Prema izvještaju za 2026. godinu, više od polovine ljudi pogođenih ovim oblikom siromaštva su djeca. Njihov broj procjenjuje se na 617 miliona, dok 83 odsto svih ljudi koji žive u akutnom višedimenzionalnom siromaštvu živi u ruralnim područjima.
Podaci obuhvataju 108 zemalja u razvoju, u kojima živi ukupno 6,3 milijarde ljudi. Od tog broja, 18,9 odsto suočava se s višedimenzionalnim siromaštvom.
Siromaštvo nije samo nedostatak novca
Za razliku od mjerenja koje se zasniva isključivo na prihodima, globalni indeks višedimenzionalnog siromaštva uzima u obzir i uslove u kojima ljudi žive. Procjenjuju se pokazatelji iz tri oblasti: zdravlja, obrazovanja i životnog standarda.
Među njima su neuhranjenost, smrtnost djece, godine školovanja, pohađanje nastave, pristup električnoj energiji i čistoj vodi, sanitarni uslovi, kvalitet stanovanja i mogućnost korišćenja osnovnih dobara.
Prema metodologiji indeksa, osoba se smatra pogođenom akutnim višedimenzionalnim siromaštvom ako je domaćinstvo u kojem živi uskraćeno za najmanje trećinu ponderisanih pokazatelja koji se prate.
To znači da siromaštvo može podrazumijevati mnogo više od nedovoljnih prihoda: porodica može istovremeno imati problema s ishranom, pristupom obrazovanju, snabdijevanjem vodom i električnom energijom ili neadekvatnim stambenim uslovima.
Šef UNDP-a Aleksander De Kro upozorio je da bi rast broja ljudi pogođenih siromaštvom trebalo da bude upozorenje međunarodnoj zajednici.
“Iza ovih brojki nalazi se 1,2 milijarde ljudi koji se suočavaju s teškoćama koje se međusobno pojačavaju: glađu, propuštenim obrazovanjem i nedostatkom čiste vode ili električne energije”, poručio je De Kro.
Rast stanovništva utiče na ukupne brojke
U izvještaju se navodi da dio povećanja ukupnog broja ljudi koji žive u siromaštvu proizlazi iz rasta stanovništva. U 95 zemalja za koje ove godine nisu bili dostupni novi anketni podaci, izmijenjene procjene broja stanovnika povećale su broj evidentiranih siromašnih za 15,8 miliona.
Preostala promjena povezana je s kombinacijom faktora, uključujući promjene u udjelu stanovništva pogođenog siromaštvom, demografska kretanja i razlike u obuhvatu pokazatelja između anketnih istraživanja.
Rezultati se, međutim, razlikuju od zemlje do zemlje. U Egiptu, Nepalu i Tadžikistanu značajno su smanjeni i udio stanovništva koje živi u višedimenzionalnom siromaštvu i ukupan broj pogođenih ljudi.
S druge strane, Nigerija pokazuje koliko napredak može biti krhak. Nakon značajnog smanjenja siromaštva tokom 2010-ih godina, u ovoj deceniji zabilježeno je pogoršanje, uz rast i stope siromaštva i broja ljudi koji žive u takvim uslovima.
Neke zemlje ipak ostvaruju značajan napredak
Izvještaj ne donosi samo upozoravajuće podatke. Među 89 zemalja za koje postoje uporedivi podaci kroz vrijeme, njih 33 uspjele su da prepolove vrijednost indeksa višedimenzionalnog siromaštva za manje od 15 godina.
Kina je, prema dostupnim podacima, zabilježila najbrže smanjenje među zemljama obuhvaćenim ovim poređenjem. Vrijednost indeksa prepolovljena je za četiri godine, između 2010. i 2014, dok je udio stanovništva pogođenog višedimenzionalnim siromaštvom smanjen sa 9,5 na 4,2 odsto.
Napredak je zabilježen i u Vijetnamu, gdje je vrijednost indeksa prepolovljena u periodu od sedam godina.
Cilj Ujedinjenih nacija je da se do 2030. godine najmanje prepolovi udio muškaraca, žena i djece koji žive u siromaštvu u svim njegovim oblicima. Najnoviji podaci pokazuju da je ostvarenje tog cilja i dalje veliki izazov, ali i da je napredak moguć kada se mjere usmjerene na zdravlje, obrazovanje i životni standard sprovode zajedno.
Izvještaj tako ukazuje na dvije istovremene činjenice: broj ljudi pogođenih akutnim višedimenzionalnim siromaštvom prvi put je porastao od uvođenja indeksa, ali iskustva brojnih zemalja pokazuju da se siromaštvo može značajno smanjiti u relativno kratkom periodu.
