Za svoj rad dobila je pohvalu čak i od predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa.
Kako je istakla na početku razgovora za portal “Klix.ba”, patologija biljaka nije oblast koju je primarno željela da izučava, ali se zbog magistarskih studija u SAD-u opredijelila za ovaj smjer.
“Nakon završene Prve gimnazije odlučila sam upisati fakultet na kojem neće biti seciranja živih bića, a koji je fokusiran na generalne biološke oblasti. U tom periodu na Šumarskom fakultetu u Sarajevu je osnovan Odsjek za hortikulturu, koji je bio privlačan iz više razloga, uključujući i činjenicu da nema seciranja. Patologija je došla kao opcija za magisterij i nastavak školovanja u SAD-u. Imala sam veliku sreću da su ljudi na koje sam nailazila bili fantastični, otvoreni i uvijek spremni da pomognu u bilo kojem smislu. Jedan od mojih profesora dr. Gari Bakman ponudio mi je posao studenta–istraživača u fakultetskom stakleniku. Tada, pod njegovim nadzorom, počela je moja naučna priča koja traje već dvadeset godina, što kao student, što kao profesor posljednjih sedam godina”, ističe Đenita Hadžiabdić na početku razgovora.
Kako navodi, u Tennesi je došla jer je dobila stipediju od “Tennessee Technological” univerziteta, inače jednog malog univerziteta u blizini Nešvila, gdje je nastavila studije hortikulture. Diplomirala je u decembru 2002. godine.
“Nakon završenog studija dobila sam ponudu da nastavim magisterij i poslije doktorat na Univerzitetu u Tennesiju, koji se nalazi u istočnom dijelu te države, u gradu Noksviluu. Tu sada radim i živim sa suprugom i dva psa. Da sam jedan od najznačajnih istraživača u oblasti biljne patologije bilo bi malo pretenciozno reći, ali uspjeh je ostvaren mukotrpnim radom. To znači godine upornog istraživanja, uspješnih i neuspješnih eksperimenata i jednostavno neodustajanja od projekata, problema i svega što ide u takvom jednom paketu stvara od nas primarno jednog skromnog čovjeka, ali i uspješnog naučnika”, dodaje ona.
Đenita trenutno boravi u Gani kao Fulbrajtov naučnik. Naime, ovaj program je namijenjen međunarodnoj razmjeni naučnika i studenta. To je prestižan program razmjene i svi učesnici koji postanu dio ovog projekta dobijaju čestitku putem e-maila od predsjednika SAD-a, tako da je od Donalda Trampa i njegove supruge Melanije pohvalu dobila i Đenita Hadžiabdić.
“Saradnja s kolegama u Gani je počela zbog autohtone, endemične biljke koja ima antimalarijska svojstva. Cryptolepis sanguinolenta, što je latinski naziv za ovu biljku, koristi se na području Gane i zapadne Afrike kao prirodni lijek protiv malarije. Ova veoma profitabilna biljka sadrži ekstrakt alkaloida kriptolepina u svom korijenu, koji se inače koristi za liječenje malarije. Na ovom području, oko 70 posto svih prirodnih napitaka koji se nalaze na tržištu sadrže kriptolepin. Trenutno, ova biljka je ugrožena i postoji mogućnost da cijela populacija nestane jer ljudi čupaju čitavu biljku da bi prodali korijen na lokalnim pijacama ili farmaceutskim kompanijama”, govori ona o svojim razlozima prve posjete Gani.
Dr. Nalamle Amisa i Đenita Hadžiabdić su počele da rade na genetskoj raznovrsnosti ovih biljaka, nastojeći da identifikuju populaciju koja bi se u budućnosti mogla koristiti za razmnožavanje, kao i da ustanove trenutnu raznolikost ove biljke na području Gane.
“Trenutno, moje istraživanje je usmjereno na biljku koja je ugrožena i ima potencijal da postane rasprostranjenija i dostupna kao hrana budućnosti u Gani, pa čak i širom zapadne Afrike i Azije. Frafra krompir, iako ima krompir u svom imenu, nije tradicionalni krompir. Ova biljka spada u porodicu usnatica u koju primjerice spada i menta, a prilagođena je suhim klimatskim uvjetima i lošem kvalitetu zemljišta. Pored svega toga, veoma je hranjiva i sadrži dosta kalcija i željeza”, dodaje ova doktorica nauka porijeklom iz BiH.
BiH bogata prirodnim ljepotama
Ova uspješna naučnica navodi da je njen istraživački rad usmjeren na populacionu genetiku biljnih patogena, šumsku patologiju, genetsku raznolikost autohtonih vrsta biljaka, interakciju između biljke i patogena, kao i konzervaciju prirodnih resursa i bioraznolikosti. Glavni cilj njenog djelovanja je primjena novostečenih genetičkih istraživanja i novih molekularnih metoda s ciljem očuvanja biodiverziteta autohtonih biljaka i uopće unapređenja programa za očuvanje šuma i drveća.
“Kao student praktikant, na posljednjoj godini fakulteta učestvovala sam u bosansko-američkom programu unutar kojeg su mladi studenti bosanskog porijekla iz SAD-a dolazili u Bosnu. Tada je većina hortikulturanih poslova bila povezana s međunarodnim kompanijama, ambasadama i komercijalnim objektima. I fukcioniralo je prilično dobro. Međutim, ne znam kakva je trenutna situacija i kako to sada funkcionira na našim prostorima. Hortikultura je fantastična oblast koja nije limitirana na dizajn, opcije su brojne i znam da se kod nas te prirodne ljepote jednako cijene kao i u ostalim krajevima Evrope. Samo je kod nas problem u nedostatku finansijkih sredstava za velike projekte koje viđamo na ekranima i časopisima”, zaključuje Đenita Hadžiabdić.
(Klix.ba)
