Oko 67 odsto zaposlenih u Austriji često ili veoma često osjeća stres, dok 83 odsto nastavlja da radi čak i kada su psihički iscrpljeni. To pokazuju rezultati istraživanja o stresu koje je zdravstvena kompanija Mavie sprovela u septembru 2026. godine na uzorku od 1.002 osobe uzrasta od 18 do 64 godine.
Prema istom istraživanju, 60 odsto ispitanika navodi posao kao jedan od najvećih izvora stresa. Podaci ukazuju na problem koji se često ne vidi spolja: osoba dolazi na posao, obavlja obaveze i razgovara s kolegama, ali se istovremeno suočava s iscrpljenošću koja može uticati na njeno zdravlje i svakodnevni život.
Kako piše austrijski javni servis ORF, dugotrajan stres može dovesti do problema sa spavanjem, razdražljivosti, poteškoća s koncentracijom i osjećaja preopterećenosti. Posljedice se mogu odraziti i na fizičko zdravlje.
Finansijska nesigurnost jedan je od glavnih razloga
Zašto ljudi nastavljaju da rade čak i kada osjećaju da im je potreban odmor?
Prema istraživanju kompanije Mavie, među zaposlenima koji nastavljaju da rade uprkos psihičkoj iscrpljenosti, 39 odsto navodi finansijski pritisak kao razlog. Drugim riječima, strah od gubitka prihoda ili nemogućnost da sebi priušte odsustvo s posla mogu imati važnu ulogu u odluci da nastave s radom.
Za neke zaposlene bolovanje nije samo pitanje zdravlja već i pitanje osjećaja sigurnosti. Briga o računima, stanarini, kreditima i porodičnim troškovima može otežati odluku da zastanu i posvete se oporavku.
Drugi razlog je osjećaj da ne smiju pokazati slabost. Oko 33 odsto ispitanika koji rade uprkos iscrpljenosti navodi da ne želi da djeluje slabo. Približno isti udio, 32 odsto, osjeća krivicu prema kolegama ili nadređenima ako ostane kod kuće.
Takvi odgovori ukazuju na to da odluka o odlasku na posao nije uvijek povezana s tim koliko se osoba osjeća dobro, već i s tim kako procjenjuje očekivanja okoline i moguće posljedice odsustva.
Kada iscrpljenost postane nešto što se podrazumijeva
Problem nastaje kada ljudi počnu da prihvataju umor, napetost i nedostatak odmora kao neizbježan dio svakodnevnog života.
Zaposleni koji redovno preuzimaju dodatne zadatke, preskaču pauze i ostaju duže na poslu mogu spolja djelovati veoma odgovorno i predano. Međutim, velika radna angažovanost ne znači nužno da osoba dobro podnosi pritisak.
Upozoravaju na to i stručnjaci za radnu psihologiju iz austrijskog Centra za zdravlje i bezbjednost na radu (asz). U saopštenju objavljenom 9. oktobra naveli su da su među znacima preopterećenosti sve češći sukobi na poslu, povlačenje iz komunikacije, greške i problemi s koncentracijom, kao i izostanak odmora.
Posebno je važno obratiti pažnju na zaposlene koji dugo održavaju visok nivo učinka uprkos sve većem opterećenju. Činjenica da neko nastavlja da obavlja svoje zadatke ne znači da mu podrška nije potrebna.
Nije svaki stres štetan, ali je oporavak neophodan
Stres je prirodna reakcija organizma na zahtjeve i izazove. Kratkoročno može pomoći osobi da se usredsredi na zadatak i reaguje u zahtjevnoj situaciji.
Problem nastaje kada pritisak traje dugo ili se stalno ponavlja, a vrijeme za odmor nije dovoljno da se organizam oporavi.
Austrijska savjetodavna služba fit2work upozorava da dugotrajna opterećenja mogu biti praćena poremećajima spavanja, razdražljivošću, osjećajem preopterećenosti i problemima s koncentracijom. Hronični stres može biti povezan i s fizičkim tegobama, uključujući probleme s kardiovaskularnim sistemom.
To ne znači da će svaka osoba koja je pod stresom razviti bolest. Reakcije se razlikuju, a važnu ulogu imaju trajanje opterećenja, zdravstveno stanje, podrška okoline i mogućnost odmora.
Ipak, ako umor ne prolazi ni nakon slobodnih dana, ako spavanje ne donosi osvježenje ili ako svakodnevne obaveze postaju sve teže, takve promjene ne treba zanemarivati.
Stres na poslu ne pogađa samo pojedinca
Posljedice preopterećenosti ne ostaju uvijek unutar radnog vremena. Osoba koja cijeli dan provodi pod pritiskom može imati manje energije za porodicu, prijatelje i aktivnosti koje joj inače pričinjavaju zadovoljstvo.
Napetost se može prenijeti i u odnose s kolegama. Istraživanje Mavie pokazalo je da 56 odsto zaposlenih često ili veoma često primjećuje da je i njihov nadređeni vidljivo pod stresom. Za 32 odsto ispitanika takvo ponašanje rukovodioca negativno utiče na motivaciju.
Kada su zaposleni i njihovi nadređeni istovremeno pod pritiskom, može postati teže razgovarati o problemima, tražiti pomoć ili otvoreno ukazati na prevelik obim posla.
Zato se odgovornost za smanjenje stresa ne može svesti samo na pojedinca. Važni su i organizacija rada, realno raspoređivanje zadataka, dovoljan broj zaposlenih i odnos prema korišćenju odmora i bolovanja.
Psihička iscrpljenost često ostaje skrivena
Za razliku od vidljive povrede ili fizičke bolesti, psihička iscrpljenost ne mora biti očigledna ljudima iz okruženja. Neko može redovno dolaziti na posao i ispunjavati obaveze, a da se istovremeno osjeća preopterećeno.
Upravo zato je važno da se o mentalnom zdravlju razgovara bez stigmatizacije. Ako zaposleni strahuju da će zbog priznanja problema biti smatrani manje sposobnim ili manje posvećenim, veća je vjerovatnoća da će ćutati i nastaviti da rade uprkos tegobama.
Prema istraživanju Mavie, tri četvrtine ispitanika ne razgovara o mentalnom zdravlju na radnom mjestu. Među razlozima su strah od negativnih posljedica i želja da ne postanu ranjivi pred kolegama ili nadređenima.
Takva atmosfera otežava pravovremeno prepoznavanje problema. Razgovor s osobom od povjerenja, nadređenim ili stručnjakom može biti važan prvi korak, naročito kada iscrpljenost počne da utiče na svakodnevno funkcionisanje.
Šta može pomoći kada posao postane preveliko opterećenje?
Austrijska inicijativa fit2work preporučuje redovne kratke pauze, fizičku aktivnost i jasne granice između posla i slobodnog vremena. Korisno je i unaprijed odrediti prioritete, umjesto da se svi zadaci tretiraju kao jednako hitni.
U praksi to može značiti da zaposleni:
- prave kratke pauze tokom radnog dana, po mogućnosti bez telefona i drugih ekrana;
- dogovore jasne granice radnog vremena i izbjegavaju stalnu dostupnost nakon posla;
- razgovaraju s nadređenim o obimu posla kada obaveze postanu neodržive;
- potraže podršku kolega, bliskih osoba ili stručnjaka kada stres traje i počne da narušava svakodnevni život.
Ovi koraci ne mogu sami riješiti problem nedovoljnog broja zaposlenih ili nerealnih zahtjeva na radnom mjestu. Zbog toga su, pored individualnih navika, važne i promjene u organizaciji rada.
U Austriji je dostupna i besplatna, povjerljiva savjetodavna služba fit2work za osobe čiji zdravstveni problemi ugrožavaju radno mjesto. Informacije su dostupne na zvaničnoj stranici fit2work, a telefonski broj službe je 0800 500 118.
Kada je vrijeme da se potraži pomoć?
Ne postoji univerzalna granica koja određuje kada stres postaje zdravstveni problem. Važno je obratiti pažnju na trajanje i intenzitet tegoba, kao i na to da li osoba uspijeva da se oporavi nakon odmora.
Ako iscrpljenost traje, san je poremećen, koncentracija slabi ili se javljaju fizičke tegobe, razgovor s ljekarom može pomoći da se utvrde uzroci i odgovarajući naredni koraci. Kod ozbiljnih ili naglo nastalih simptoma potrebno je potražiti medicinsku pomoć bez odlaganja.
Nastaviti raditi uprkos umoru ponekad može djelovati kao jedini mogući izbor, posebno kada postoje finansijske i porodične obaveze. Ipak, dugotrajno zanemarivanje vlastitih granica ne rješava uzrok problema.
Podaci iz Austrije pokazuju koliko je važno prepoznati razliku između privremenog napora i iscrpljenosti koja postaje trajno stanje. Odgovornost, posvećenost i profesionalnost ne bi trebalo mjeriti time koliko dugo neko može da radi bez odmora, već i time da li postoje uslovi da posao obavlja bez ugrožavanja zdravlja.
