Psiholog Ann Gold Buscho za Psychology Today navodi dva primjera koja pokazuju koliko se odnosi među braćom i sestrama nakon razvoda roditelja mogu razviti u različitim smjerovima. Njen klijent Jonah ispričao je da je razvod njega i sestru dodatno zbližio. “Mislim da je razvod naših roditelja moju sestru i mene još više povezao. Zajedno smo prošli kroz te teške godine”, rekao je. “Bila mi je oslonac. Roditelji tada nisu bili stabilni, pa smo se držali jedno drugoga. Ona me štitila.”
Buscho navodi i primjer Franka, čije je iskustvo bilo suprotno. On je ispričao da se njegov brat udaljio baš u trenutku kada mu je najviše bila potrebna podrška. “Okrenuo se prijateljima, a ja sam se bez njega osjećao izgubljeno. Postajao je sve udaljeniji i naš se odnos nikada nije oporavio”, rekao je.
Isti događaj može imati potpuno različite posljedice, što pokazuje koliko razvod može uticati na odnos među braćom i sestrama. Iako se većina savjeta o razvodu koncentriše na odnos roditelja i djeteta, braća i sestre u tom procesu često postaju jedni drugima najvažniji izvor podrške.
Promjena dinamike među djecom
Kada su roditelji zaokupljeni vlastitim emocijama, sukobima ili organizacijom života nakon razvoda, djeca se često okreću jedna drugima. Zajedničko iskustvo može ih zbližiti, ali ih može i udaljiti. Ishod zavisi od temperamenta svakog djeteta, dobi u kojoj se nalazi i načina na koji doživljava razvod.
Ponekad starije dijete preuzme ulogu staratelja prema mlađima, kao što se dogodilo Jonahu. U drugim situacijama djeca imaju vrlo različite odnose sa svakim roditeljem, što može dovesti do podjela. Svako se dijete tada može prikloniti roditelju za kojeg smatra da mu je potrebnija podrška ili uz kojeg se osjeća sigurnije.
Braća i sestre koji su prošli kroz isti razvod često ga pamte potpuno drukčije, zavisno od dobi, položaja u porodici i životnoj fazi u kojoj su se tada nalazili. Dodatnu udaljenost može stvoriti i fizičko razdvajanje zbog dogovora o starateljstvu.
Tipični obrasci ponašanja
Tokom i nakon razvoda među djecom se često uspostavljaju prepoznatljivi obrasci. Jedan od njih je odnos zaštitnika i zaštićenog, u kojem jedno dijete preuzima gotovo roditeljsku ulogu i pokušava upravljati emocijama ostalih.
Česta je i podjela prema roditeljima. Djeca se mogu prikloniti roditelju kojeg doživljavaju kao ranjivijeg ili onome uz kojeg se osjećaju sigurnije. Ponekad roditelj, svjesno ili nesvjesno, favorizuje jedno dijete ili ga krivi za napetosti u porodici, što može izazvati sukobe i zamjeranje među braćom i sestrama.
Nasuprot tome, neka djeca stvaraju zajednički front i postaju izrazito odana jedno drugome jer imaju osjećaj da im se porodica raspada. Razlikuju se i načini na koje se nose sa stresom. Dok se jedno dijete može povući u sebe, drugo može početi privlačiti pažnju problematičnim ponašanjem, što dodatno opterećuje porodičnu dinamiku.
Uloge koje se prenose u odraslu dob
Tinejdžeri se u razdoblju razvoda mogu takmičiti za pažnju preopterećenog roditelja, postati tjeskobni ili depresivni, ili se početi buntovno ponašati. Neki traže zamjensku porodicu među prijateljima i mentorima, a u težim slučajevima i u rizičnim vršnjačkim grupama.
Kako djeca odrastaju, uloge koje su preuzela tоkom razvoda često ne nestaju same od sebe. Braća i sestre mogu decenijama nastaviti da funkcionišu kao zaštitnici, žrtve, samotnjaci ili staratelji. Porodična okupljanja, vjenčanja i praznici mogu ponovo pokrenuti stare obrasce.
Te se uloge mogu vratiti i kada odrasla djeca stupe u brak, postanu roditelji ili se suoče s vlastitim razvodom. Nerazriješena porodična dinamika često izbije na površinu i kasnije u životu, na primjer pri donošenju odluka o brizi za ostarjele roditelje.
Zašto se braća i sestre s vremenom udalje?
Odrasla braća i sestre ponekad se udalje jer imaju potpuno različita sjećanja na razvod roditelja i drukčije doživljavaju svakog od njih. To može dovesti do različitih lojalnosti, nerazumijevanja i udaljavanja.
Često se javlja i zamjeranje u vezi s tim ko je bio miljenik, ko je dobio više pažnje ili kome je u cijeloj situaciji bilo lakše. Kada se jedno dijete doživljava kao ono koje je “dobro prošlo”, a drugo se i dalje osjeća zaglavljeno u prošlosti, stara porodična dinamika može se nastaviti i u odrasloj dobi.
Šta roditelji mogu učiniti?
Roditelji mogu mnogo učiniti kako bi zaštitili odnos među djecom. Stručnjaci savjetuju da im se ne dodjeljuju uloge, na primjer da se starijem djetetu govori kako je “sada odgovorno za brata ili sestru”. Djecu ne bi trebalo pretvarati u glasnike ili “špijune” koji prenose informacije drugom roditelju.
Jednako je važno da dijete ne postane roditeljeva osoba od povjerenja za odrasle probleme. Roditelji ne bi trebalo da upoređuju djecu ni da pokazuju da jedno smatraju zrelijim, lakšim ili odgovornijim od drugoga.
Djeci treba omogućiti da razvod prorade zajedno, a ne samo kroz odvojeni odnos sa svakim roditeljem. Pritom im je važno stalno davati do znanja da je roditelj i dalje stabilna i sigurna figura. Posebnu pažnju treba obratiti na sukobe lojalnosti i pokazati djeci da bliskost s jednim roditeljem ne znači udaljavanje od brata ili sestre koji su bliži drugom roditelju.
Kako popraviti narušene odnose?
Ako odrasla braća i sestre žele popraviti odnos, mogu početi razgovorom o ulogama koje su imali kao djeca. Važno je saslušati verziju priče druge osobe s otvorenošću, bez prebacivanja krivice, i prihvatiti da su isti događaj možda doživjeli potpuno različito. Porodični terapeut može olakšati taj proces.
Odnos s bratom ili sestrom često je jedan od najdužih odnosa u životu. Može trajati duže od braka koji je završio, pa čak i od odnosa s roditeljima. Razvod taj odnos može ojačati ili narušiti, ali ga ne mora trajno obilježiti, prenosi Index.hr.
