Nauka priznaje dva glavna faktora koja pokreću proces starenja – primarni, koji podrazumijeva da ćelije postaju “umorne” i više ne mogu da se razmnožavaju istom brzinom kao u mladosti i sekundarni, koji zavise od načina života i koji mogu velikim dijelom da se spriječe ili barem uspore.
“Mnogo toga možemo da uradimo kroz ishranu i fizičku aktivnost kako bismo smanjili propadanje organizma, ostali pokretni, igrali se sa unucima… A dodatna korist je što ćete, ukoliko razvijete hronične bolesti, imati veće šanse da ih podnesete u boljem opštem stanju. To vam daje određenu rezervu”, objašnjava profesor Li Brin, stručnjak za dugovječnost iz Centra za dijabetes u Lesteru.
Britanski “Telegraph” ukazuje na šest neobičnih znakova starenja:
Sadržaj teksta
1. “Pomjeranje” zuba
Čak i ljudi koji nikada nisu imali nepravilan zagriz, s vremenom mogu da ga dobiju. Naime, naši zubi nikada ne prestaju da se pomjeraju, što može dovesti do zbijanja donjih prednjih zuba ili stvaranja razmaka među gornjim zubima. Najčešći razlozi su gubitak zuba, bolesti desni koje čine zube nestabilnim i habanje izazvano, na primjer, bruksizmom.
“Zubi nisu čvrsto pričvršćeni za vilicu kao šraf za zid”, kaže doktorka Memi Ahmad, specijalistkinja estetske medicine. “Kako starimo, postepeno gube otpornost i sposobnost obnavljanja. Vilica prolazi kroz isti spor pad gustine i snage koji vremenom pogađa čitav skelet.”
Decenije žvakanja polako troše površine zuba, što može dovesti do pomjeranja pojedinačnih zuba.
“Ako se izgubi makar jedan zub, susjedni počinju da se naginju ka praznom prostoru, što pokreće lančanu reakciju duž cijelog zubnog niza”, upozorava Agmad.
Šta uraditi?
Posjetite stomatologa ako primijetite novo ili progresivno zbijanje ili razmake među zubima, ako vam se hrana stalno zaglavljuje na istom mjestu, osjećate nelagodnost u vilici ili primijetite da se neki zub klima.
“To mogu biti rani znaci upale potpornog tkiva zuba i gubitka kosti, koji se bez liječenja mogu brzo pogoršati. Važno je i to što s godinama postajete manje skloni da primijetite zaglavljenu hranu između zuba, pa oralna higijena postaje još značajnija”, kaže stomatološkinja.
Ako dolazi do značajnog pomjeranja zuba, savremene opcije poput providnih folija za ispravljanje zuba i kompozitnih nadogradnji mnogo su manje invazivne nego nekadašnje metode i mogu uspješno da vrate funkcionalnost i pravilan raspored zuba čak i u poznijim godinama.
Za osobe koje škrguću zubima, dobro prilagođena noćne folije predstavljaju jednostavnu i efikasnu zaštitu.
2. “Smanjivanje”
Većina ljudi počinje da gubi na visini oko četrdesete godine. Međutim, Baltimorska longitudinalna studija starenja pokazala je da muškarci i žene ne gube visinu istim tempom.
Do 70. godine muškarci u prosjeku izgube oko 2,5 centimetra, dok žene izgube približno pet centimetara. Do osamdesete godine vjerovatno ćemo izgubiti još oko 2,5 centimetra.
Dolazi do gubitka kosti i hrskavice u pršljenovima kičme, što nas čini nižima, a mišići stomaka i donjeg dijela leđa slabe, pa postaje teže održavati uspravan položaj.
“Loše držanje i gubitak mišićne mase mogu dovesti do pogrbljenog izgleda i prividnog skraćivanja kičme, poznatog kao kifoza”, objašnjava doktorka Kara Grin sa Univerziteta u Batu.
“Ako neko u kratkom vremenskom periodu primijeti izraženiji gubitak visine, bolove u leđima, pogrbljenost ili sklonost prelomima, to može ukazivati na osteoporozu”, kaže profesor Brin.
“Dolazi do ubrzanog gubitka koštane mase, naročito kod žena nakon menopauze, zbog uticaja estrogena na metabolizam kostiju”, dodaje doktorka Fiona Makrej iz Klinike Marion Gluk.
Šta uraditi?
Iako je gubitak visine rijetko moguće preokrenuti, cilj je da se stanje stabilizuje i spriječi dalje propadanje.
Doktorka Makrej preporučuje da izmjerite trenutnu visinu, uporedite je sa ranijom visinom u odraslom dobu i procijenite rizik od preloma.
Deksa-skener mjeri mineralnu gustinu kostiju, a ljekar može zatražiti i procjenu trabekularne strukture kosti kako bi provjerio njenu čvrstinu.
“Proces možete usporiti vježbama snage i opterećenja koje jačaju središnji dio tijela i podstiču rast kostiju, kao i dovoljnim unosom kalcijuma i vitamina D”, savjetuje nutricionistkinja Karen Pris Smit.
Preporučeni dnevni unos kalcijuma za osobe starije od 50 godina iznosi od 1.000 do 1.200 miligrama. Dobar izvor su konzervirani losos, mliječni proizvodi, lisnato zeleno povrće i tofu.
Vitamin D pomaže organizmu da apsorbuje kalcijum i važan je za proizvodnju estrogena i efikasnost hormonske terapije tokom menopauze. Preporuka je 800 međunarodnih jedinica dnevno.
Dobre izvore predstavljaju pečurke, masna riba i sunčeva svjetlost. Kalijum i magnezijum takođe doprinose povećanju mineralne gustine kostiju.
3. Dlačice se pojavljuju na čudnim mjestima
Ovo je jedna od najvidljivijih i najčešće pogrešno shvaćenih posljedica starenja, kaže doktorka Makrej.
“Kako starimo, gubimo kosu na glavi, ali možemo dobiti više dlačica na licu. Ključ je u tome što različiti folikuli dlake različito reaguju na isto hormonsko okruženje”, dodaje ona.
Kod žena, posebno tokom i nakon menopauze, dolazi do naglog pada estrogena: hormona koji pogoduje rastu kose, dok androgeni, poput testosterona, ostaju relativno stabilni ili opadaju sporije.
Postepeno prorjeđivanje kose i pojava nekoliko grubih dlačica na bradi tokom srednjih godina sasvim su uobičajeni.
Kod muškaraca, iako nivo testosterona opada, folikuli dlake na licu često napreduju pod uticajem dihidrotestosterona (DHT), dok folikuli na tjemenu postaju osjetljiviji na isti hormon.
“Krajnji rezultat obično je gubitak kose na glavi kod muškaraca i pojačan rast dlačica na licu.”
Šta uraditi?
Kod žena je lokalni minoksidil najčešće preporučeni početni tretman za gubitak kose po ženskom obrascu.
Međutim, kada se jednom započne, terapiju treba nastaviti jer prekid može dovesti do gubitka čak 80 odsto novonarasle kose.
Uklanjanje dlačica na licu zavisi od toga koliko smetaju.
Za uporne dlačice na licu kod žena, eflornitin je glavna odobrena lokalna terapija, a istraživanja pokazuju da kombinovanje sa laserskim uklanjanjem dlačica daje bolje rezultate.
Kod muškaraca koji gube kosu moguće je uraditi specijalizovanu analizu urina radi procjene hormonskog statusa, nakon čega se mogu preporučiti preparati na bazi ljekovitih bilja, poput testeraste palme.
Koriste se i preparati na recept, terapija plazmom bogatom trombocitima i terapija egzosomima.
“Personalizovan pristup je veoma važan jer se može prilagoditi pojedincu i otkriti druge poremećaje koji doprinose problemu”, kaže Makrej.
4. Ne možete da ustanete sa kauča
Zabrinjavajuća činjenica je da nakon četrdesete godine ljudi obično gube između jedan i dva odsto mišićne mase godišnje.
“Manje od 15 odsto starijih odraslih osoba radi vježbe snage dva puta nedjeljno, iako je to najvažnija stvar za očuvanje funkcionalne nezavisnosti”, kaže doktor Oli Perkin sa Univerziteta u Batu.
Šta uraditi?
Perkin preporučuje dva treninga snage za cijelo tijelo nedjeljno.
“Najbolje su vježbe koje istovremeno uključuju što više zglobova: koljena, kukove i skočne zglobove. Zato su čučnjevi, mrtvo dizanje ili ustajanje sa stolice odličan izbor”, ističe Perkin.
Takođe savjetuje pokrete za gornji dio tijela koji zahtijevaju istezanje što više nagore, povlačenje unazad ili guranje unaprijed.
Za starije osobe koje nisu u mogućnosti da vježbaju preporučuje vježbe dubokog disanja.
5. Češći odlasci u toalet
Kapacitet mokraćne bešike kod starijih muškaraca i žena gotovo je upola manji nego kod mlađih osoba.
“Najčešće pitanje koje dobijam o snu glasi: ‘Kako da prestanem da ustajem noću zbog mokrenja?'”, kaže profesor Rasel Foster, autor knjige “Životno vrijeme: Nova nauka o tjelesnom satu”.
Oko 50 odsto ljudi suočava se s tim problemom tokom šezdesetih godina života, a oko 80 odsto u kasnim sedamdesetim.
To se smatra jednim od glavnih uzroka poremećaja sna i dnevne pospanosti.
Kako starimo, san postaje plići, pa su buđenja češća. Nakon buđenja lakše postajemo svjesni signala koje šalje bešika, što nas podstiče da odemo u toalet.
Šta uraditi?
Pokazalo se da lijekovi za spavanje mogu smanjiti noćno mokrenje kod starijih osoba.
Hormon vazopresin reguliše proizvodnju urina, a njegov ritam se mijenja s godinama. Zbog toga profesor Foster savjetuje da razgovarate sa svojim ljekarom o dezmopresinu, sintetičkom hormonu koji oponaša djelovanje vazopresina i može pomoći u kontroli noćnog mokrenja.
Takođe preporučuje da prestanete da unosite tečnost dva sata prije odlaska na spavanje.
6. Smanjena žeđ
Nakon osamdesete godine počinjemo da gubimo osećaj žeđi, kaže doktor Ardešir Hašmi iz Centra za gerijatrijsku medicinu pri Klivlend klinici.
Žeđ predstavlja svojevrsni “sistem ranog upozorenja” koji nam signalizira da počinjemo da dehidriramo.
Kako taj osjećaj slabi, moramo svesnije da vodimo računa o unosu tečnosti.
Šta uraditi?
Zvuči očigledno, ali je od presudne važnosti da redovno unosite tečnost čak i kada ne osjećate žeđ.
Voda, sokovi i napici bogati elektrolitima treba da se piju u pravilnim razmacima kako bi se spriječila dehidracija.
Idealna količina iznosi oko 1,8 litara dnevno, mada je cilj od 1,4 litra dnevno za većinu ljudi realniji i dostižniji.
Većina nas ipak ne uspijeva ni da dostigne taj nivo unosa tečnosti.
Kofein, čaj, kafa i gazirana pića dodatno podstiču gubitak tečnosti iz organizma.
