Kada je riječ o planiranju porodice u Njemačkoj, najnoviji podaci pokazuju koliki je raskorak između ideala, očekivanja i stvarnosti.
Prema rezultatima studije, mladi ljudi bi u idealnim okolnostima željeli porodicu sa u prosjeku 2,2 do 2,3 djeteta. Istovremeno, realno očekuju da će imati između 1,6 i 1,7 djece, dok stvarni natalitet u Njemačkoj trenutno iznosi svega 1,3 djeteta po ženi.
Natalitet pada od početka rata u Ukrajini
Poslije 2021. godine natalitet širom Evrope, pa i u Njemačkoj, značajno opada. Da podsjetimo, pandemija korone tek što je bila završena kada je počeo ruski agresorski rat protiv Ukrajine, koji i danas traje. Autori studije ukazuju na to da je upravo od početka rata natalitet posebno snažno opao u zemljama koje se nalaze u blizini Ukrajine. U Estoniji je zabilježen pad od čak 27 odsto, u Rumuniji 23 odsto, a u Poljskoj i Finskoj po 14 odsto, piše DW.
Ovaj nagli pad primjetan je utoliko više što je prije toga više od jedne decenije natalitet u Evropskoj uniji bio relativno stabilan, u prosjeku malo iznad 1,5 djece po ženi.
U Njemačkoj je tokom prethodne decenije bio zabilježen osjetan rast nataliteta, što autori pripisuju uspješnim reformama, poput uvođenja roditeljskog dodatka i većeg ulaganja u vrtiće. A onda je od 2021. do 2025. godine natalitet pao za oko 16,5 odsto, sa 1,58 na 1,32 djeteta po ženi.
Skoro svi mladi u Njemačkoj žele djecu
Međutim, podaci koje je predstavio njemački Savezni institut za istraživanje stanovništva (BiB) pokazuju da je porodica i dalje dio životnih planova ogromne većine mladih od 18 do 29 godina: 92 odsto žena i 93 odsto muškaraca želi da ima djecu.
Ispitanici su odgovarali na dva različita pitanja. Prvo je glasilo: koliko bi djece željeli da imaju u idealnim okolnostima, kada bi nestale sve objektivne i subjektivne prepreke.
Većina mladih žena i muškaraca smatra da je idealna porodica sa dvoje djece, dok 37 odsto žena i 30 odsto muškaraca kao ideal vidi troje ili više djece.
Drugo pitanje glasilo je: “Koliko djece realno očekujete da ćete imati?” Na osnovu odgovora na to pitanje istraživači su mjerili želju za djecom. U prosjeku, ispitanice očekuju da će imati 1,7, a ispitanici 1,6 djece.
Razlika između ta dva odgovora jedan je od ključnih nalaza studije, zasnovane na anketama koje dva puta godišnje obuhvataju hiljade ispitanika.
Autori zaključuju da uzroke niskog nataliteta ne treba tražiti u slabljenju želje za roditeljstvom, već u spoljnim okolnostima, bilo da su one globalne, nacionalne ili lokalne.
Šta najviše brine mlade?
Naučnici su prvi put na reprezentativnim podacima za Njemačku analizirali vezu između planiranja porodice i zabrinutosti za budućnost usljed različitih kriza.
Rezultati pokazuju da među mladim odraslim osobama najveću zabrinutost izazivaju ratovi i vojni sukobi.
Čak 85 odsto ispitanika navelo je da je zabrinuto ili veoma zabrinuto zbog vojnih sukoba: kod mladih muškaraca 86,1 odsto, a kod žena 83,6 odsto. Istraživači uočavaju da kod muške populacije ova briga ima znatno direktniji negativan uticaj na planiranje potomstva.
Slijede strahovi za budućnost demokratije (74 odsto), ekonomske krize (71 odsto) i klimatske promjene (66 odsto).
Kako ocjenjuju životne okolnosti?
U vremenu brojnih kriza, brige za budućnost ne proizlaze samo iz globalnih ili političkih događaja, već i iz sasvim svakodnevnih pitanja. Mogu li da pronađem dobar posao i pristojno zarađujem? Da li mogu da priuštim odgovarajući stan? Da li postoji pouzdana briga o djeci?
Dok većina ispitanika relativno pozitivno ocjenjuje ponudu vrtića, naročito u istočnoj Njemačkoj, mnogo su kritičniji kada je riječ o poslu, zaradama i stanovanju. Mogućnostima zaposlenja i zarade zadovoljna je tek oko polovina anketiranih.
Još lošije prolazi stambeno pitanje: zadovoljno je svega između 22 i 29 odsto ispitanika, što je ujedno najlošije ocijenjena oblast u istraživanju.
Bilo je i gorih vremena. U čemu je razlika?
Pri tumačenju današnjih kriza i zabrinutosti za budućnost, istraživači podsjećaju da su i ranije postojali periodi u kojima su životne okolnosti objektivno bile teže nego danas.
Ono po čemu se sadašnja situacija razlikuje jeste stalna dostupnost informacija i dinamika društvenih mreža: mladi su danas neprestano izloženi vijestima o ratovima, klimatskim promjenama i drugim globalnim krizama.
Autori takođe navode da najnovija istraživanja pokazuju da na želju za djecom utiču i takozvani “narativi o budućnosti”, odnosno predstave i očekivanja koja ljudi imaju o svijetu u kojem će živjeti oni i njihova djeca.
Šta treba da urade politika, mediji i poslodavci?
Oslanjati se na to da će globalne krize uskoro proći nije strategija koja može da zaustavi pad nataliteta.
Politika, smatraju istraživači, može da doprinese tome da mladi ponovo gledaju na budućnost sa više optimizma. To podrazumijeva i preispitivanje dominantnih predstava o budućnosti u javnoj debati i njihovog uticaja na građane.
Iako je izvještavanje o globalnim krizama neophodno, istovremeno bi više prostora trebalo da dobiju i teme poput blagostanja, socijalne sigurnosti, zdravlja i bezbjednosti.
Autori studije smatraju da politika može da pruži više sigurnosti i izvjesnosti mladim porodicama, prije svega kroz pristupačnije stanove, pouzdanu brigu o djeci, mjere poput roditeljskog dodatka, sigurna radna mjesta i dobre uslove za život na lokalnom nivou.
Važnu ulogu mogu da imaju i poslodavci. Oni bi mogli više da uzimaju u obzir potrebe majki i očeva i da kroz pouzdane, porodično prilagođene uslove rada pokažu da je moguće uskladiti karijeru i porodični život. Na taj način mogu da stvore okruženje u kojem imati djecu ne predstavlja prepreku profesionalnom razvoju.
