratiti.
“Dio te procjene je i podatak koliko su vulkani eruptirali u skorije vrijeme”, istakao je Adam Kent sa Univerziteta Oregon Stejt, koji nije učestvovao u istraživanju. Dodaje da u tom smislu, vjerovatno postoje vulkani koji predstavljaju prijetnju, ali se ne procjenjuju kao takvi jer nisu eruptirali već neko vrijeme.
