Iran je na korak od atomske bombe – to upozorenje decenijama ponavljaju protivnici režima u Teheranu, posebno oni u Izraelu i Sjedinjenim Državama.
No, sada se i nezavisni posmatrači pitaju da li se Iran približio izradi nuklearnog oružja. Ili, barem, da li je unutar režima prevladao takav stav.
Predsjednik Masud Pezeškijan je prošle sedmice za američki Foks njuz demantovao da se ide ka bombi i pozvao se na islamsku fetvu koja Teheranu zabranjuje takvo oružje. Rekao je i da je Iran spreman da razrijedi obogaćeni uranijum i prihvati međunarodne inspekcije ukoliko se postigne sveobuhvatni mirovni sporazum.
Protivrečne izjave iz Irana
Ali, dok je Pezeškijan bio diplomatski nastrojen, iranski Pres TV – glavni satelitski kanal vlade na engleskom jeziku – prenosi drugačije tonove. Tamo je Mohsen Rezai, sekretar Vrhovnog savjeta za nacionalnu bezbjednost, rekao da su napadi SAD i Izraela dali Iranu za pravo da napusti Sporazum o neširenju nuklearnog oružja.
U tom sporazumu pobrojane su SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska i Kina kao “korisnice” nuklearnog oružja. Dio sporazuma nisu ni zemlje za koje se zna da imaju nuklearno oružje – Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael.
Rezai, doduše, kaže da u Teheranu nije donesena nikakva odluka o tome da li treba napustiti sporazum.
Prema pisanju lista Dejli telegraf, satelitski snimci pokazuju da Iran obnavlja postrojenja i gradi nova, uključujući ona ukopana ispod planina. Lokacije koje pominje list bile su na meti udara izraelskih i američkih bombi.
Otuda se hrane nagađanja o tome da li je Iran već obnovio nuklearna postrojenja ili ih je čak sklonio dublje u zemlju.
Što se tiče američkog predsjednika Donalda Trampa, koji se već hvalio da je iranski nuklearni program uništen za sva vremena, on se drži istog stava: “Nikada neću dozvoliti da Iran posjeduje nuklearno oružje”, rekao je na nedavnoj Generalnoj skupštini UN.
Šta je sa diplomatijom?
Raniji nuklearni sporazum sa Iranom, koji je Donald Tramp u svom prvom mandatu jednostrano napustio, predviđao je kontrole Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).
Ali, to je sve vrijeme bilo predmet spora. Trampova administracija tvrdila je da kontrola nije valjana i da IAEA nema pun pristup.
Džon Bolton, politički jastreb i nekadašnji Trampov savjetnik za nacionalnu bezbjednost, tvrdi da je taj sporazum bio samo smokvin list i da IAEA nikada nije mogla da uđe u vojne baze gdje navodno Iranci rade na tome da se obogaćeni uranijum primijeni u vojne svrhe.
Kako Bolton dodaje za DW, Iran ionako krši sporazume decenijama, pa neće biti neka razlika ni ako zvanično istupi iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja. “Rušenje režima u Teheranu je jedini dugoročni put ka miru i bezbjednosti na Bliskom istoku.”
Rat učvršćuje odlučnost Teherana
Američki saveznici, kao i Rusija i Kina, kritikovali su tada SAD zbog napuštanja sporazuma sa Iranom, tvrdeći da je on – uz ukidanje sankcija – najbolji put da se spriječi pravljenje nuklearne bombe.
Sada i sama IAEA prijavljuje Iran zbog navodnog kršenja obaveza o neširenju atomskog oružja.
Kako dalje? Još sredinom avgusta istekao je dvomjesečni rok da se prvobitni sporazum Vašingtona i Teherana pretoči u sveobuhvatni mirovni sporazum koji bi definisao i šta će biti sa nuklearnim programom.
Uprkos Trampovoj hvalisavosti, Dejmon Golriz, politički analitičar i predavač na Univerzitetu primijenjenih nauka u Hagu, kaže da bi “najveće spoljnopolitičko nasljeđe” Donalda Trampa mogao da bude nuklearno naoružani Iran.
Golriz podsjeća da je u prvim izraelskim udarima na Iran početkom 2026. godine ubijen vrhovni vođa Ali Hamnei, kao i čitavi slojevi vojnog i bezbjednosnog aparata i niz ključnih naučnika koji su radili na nuklearnom programu. “Teheran se tada suočio sa egzistencijalnim ratom”, kaže on za DW.
U Golrizovom tumačenju, upravo je drskost u odabiru meta u Iranu podstakla vođstvo u Teheranu da preispita svoju nuklearnu doktrinu.
Mlađi Hamnei ćuti
Tu u igru ulazi jedna posebna fetva, zvanična vjerska uredba koja Irancima zabranjuje nuklearno oružje. Na nju se pozivaju već dvije decenije, a Ali Hamnei je javno potvrdio fetvu 2019. godine, kada je rekao da su proizvodnja i skladištenje nuklearnog oružja zabranjeni.
Međutim, njegov sin i nasljednik Modžtaba Hamnei o tome ćuti.
To ćutanje može biti znakovito, kaže Tim Boš, raniji holandski obavještajni oficir, a danas u konsultantskoj kući za oblast bezbjednosti Birdwatcher Group.
Boš za DW kaže da ne postoji konačan dokaz o promjeni nuklearne doktrine Teherana, a da su “sada mnogo slabiji oni koji se u Teheranu protive pravljenju nuklearnog oružja”.
Još krajem 2024. godine IAEA je procijenila da je Iran jedina država bez nuklearne bombe koja posjeduje uranijum obogaćen do 60 odsto, upozoravajući da Teheran “dramatično ubrzava” obogaćivanje. Za proizvodnju nuklearnog oružja potrebna je čistoća od 90 odsto.
Danas niko sa sigurnošću ne može da tvrdi dokle je dogurao Iran. Boš kaže da bez nezavisne provjere IAEA nijedna zapadna obavještajna služba ne može da “pošteno tvrdi” da je Iran odlučio da zaista napravi bombu.
“Oni koji to kategorički tvrde ili blefiraju ili mahom guraju svoje političke agende – i tvrdolinijaši u Iranu i tvrdolinijaši u Izraelu i Sjedinjenim Državama”, dodaje Boš.
